1. 

U propisima koji to predviđaju uz registraciju žiga može biti priložena izjava o odricanju, takozvani disclaimer, ako je predmet prijave složeni ili sastavljeni znak koji sadržava jednu ili više opisnih ili generičkih riječi za jedan ili više proizvoda ili usluga obuhvaćenih prijavom. Disclaimer koji, u skladu s primjenjivim propisima, na vlastitu inicijativu može istaknuti sam podnositelj prijave ili ga nadležno tijelo može odrediti kao preduvjet za registraciju, ima za cilj razjasniti da opisna, nerazlikovna riječ ili riječi unutar znaka čija se registracija zahtijeva neće biti predmet isključivog prava te da su stoga i dalje raspoloživi ( 2 ). Stoga nositelj žiga neće imati pravo spriječiti druga poduzeća da rabe takve riječi.

2. 

Prethodno opisana uporaba disclaimera dopuštena je u švedskom pravu. Zahtjevom za prethodnu odluku koji je predmet današnjeg mišljenja Svea hovrätt Patent- och marknadsöverdomstolen (Žalbeni sud u Stockholmu u svojstvu žalbenog suda za intelektualno vlasništvo, Švedska) pita Sud utječe li i na koji način na ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu koju treba provesti u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95 okolnost da je element potonjeg obuhvaćen disclaimerom, u slučaju sukoba između znaka za koji se zahtijeva registracija kao žiga i ranijeg žiga ( 3 ).

3. 

To se pitanje pojavilo u okviru spora povodom odbijanja prijave za registraciju nacionalnog verbalnog žiga koju je podnio Mats Hansson od strane Patent‑och rigisteringsverketa (Švedski ured za intelektualno vlasništvo; u daljnjem tekstu: PRV).

4.

U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2008/95:

„1.   Žig neće biti registriran ili, ako je registriran, može se proglasiti ništavim:

[…]

5.

U skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2008/95:

„[r]egistrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste

[…]

6.

U članku 10. prvom stavku točki 2. poglavlja 1. varumärkslagena (2010:1877) (Zakon br. 1877 iz 2010. o žigovima; u daljnjem tekstu: Zakon iz 2010.) ( 6 ), kojim se u švedsko pravo prenosi članak 5. stavak 1. točka (b) Direktive 2008/95, definiran je sadržaj isključivog prava koje se dodjeljuje nositelju registriranog žiga protiv neovlaštene uporabe od strane trećih znakova koji dovode do vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili vjerojatnosti dovođenja u vezu s takvim žigom.

7.

U smislu članka 5. poglavlja 2. Zakona iz 2010., kojim se u švedsko pravo prenosi članak 3. stavak 1. točka (b) Direktive 2008/95, kako bi ga se moglo registrirati, žig mora imati razlikovni karakter za proizvode ili usluge za koje se podnosi zahtjev za registraciju.

8.

U skladu s člankom 12. prvim stavkom poglavlja 2. Zakona iz 2010., ako žig sadržava element koji se ne može sam za sebe registrirati i ako postoji očita vjerojatnost da bi registracija žiga mogla dovesti do nedoumica o opsegu isključivog prava njegova nositelja, takav se element može izričito isključiti iz zaštite u trenutku registracije. U drugom stavku tog članka navodi se da ako navedeni element naknadno bude ispunjavao uvjete potrebne za registraciju, taj element, ili žig u cjelini, može biti registriran bez isključenja predviđenog u prvom stavku nakon podnošenja novog zahtjeva.

9.

Dana 16. prosinca 2015. Mats Hansson, tuženik u glavnom postupku, podnio je PRV‑u, tužitelju u glavnom postupku, prijavu za registraciju riječi ROSLAGSÖL kao nacionalnog verbalnog žiga za proizvode iz razreda 32. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen (u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum), a osobito za bezalkoholna pića i piva (u daljnjem tekstu: prijavljeni žig).

10.

Odlukom od 14. srpnja 2016. PRV je odbio prijavu za registraciju zbog vjerojatnosti dovođenja u zabludu prijavljenog žiga s ranijim figurativnim žigom ROSLAGS PUNSCH (u daljnjem tekstu: raniji žig), prikazanim u nastavku:

registriranim za alkoholna pića iz razreda 33. u smislu Nicanskog sporazuma i čiji je nositelj od 2007. društvo Norrtelje Brenneri Aktiebolag ( 7 ). Registraciji potonjeg žiga priložena je sljedeća napomena: „registracija ne daje isključivo pravo nad riječi Roslagspunsch”.

