1.

Nizozemska tijela su na temelju nekoliko inspekcija novčano kaznila sedam klaonica jer nisu poštovale nacionalne i Unijine propise o hrani životinjskog podrijetla. Inspekcijama je bila obuhvaćena faza u procesu klanja koja se provodi nakon evisceracije i čišćenja te prije hlađenja peradi. Nekoliko je trupova bilo vidljivo kontaminirano fekalijama, sadržajem žučnog mjehura ili volje.

2.

Klaonice peradi osporavaju način na koji su nacionalna tijela izvršila provjere i utvrđenja do kojih su došla. U tom se kontekstu Sud poziva da protumači narav i sadržaj obveza koje klaonice imaju na temelju propisa Unije u sektoru peradarstva, osobito onih o vrstama kontaminacije koje treba izbjegavati tijekom procesa klanja, i koje ovlasti propisi Unije daju veterinarskim službenicima u pogledu provjeravanja procesa klanja.

3.

Članak 3. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (u daljnjem tekstu: Uredba br. 853/2004) ( 2 ) predviđa da „[s]ubjekti u poslovanju s hranom moraju ispunjavati odgovarajuće odredbe iz priloga II. i III.”.

4.

U odjeljku II. Priloga III. utvrđeni su posebni uvjeti u pogledu mesa peradi i dvojezubaca. Poglavlje II. tog odjeljka predviđa uvjete koje moraju ispunjavati klaonice u tom sektoru:

„Subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati da klaonice u kojima se kolju perad i dvojezupci ispunjavaju sljedeće zahtjeve glede izgradnje, uređenja i opreme:

[…]

[…]”.

5.

U poglavlju IV. odjeljka II. Priloga III. utvrđeno je nekoliko uvjeta u pogledu higijene klanja koje subjekti u poslovanju s hranom koji vode klaonice peradi moraju ispunjavati:

„[…]

[…]

6.

Uvodna izjava 8. Uredbe (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (u daljnjem tekstu: Uredba br. 854/2004) ( 3 ) glasi: „Službene kontrole proizvodnje mesa potrebne su kako bi se provjerilo pridržavaju li se subjekti u poslovanju s hranom higijenskih pravila i udovoljavaju li kriterijima i ciljevima koji su utvrđeni u zakonodavstvu Zajednice. Službene kontrole trebaju obuhvaćati nadzorni pregled nad djelatnostima subjekata u poslovanju s hranom i inspekcijske preglede, uključujući i provjere samokontrola subjekata u poslovanju s hranom.”

7.

U skladu s člankom 4. stavkom 3. službene kontrole uključuju:

8.

U skladu s člankom 5., „[d]ržave članice osiguravaju da se službene kontrole glede svježeg mesa obavljaju u skladu s Prilogom I.

9.

U odjeljku I. Priloga I. utvrđeni su poslovi službenog veterinara u sektoru svježeg mesa. Osobito, u njegovu poglavlju I. predviđeni su poslovi u okviru nadzornog pregleda, a u njegovu poglavlju II. poslovi u okviru inspekcijskog pregleda.

10.

Točka 2. podtočka (b) poglavlja I. predviđa: „Pored općih zahtjeva iz članka 4. stavka 5. koji se odnose na nadzorne preglede vezane uz primjenu načela koji se temelje na sustavu analize opasnosti i upravljanja kritičnim kontrolnim točkama (HACCP), službeni veterinar mora provjeriti jamče li postupci koje primjenjuje subjekt u poslovanju s hranom, u mjeri u kojoj je to moguće, da meso […] ne sadrži fekalna ili druga onečišćenja”.

11.

Dio D poglavlja II. sadržava sljedeći opis načina na koji treba provoditi post mortem preglede:

[…]

[…]”

12.

U poglavlju V. odjeljka II. Priloga I. utvrđena su pravila o odlukama koje se odnose na meso, a koje je potrebno donijeti nakon kontrola. Osobito, točka 1. podtočka (s) predviđa da se „[m]eso […] proglašava neprikladnim za prehranu ljudi ako […] je prljavo ili sadrži fekalna ili druga onečišćenja”.

13.

U dijelu B poglavlja V. odjeljka IV. Priloga I. posebno su uređeni post mortem pregledi peradi, na sljedeći način:

14.

Članak 3. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (u daljnjem tekstu: Uredba br. 882/2004) ( 4 ) predviđa: „Službene kontrole se provode u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane ili hrane za životinje, i na životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla”.