11.

Riječ „Roslagen” označava regiju smještenu na istočnoj obali Švedske.

12.

Zaključivši da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu PRV je, s jedne strane, uzeo u obzir okolnost da suprotstavljeni žigovi počinju s opisnom rječju „Roslags”, koji je dominantan kod oba znaka, i, s druge strane, da su takvi žigovi namijenjeni uporabi za identične ili slične proizvode, koji se mogu distribuirati istim prodajnim kanalima i istim kupcima.

13.

Mats Hansson je protiv odluke PRV‑a 14. srpnja 2016. podnio tužbu Patent‑och marknadsdomstolenu (Sud za intelektualno vlasništvo i gospodarska pitanja, Švedska), tvrdeći, s jedne strane, da nema sličnosti između verbalnog žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg figurativnog žiga te, s druge strane, da se riječ „Roslagen” trenutačno koristi u razlikovnim znakovima poduzeća koja posluju u regiji na koju se odnosi. U postupku pred Patent‑och marknadsdomstolenom stranke su se izjasnile o utjecaju disclaimera koji je priložen registraciji ranijeg žiga. PRV je tvrdio da se, u pravilu, za elemente žiga isključene iz zaštite zbog disclaimera smatra da nemaju razlikovni karakter te ih stoga ne treba uzimati u obzir pri razmatranju vjerojatnosti dovođenja u zabludu. PRV je međutim naveo da se njegova praksa kad je riječ o registraciji zemljopisnih imena u međuvremenu promijenila te da, na temelju trenutačno važećih pravila, riječ „Roslags”, navedena u ranijem žigu, unatoč disclaimeru, treba uzeti u obzir prilikom procjene postojanja razloga za odbijanje koji se temelji na vjerojatnosti dovođenja u zabludu s ranijim žigom ( 8 ).

14.

Patent‑och marknadsdomstolen prihvatio je tužbu M. Hanssona. U biti je smatrao da je unatoč disclaimeru riječi „Roslags” i „Punsch” trebalo uzeti u obzir prilikom procjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova s obzirom na njihov utjecaj na opći dojam koji ostavlja raniji žig. Međutim, taj je sud utvrdio, s jedne strane, da su figurativni elementi ranijeg žiga kao i okolnost da se verbalni dio potonjeg sastoji od dvije zasebne riječi omogućavali vizualno razlikovanje dvaju žigova i, s druge strane, da razlika između verbalnog elementa „punsch” u ranijem žigu i slova od kojih je sastavljena riječ „öl”, u posljednjem dijelu riječi od koje je sastavljen prijavljeni žig, umanjuje sličnost između dvaju žigova s fonetskog gledišta. Uzimajući u obzir i nizak stupanj sličnosti između predmetnih proizvoda Patent‑och marknadsdomstolen stoga je zaključio da nema vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

15.

PRV je uložio žalbu protiv prvostupanjske presude sudu koji je uputio zahtjev.

16.

Potonji ističe da dok su odredbe materijalnog prava o zaštiti žigova u potpunosti usklađene na temelju Direktive 2008/95, postupovna pravila su, u načelu, u nadležnosti država članica. Taj sud pita može li se nacionalna odredba kojom se dopušta podnošenje disclaimera u trenutku registracije žiga smatrati postupovnim pravilom ako ima za učinak izmjenu kriterija na temelju kojih treba provesti procjenu općeg dojma koji ostavlja žig za potrebe razmatranja vjerojatnosti dovođenja u zabludu na temelju članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95.

17.

Sud koji je uputio zahtjev, osim toga, pita protivi li se takvoj odredbi to da elementi žiga obuhvaćeni disclaimerom budu isključeni iz razmatranja vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili to da im se kod takvog razmatranja prida manja važnost od one koja bi im bila priznata da nema disclaimera.

18.

S tim u vezi sud koji je uputio zahtjev ističe da je u presudi iz 1991. ( 9 ), Högsta förvaltningsrätten (Visoki upravni sud, Švedska, koji se nekoć zvao Regeringsrätten), koji je tada bio nadležan u posljednjem stupnju za žigovne sporove, smatrao da je elemente registriranog žiga obuhvaćene disclaimerom trebalo uzeti u obzir kod utvrđivanja općeg dojma koji ostavlja takav žig za potrebe procjene postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu s kasnijim znakom. Međutim, u novijim presudama, koje su donijeli sudovi koji nisu sudovi posljednjeg stupnja, za elemente obuhvaćene disclaimerom smatralo se da nemaju razlikovni karakter te im je stoga kod utvrđivanja općeg dojma koji ostavlja žig pridana tek sporedna važnost ( 10 ).

19.

U tom je kontekstu odlukom od 20. studenoga 2017. Svea hovrätt (Žalbeni sud u Stockholmu) prekinuo postupak koji se pred njim vodi i uputio sljedeća prethodna pitanja:

„Treba li članak 4. stavak 1. točku (b) Direktive [2008/95] tumačiti na način da na cjelovitu ocjenu svih relevantnih čimbenika koju treba provesti u okviru ocjene vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu može utjecati element žiga koji je disclaimerom prilikom registracije bio izričito isključen iz zaštite?

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, može li u takvom slučaju disclaimer utjecati na cjelovitu ocjenu na način da nadležno tijelo mora dotični element uzeti u obzir, ali da mu pritom prida ograničenu važnost u smislu da se za njega ne smatra da ima razlikovni karakter čak i ako bi on de facto mogao biti razlikovni i dominantni element ranijeg žiga?

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, a na drugo niječan, može li disclaimer ipak na neki drugi način utjecati na cjelovitu ocjenu?”

20.

Pisana očitovanja Sudu su u smislu članka 23. Statuta podnijeli PRV, M. Hansson i Komisija. Te su zainteresirane osobe iznijele svoje usmene argumente na raspravi održanoj 13. prosinca 2018.

21.

Trima pitanjima koja su predmet ovog zahtjeva za prethodnu odluku, a koja treba razmotriti zajedno, Svea hovrätt (Žalbeni sud u Stockholmu) u biti pita utječe li na razmatranje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95 okolnost da je element ranijeg žiga obuhvaćen disclaimerom te, ako utječe, na koji način.

22.

Iako nije izričito uveden Direktivom 2008/95, za institut disclaimera, predviđen u neznatnom broju država članica ( 11 ), ne može se smatrati da je sam po sebi nespojiv s tom direktivom ( 12 ). Kao što je navedeno u njezinoj četvrtoj uvodnoj izjavi, ta direktiva nema za cilj potpuno usklađenje prava država članica o žigu, nego samo uskladiti odredbe nacionalnog prava koje najizravnije utječu na djelovanje unutarnjeg tržišta ( 13 ), kao što su one koje se odnose na uvjete za stjecanje i zadržavanje prava na registrirani žig ( 14 ), ostavljajući državama članicama, među ostalim, „mogućnost” propisivanja postupovnih odredaba ( 15 ), uključujući one vezane uz registraciju žigova ( 16 ).

23.

Propisi o žigu Unije, usporedno s onima predviđenima usklađenim nacionalnim sustavima ( 17 ), već su više od dvadeset godina dopuštali registraciju znakova koji sadržavaju znakove bez razlikovnog karaktera pod uvjetom da podnositelj zahtjeva na traženje, najprije Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM), a potom Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), podnese izjavu u kojoj se obvezuje da se odriče isključivih prava na takve elemente ( 18 ).

24.

Međutim, pitanje je li korištenje disclaimera u skladu s Direktivom 2008/95 ovisi o tome jesu li poštovane njezine odredbe.

25.

Primjerice, ne može se smatrati prihvatljivom uporaba disclaimera kojom se dopušta registracija žigova koji se isključivo sastoje od opisnih elemenata ili elemenata koji nemaju razlikovni karakter ( 19 ), kao suprotna članku 3. stavku 1. točkama (c) i (b) Direktive 2008/95. Općenitije govoreći, s obzirom na to da je funkcija disclaimera omogućiti registraciju žigova koji se mogu registrirati kao cjelina ali koji u sebi sadržavaju elemente koji se, gledano zasebno, ne mogu registrirati, bila bi protivna kako toj funkciji tako i odredbama Direktive 2008/95 uporaba disclaimera kojom se omogućuje zaobilaženje apsolutnih razloga za odbijanje registracije žiga. Jednako tako ne može se dopustiti uporaba disclaimera koji se odnosi na razlikovne elemente žiga za koji je podnesena prijava. Takav disclaimer ne samo što bi bio protivan odredbama Direktive 2008/95 kojom se utvrđuju uvjeti za stjecanje žiga nego bi osim toga neprimjereno ograničio opseg zaštite žiga, za koju se direktivom namjeravalo postići da bude jedinstvena po karakteru ( 20 ).