15.

U skladu s člankom 10. stavkom 1., „[o]pćenito se zadaće u vezi sa službenim kontrolama provode uz korištenje prikladnih kontrolnih metoda i tehnika kao što su monitoring, nadziranje, provjera, revizija, inspekcija, uzorkovanje i analiza”.

16.

U članku 2. stavku 1. točki (f) Uredbe br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (u daljnjem tekstu: Uredba br. 852/2004) ( 5 )„kontaminacija” je definirana kao „prisutnost ili unošenje opasnosti”.

17.

Članak 5. odnosi se na analize opasnosti i kritične kontrolne točke (HACCP):

„1.   Subjekti u poslovanju s hranom uspostavljaju, provode i održavaju trajni postupak ili postupke temeljene na načelima sustava HACCP.

2.   Načela sustava HACCP iz stavka 1. jesu sljedeća:

[…]”.

18.

U članku 3. točki 14. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (u daljnjem tekstu: Uredba br. 178/2002) ( 6 )„opasnost” je definirana kao „biološki, kemijski ili fizički agens u hrani ili hrani za životinje ili stanje hrane ili hrane za životinje s mogućnošću štetnog djelovanja na zdravlje”.

19.

U članku 14. utvrđeni su uvjeti u pogledu sigurnosti hrane.

„1.   Nesigurnu hranu nije dozvoljeno stavljati na tržište.

2.   Hrana je nesigurna ako je:

3.   Pri odlučivanju je li neka hrana nesigurna, uzimaju se u obzir:

4.   Pri odlučivanju je li neka hrana štetna za zdravlje ljudi, uzimaju se u obzir:

5.   Prilikom utvrđivanja je li neka hrana neprikladna za prehranu ljudi uzima se u obzir je li ta hrana neprihvatljiva za prehranu ljudi prema svojoj predviđenoj uporabi zbog njezinog zagađenja vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, ili zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja.”

20.

Članak 6.2. stavak 1. Wet van 19 mei 2011, houdende een integraal kader voor regels over gehouden dieren en daaraan gerelateerde onderwerpen (Zakon od 19. svibnja 2011. s integralnim okvirom za pravila o domaćim životinjama i povezanim pitanjima; u daljnjem tekstu: Zakon o životinjama ( 7 )) predviđa sljedeće: „Zabranjeno je postupati protivno odredbama Unijinih uredbi u pogledu pitanja koja su uređena ovim Zakonom, a određene su u ili prema općoj upravnoj uredbi ili ministarskoj uredbi.”

21.

U skladu s člankom 8.7. Zakona o životinjama, Minister van Economische Zaken (ministar gospodarstva) može izreći novčanu kaznu osobi koja počini povredu iz članka 8.6. stavka 1. tog zakona.

22.

Članak 2.4. stavak 1. Regeling van de Minister van Economische Zaken van 7 december 2012, nr WJZ/12346914, houdende regels met betrekking tot dierlijke producten (Uredba ministra gospodarstva od 7. prosinca 2012., br. WJZ/12346914, s pravilima o proizvodima životinjskog podrijetla) (u daljnjem tekstu: Uredba o proizvodima životinjskog podrijetla ( 8 )) predviđa sljedeće:

„Odredbe Unijinih odredbi u smislu članka 6.2. stavka 1. uredbe su sljedeće:

[…]

[…]”

23.

Nederlandse Voedsel- en Warenautoriteit (Nizozemska agencija za hranu i potrošačke proizvode) (u daljnjem tekstu: NVWA) je 2015. uveo metodu provedbe kontrola u velikim klaonicama peradi utemeljenu na riziku. Ta metoda uključuje svakodnevno uzimanje više uzoraka iz tih klaonica. Kontrole se provode tri puta po smjeni, na 50 trupova s linije klanja.

24.

Tužitelji u glavnom postupku su sedam društava koja u Nizozemskoj vode klaonice peradi. Kontrole (inspekcije) koje je NVWA proveo u njihovim objektima otkrile su kontaminaciju na trupovima peradi. Kontrole su provedene na kraju takozvane linije evisceracije (faza u kojoj se uklanjaju probavni trakt i volja) prije hlađenja. U okviru tih kontrola pregledana je i vanjština i unutrašnjost trupova, pri čemu se masno tkivo povremeno podizalo. Utvrđene su tri vrste kontaminacije: fekalijama (koje su opisane i kao gnoj ili sadržaj probavnog trakta), sadržajem volje (sjemenje ili ljuske) i sadržajem žučnog mjehura.