26.

Naposljetku, institut disclaimera sam po sebi nije nespojiv s Direktivom 2008/95 ako mu je funkcija ograničena na to da izričito odredi, radi veće transparentnosti i pravne sigurnosti, granice zaštite koja se pruža registriranom žigu (u pogledu nekih od njegovih elemenata), koje već proizlaze iz primjene odredaba o apsolutnim razlozima za odbijanje registracije predviđenima Direktivom 2008/95. S tim u vezi ističem da se u članku 6. stavku 1. točki (b) te direktive, naslovljenom „Ograničenje učinka žiga”, navodi da žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu„podataka ( 21 ) koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili karakteristike proizvoda ili usluga” ( 22 ), potvrđujući, na općenit način, da su ti podaci – koji se sami po sebi ne mogu registrirati kao žigovi ( 23 ) – raspoloživi za uporabu ako su sastavni dio sastavljenih ili složenih znakova koji su bili predmet registracije ( 24 ).

27.

Ako se, u prethodno opisanim granicama, za registraciju žiga kojoj je priložen disclaimer može smatrati da je u skladu s Direktivom 2008/95 te sada s Direktivom 2015/2436, potrebno je ocijeniti, kao što to od Suda traži sud koji je uputio zahtjev, koje su posljedice takve izjave o odricanju u slučaju sukoba žiga s kasnijim znakom.

28.

Zaštita koja se pruža žigu u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2008/95 podrazumijeva pravo nositelja žiga da spriječi sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste „svaki znak kad, zbog istovjetnosti ili sličnosti s njegovim žigom i istovjetnosti ili sličnosti s proizvodima ili uslugama obuhvaćenim tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost zablude uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i žiga”. Jednako tako, članak 4. stavak 1. točka (b) te direktive određuje da žig neće biti registriran ili, ako je registriran, može se proglasiti ništavim ako postoji takva vjerojatnost dovođenja u zabludu s ranijim žigom.

29.

Stoga vjerojatnost dovođenja u zabludu predstavlja „poseban uvjet za zaštitu” koja se pruža registriranom žigu Direktivom 2008/95 osobito od uporabe od strane trećih znakova koji nisu identični ( 25 ). Sud je taj uvjet definirao kao vjerojatnost da bi javnost mogla povjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu od istog poduzeća ili eventualno od međusobno gospodarski povezanih poduzeća ( 26 ).

30.

Kao što je navedeno u jedanaestoj uvodnoj izjavi Direktive 2008/95 ( 27 ), brojni se elementi uzimaju u obzir kod utvrđivanja postoji li vjerojatnost dovođenja u zabludu, a osobito prepoznavanje žiga na tržištu, povezivanje koje može uzrokovati korišteni ili registrirani znak te stupanj sličnosti između žiga i znaka te između označenih proizvoda i usluga. Vjerojatnost dovođenja u zabludu stoga treba ocjenjivati uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju ( 28 ).

31.

Kako bi se ocijenio, osobito, stupanj sličnosti koja postoji između suprotstavljenih znakova, potrebno je utvrditi njihov stupanj vizualne, auditivne kao i koncepcijske sličnosti te u određenim okolnostima procijeniti važnost koju treba pripisati tim različitim čimbenicima uzimajući u obzir kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga i uvjete u kojima se oni stavljaju na tržište ( 29 ). U pogledu vizualne, auditivne i koncepcijske sličnosti između znakova o kojima je riječ treba provesti opću ocjenu u okviru koje odlučujuću ulogu ima percepcija koju o tim znakovima ima prosječan potrošač predmetnih proizvoda ili usluga ( 30 ). U tom je pogledu sudska praksa pojasnila da prosječan potrošač obično percipira žig kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih pojedinosti ( 31 ). Opća ocjena vizualne, auditivne i koncepcijske sličnosti između suprotstavljenih znakova stoga se treba temeljiti na ukupnom dojmu koji ostavljaju ti znakovi, uzimajući u obzir, osobito, njihove razlikovne i dominantne elemente ( 32 ). Sud je osim toga naveo da se ocjena sličnosti između dvaju znakova ne smije ograničiti samo na razmatranje isključivo jednog sastavnog dijela složenog znaka te njegovu usporedbu s drugim znakom, nego da ju je, nasuprot tomu, potrebno provesti razmatrajući predmetne znakove, uzimajući u obzir svaki znak kao posebnu cjelinu ( 33 ). Sud je u tom kontekstu pojasnio da, u načelu, čak i element koji ima slab razlikovni karakter može dominirati u ukupnom dojmu o složenom žigu ako se, osobito zbog svojeg položaja u znaku ili svoje veličine, „može nametnuti u percepciji i pamćenju potrošača” ( 34 ). Naposljetku, sud je naveo da se ocjena sličnosti između znakova ne mora provesti apstraktno nego konkretno, uzimajući u obzir način na koji potrošač stupa u kontakt sa žigom, a osobito vodeći računa o činjenici da „prosječan potrošač tek rijetko ima priliku izravno usporediti žigove, nego se mora pouzdati u nesavršenu sliku o njima koja mu je ostala u sjećanju” ( 35 ).

32.

Iz prethodno navedenih načela proizlaze dva navoda koja su od ključne važnosti za odgovor na pitanja postavljena u ovom zahtjevu za prethodnu odluku.

33.

Kao prvo, kao što smo vidjeli, sličnost između suprotstavljenih znakova treba ocijeniti s obzirom na percepciju javnosti. To pravilo, za koje su u sudskoj praksi Suda i Općeg suda postupno razvijeni kriteriji za primjenu, vuče svoje podrijetlo iz funkcije koja se u pravu Unije pridaje žigu. U Direktivi 2008/95 (a sada u Direktivi 2015/2436) kao i u Uredbi o žigu Unije ( 36 ) žig se prije svega štiti zbog svoje razlikovne funkcije ( 37 ), to jest, kao znak koji omogućuje utvrđivanje trgovinskog podrijetla proizvoda ili usluga koji se njime označavaju. Vjerojatnost dovođenja u zabludu, kao preduvjet za zaštitu žiga, ima za svrhu osigurati da se ta funkcija može obavljati bez uplitanja u subjekte kojima je žig namijenjen, to jest, potrošačima proizvoda ili usluga koji se njime označavaju.

34.

Ako bi se ocjena sličnosti između suprotstavljenih znakova u okviru ispitivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu provodila prethodnim isključivanjem iz te ocjene jednog od sastavnih dijelova ranijeg znaka, došlo bi do promjene u predodžbi znaka s kojim javnost dolazi u kontakt, čime bi bila otežana ocjena koja se strogo pridržava percepcije relevantnog potrošača u konkretnom slučaju, koju međutim nalaže prethodno navedena sudska praksa ( 38 ).

35.

Kao drugo, na temelju sudske prakse Suda i Općeg suda, pravilo o percepciji koje je od iznimne važnosti pravilo je u skladu s kojim se žig percipira kao cjelina. Različiti sastavni dijelovi žiga moraju se analizirati zasebno kako bi se utvrdila njihova relativna važnost unutar žiga i njihov međusobni odnos, ali je cilj te analize sintezom tih sastavnih dijelova utvrditi opći dojam koji ostavlja znak kao cjelina a koji može ostati u pamćenju relevantne javnosti. Iz toga proizlaze dvije posljedice.

36.

S jedne strane, ako se sličnost između suprotstavljenih znakova, o kojoj ovisi vjerojatnost dovođenja u zabludu ( 39 ), ocjenjuje na temelju ukupnog dojma tih znakova na prosječnog potrošača predmetnih proizvoda ili usluga, iz toga slijedi da nositelj složenog žiga ne može, neovisno o postojanju disclaimera, zahtijevati isključivo pravo samo na jednom dijelu žiga. Zaštita predviđena člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2008/95 odnosi se samo na uporabu znakova koji se mogu dovesti u zabludu sa žigom kao cjelinom, a ne s njegovim pojedinim sastavnim dijelovima. To funkciju disclaimera u konačnici svodi na puko sredstvo za pojašnjenje granica zaštite koju uživa žig.