25.

Nakon prva dva utvrđenja o povredi tužiteljima su poslana pisana upozorenja. Nakon trećeg utvrđenja o povredi nametnute su im korektivne mjere koje su od njih zahtijevale da prilagode svoje postupke utemeljene na načelima sustava HACCP. Svakom od njih je ujedno, odlukama od 27. studenoga, 11. prosinca odnosno 18. prosinca 2015., izrečena novčana kazna u iznosu od 2500 eura.

26.

Tužitelji su protiv tih odluka podnijeli prigovore Staatssecretarisu van Economische Zaken (državni tajnik za gospodarstvo) (u daljnjem tekstu: tuženik). Tuženik je odlukama od 29. travnja, 2. svibnja i 3. svibnja 2006. (u daljnjem tekstu: pobijane odluke) utvrdio da su prigovori tužitelja neosnovani.

27.

Tužitelji su protiv pobijanih odluka podnijeli tužbu Rechtbanku Rotterdam (Sud u Rotterdamu, Nizozemska). Oni prije svega osporavaju činjenicu da se izrečene novčane kazne odnose na kontaminaciju koja se pojavila na liniji na kojoj se meso obrađuje kako bi bilo „spremno za kuhanje”. Naime, smatraju da je u toj fazi suviše „rano” provjeravati postoje li na trupovima tragovi kontaminacije te izreći kaznu u slučaju da postoje. Nadalje, tužitelji osporavaju činjenicu da fekalije, sadržaj volje i žučnog mjehura mogu izazvati kontaminaciju. Oni ujedno propitkuju način na koji su kontrole provedene.

28.

U tom činjeničnom i pravnom kontekstu Rechtbank Rotterdam (Sud u Rotterdamu, Nizozemska) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća pitanja:

29.

Pisana očitovanja podnijeli su tužitelji, danska, njemačka, nizozemska i finska vlada te Europska komisija. Rasprava je održana 4. listopada 2018., a na njoj su tužitelji, danska i nizozemska vlada te Europska komisija iznijeli usmena očitovanja.

30.

Pet pitanja suda koji je uputio zahtjev u bitnome obuhvaća tri teme. Prva se odnosi na tumačenje opsega pojma kontaminacije iz točke 5. poglavlja IV. odjeljka II. Priloga III. Uredbi br. 853/2004 (u daljnjem tekstu: točka 5.) (drugo i peto pitanje te dio prvog pitanja). Druga se tema odnosi na narav i sadržaj obveza koje točka 5. i točka 8. tog priloga (u daljnjem tekstu: točka 8.) nameću klaonicama te na konkretnu fazu procesa klanja tijekom koje te obveze treba poštovati (treće pitanje i dio prvog pitanja). Treća se tema odnosi na službene kontrole kojima se ocjenjuje poštovanje tih raznih obveza (četvrto pitanje i dio prvog pitanja).

31.

Pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev u ovom ću mišljenju razmatrati u kontekstu pojedinačnih problema koje otvaraju: (A) što točno u procesu klanja podliježe provjerama koje provode tijela; (B) kada te provjere treba provesti tijekom procesa klanja te (C) tko treba provesti te provjere i na kojoj pravnoj osnovi. Smatram da će iz tako provedenog ispitivanja glavnih problema koje ovaj predmet otvara proizaći prilično očit odgovor na konkretna pitanja suda koji je uputio zahtjev (D).

32.

U skladu s točkom 5., „[o]mamljivanje, krvarenje, skidanje kože ili perušanje, evisceracija i drugi oblici obrade moraju se obaviti bez nepotrebnog odgađanja te na način koji sprečava kontaminaciju mesa. Naročito se moraju poduzeti mjere kako bi se spriječilo istjecanje sadržaja probavnog trakta tijekom evisceracije” ( 9 ).

33.

U skladu s točkom 8., „[n]akon pregleda i evisceracije zaklane se životinje moraju što je moguće prije očistiti i ohladiti do temperature od najviše 4 °C, osim ako se meso rasijeca dok je još toplo”.

34.

U ovom ću odjeljku prvo razmatrati odnose li se točke 5. i 8. samo na vidljivu kontaminaciju, s obzirom na to da je sud koji je uputio zahtjev svoja pitanja formulirao samo u pogledu te konkretne vrste kontaminacije (1). Nakon toga ću se baviti izvorima kontaminacije navedenima u točki 5., osobito time mogu li fekalije, sadržaj žučnog mjehura i volje izazvati kontaminaciju (2).