37.

S druge strane, činjenica da je potrebno formirati ukupni dojam koji žig ostavlja govori u prilog stavu da postojanje disclaimera ne utječe na načine na koje treba izvršiti usporedbu između suprotstavljenih žigova. Zapravo, neuzimanje u obzir elementa obuhvaćenog disclaimerom bi, s jedne strane, utjecalo na stvarno utvrđivanje tog ukupnog dojma u skladu s percepcijom javnosti i, s druge strane, nalagalo da se izvrši „rasčlamba” različitih sastavnih dijelova žiga, što je postupak koji, osim što je neprirodan, u praksi može biti i težak ( 40 ).

38.

Zaključno, s obzirom na to da se osobito kod ocjene sličnosti između suprotstavljenih žigova moraju poštovati pravila o percepciji i da ta ocjena mora biti strogo konkretna, smatram da postojanje disclaimera na jednom od elemenata žiga za koji se zahtijeva zaštita ne treba utjecati na parametre te ocjene, ni isključivanjem tog elementa iz procjene ni pridavanjem unutarnje vrijednosti ili razlikovnog karaktera znaku koji se razlikuju od onog što taj znak konkretno posjeduje. Utvrđivanje, sintezom svih čimbenika, općeg dojma koji ostavlja žig kao cjelina mora se, i u ovom slučaju, isključivo izvršiti na temelju percepcije relevantne javnosti.

39.

Kao što je prethodno navedeno, sličnost između suprotstavljenih znakova samo je jedan od čimbenika o kojima ovisi vjerojatnost njihova dovođenja u zabludu.

40.

Postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu podrijetla treba utvrditi u kontekstu konačne ocjene u kojoj se uzimaju u obzir, i odvaguju, svi relevantni čimbenici konkretnog slučaja ( 41 ).

41.

Čak i u kontekstu te sintetičke ocjene, percepcija javnosti ima ključnu ulogu ( 42 ). Kao što je Sud opetovano presudio, „sveobuhvatna ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir” ( 43 ). Dovođenje u vezu i odvagivanje tih različitih čimbenika te, osobito, sličnosti između žigova i sličnosti između proizvoda i usluga koji su njima označeni treba izvršiti s gledišta relevantne javnosti. Isto priznanje, koje je izvršio Sud, postojanja međuodnosa između različitih čimbenika o kojima je riječ ima za cilj ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu što je moguće više uskladiti sa stvarnom percepcijom te javnosti.

42.

Među čimbenike koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu Sud je također uključio stupanj razlikovnog karaktera, izvorni ili stečeni, žiga čija se zaštita zahtijeva ( 44 ).

43.

Veća ili manja razlikovnost žiga također se mora ocjenjivati u odnosu na percepciju relevantne javnosti i s obzirom na sve okolnosti slučaja ( 45 ). Ona se osim toga utvrđuje uzimanjem u obzir svih sastavnih dijelova žiga. Izuzimanje iz te ocjene jednog od elemenata složenog žiga ili pridavanje tom elementu drukčije težine od one koju doista ima može utjecati na cjelovitu ocjenu razlikovnosti žiga. Ta razlikovnost ovisi o prikladnosti znaka za prenošenje poruke koju javnost može dovesti u vezu s obuhvaćenim proizvodima ili uslugama. Ako se ta poruka prenosi uglavnom preko najrazlikovnijih i najdominantnijih elemenata žiga, njegovu sposobnost za utvrđivanje podrijetla tih proizvoda ili usluga treba ocjenjivati u odnosu na znak kao cjelinu te stoga i s obzirom na sve njegove sastavne dijelove.

44.

Također treba istaknuti da prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu razlikovnost žiga čija se zaštita zahtijeva ocjenjuje se u relevantno vrijeme nakon podnošenja prijave za registraciju ( 46 ).

45.

Nije isključeno da je element složenog žiga, koji u vrijeme registracije nije imao razlikovni karakter, s vremenom stekao vlastitu razlikovnost, primjerice uporabom žiga, osobito ako je riječ o elementu koji ima nezanemarivu važnost unutar samog žiga ili koji čak dominira općim dojmom koji žig ostavlja na relevantnu javnost.

46.

Okolnosti iz glavnog postupka jasno ilustriraju prethodno navedeno. U skladu s onim što je navedeno na raspravi ( 47 ), između registracije ranijeg žiga i ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu između tog žiga i žiga za koji je podnesena prijava PRV je izmijenio svoju praksu u vezi s registracijom oznaka zemljopisnog podrijetla uskladivši ju s kriterijima – većinom u skladu s pravilima o percepciji ( 48 ) – koje je Sud utvrdio u presudi od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee (C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230), što je imalo za posljedicu to da se za element ranijeg žiga obuhvaćen disclaimerom, na temelju nove prakse, više ne smatra da nema razlikovni karakter.

47.

Isključivanje iz ocjene stupnja razlikovnosti žiga koja se mora provesti u okviru procjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu jednog od njegovih elemenata samo zato što se, na temelju ispitivanja provedenog u trenutku registracije, za taj element smatralo da sam po sebi nema razlikovni karakter te zahtijevanje umetanja disclaimera značilo bi da se ne uzima u obzir eventualna promjena u percepciji žiga do koje je moglo doći od vremena registracije do vremena koje je relevantno za ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu kao ni bilo koji drugi čimbenik nakon registracije koji može utjecati na tu ocjenu.

48.

Ne samo što bi to onemogućilo utvrđivanje razlikovnosti žiga u smislu njezine stvarnosti, učinkovitosti i konkretnosti, što je potrebno kod ispitivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu, nego bi moglo, s obzirom na međuovisnost između različitih čimbenika koji se razmatraju ( 49 ), dovesti do pogrešne ocjene te vjerojatnosti.

49.

Stoga smatram – u skladu s mojim zaključkom o ocjeni sličnosti između suprotstavljenih znakova – da postojanje disclaimera na jednom od elemenata žiga čija se zaštita zahtijeva ne treba utjecati ni na utvrđivanje stupnja razlikovnosti tog žiga ni na odvagivanje i ocjenu međuovisnosti različitih čimbenika koji se razmatraju prilikom konačne ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

50.

Općenitije govoreći, postojanje disclaimera poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku prema mojem mišljenju ne treba dovesti do izmjene pravila o ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu, koja su usklađena na razini Unije. Osobito, puka činjenica da je sastavni dio složenog žiga čija se zaštita zahtijeva obuhvaćen disclaimerom ne opravdava da se taj sastavni dio automatski isključi iz te ocjene ili da se uloga koju taj sastavni dio ima prilikom utvrđivanja općeg dojma koji žig ostavlja ili njegov razlikovni karakter ocjenjuje na način koji nije u skladu s percepcijom javnosti. Nikakav zahtjev raspoloživosti, prema mojem mišljenju, ne opravdava izmjenu tih pravila koja bi mogla dovesti do dopuštanja registracije znakova koji bi mogli stvoriti vjerojatnost dovođenja u zabludu. Interes gospodarskih subjekata za slobodnu uporabu oznaka ili znakova kojima se opisuju proizvodi ili usluge koje nude na tržištu dovoljno je zaštićen, kao prvo, odredbama Direktive 2008/95 o apsolutnim razlozima za odbijanje registracije i onima kojima se ograničavaju učinci žiga koje sam prethodno spomenuo ( 50 ), kao drugo, okolnošću da prava koja proizlaze iz članka 5. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95 nositelju složenog žiga ne dopuštaju da zahtijeva zaštitu za samo jedan od sastavnih dijelova žiga te, naposljetku, samim pravilima koja uređuju ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u skladu s kojima se potonja utvrđuje uzimajući u obzir, osobito, razlikovne i dominantne sastavne dijelove suprotstavljenih znakova i razlikovni karakter žiga čija se zaštita zahtijeva.

51.

Na temelju svih prethodnih razmatranja predlažem Sudu da na pitanja koja je uputio Svea hovrätt (Žalbeni sud u Stockholmu, Švedska) odgovori na sljedeći način:

„Članak 4. stavak 1. točku (b) Direktive 2008/95 treba tumačiti na način da postojanje izjave o odricanju (disclaimer), poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja se odnosi na jedan od elemenata koji tvore raniji žig, ne utječe na ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu između tog žiga i kasnijeg znaka za koji je podnesena prijava za registraciju kao žiga”.