35.

Sud koji je uputio zahtjev svoja je pitanja, a osobito prvo pitanje, ograničio na „vidljivu kontaminaciju”. Taj izričit i prilično uzak interes proizlazi iz činjeničnog konteksta glavnog postupka. Ovaj se predmet doista odnosi samo na navodnu vidljivu kontaminaciju trupova peradi.

36.

Međutim, budući da se u ovom predmetu traži opće (poopćeno) tumačenje pojma prava Unije, to jest pojma „kontaminacija”, potrebno je uvodno pojašnjenje.

37.

Prema mojemu mišljenju, vidljivu kontaminaciju nema razloga izdavajati za potrebe tumačenja Uredbe br. 853/2004 u dijelu u kojem se odnosi na perad. Kako su svi sudionici rasprave uvažili, točkom 5. te stoga logično i točkom 8. obuhvaćene su i vidljiva i nevidljiva kontaminacija. To proizlazi iz njihova teksta, konteksta i svrhe.

38.

Kao prvo, što se tiče teksta točaka 5. i 8., za početak valja istaknuti da područje primjene nijedne od tih dvaju odredaba koje sud koji je uputio zahtjev navodi nije ograničeno na vidljivu kontaminaciju. Taj pojam nije izričito upotrijebljen u točki 8. Točka 5. govori o kontaminaciji općenito, ne praveći pritom razliku između vidljive i nevidljive kontaminacije.

39.

Kao drugo, ako promotrimo ostatak Uredbe br. 853/2004, vidjet ćemo da se „vidljiva kontaminacija” u njoj samo jednom izričito spominje, u konkretnom kontekstu domaćih papkara i kopitara ( 10 ). Dakle, zakonodavac Unije je, da je htio, taj pojam mogao izričito upotrijebiti u uskom značenju, u situaciji u kojoj je to smatrao potrebnim. Međutim, u kontekstu peradi to nije učinio.

40.

Kao treće, tom tumačenju dodatno u prilog ide sistemsko tumačenje točaka 5. i 8., ne samo s obzirom na Uredbu br. 853/2004, nego i s obzirom na druge propise. Obveza klaonica peradi da spriječe kontaminaciju, bez dodatnog pojašnjenja u pogledu vrste kontaminacije, spominje se i u nekoliko drugih odredbi te uredbe. Primjerice, kako bi se izbjegla kontaminacija ili križna kontaminacija, klaonice moraju osigurati prostornu i vremensku odvojenost faza u postupku klanja ( 11 ). Nadalje, ako se trupovi hlade uranjanjem u vodu, potrebno je poduzeti sve mjere predostrožnosti kako bi se izbjegla njihova kontaminacija ( 12 ). Osim toga, ako izađemo izvan okvira Uredbe br. 853/2004, koja se odnosi isključivo na hranu životinjskog podrijetla, vidjet ćemo da članak 2. stavak 1. točka (f) Uredbe br. 852/2004, koja se odnosi na higijenu hrane općenito, široko definira „kontaminaciju” kao „prisutnost ili unošenje opasnosti” ( 13 ). I sama „opasnost” je u članku 3. točki 14. Uredbe br. 178/2002, u kojoj su utvrđena opća načela zakona o hrani, široko definirana kao „biološki, kemijski ili fizički agens u hrani ili hrani za životinje ili stanje hrane ili hrane za životinje s mogućnošću štetnog djelovanja na zdravlje”.

41.

Kao četvrto i posljednje, i opća svrha Uredbe br. 853/2004 upućuje na to da su tim pojmom obuhvaćene sve vrste kontaminacije, i vidljiva i nevidljiva. Cilj te uredbe, u skladu s njezinom uvodnom izjavom 9., jest osiguravanje visoke razine zaštite potrošača u pogledu sigurnosti hrane. Međutim, bilo bi teško tvrditi da se tako visok standard može postići ograničavanjem samo na vidljivu kontaminaciju. To možda još više vrijedi u pogledu peradi, kod koje, kako tužitelji ističu, kontaminaciju uglavnom izaziva njihova koža, batci i perje te je uglavnom nevidljiva.

42.

Shodno tomu, smatram da obveza izbjegavanja kontaminacije mesa, predviđena točkom 5., obuhvaća i vidljivu i nevidljivu kontaminaciju.

43.

Drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev odnosi se na tri moguća izvora (vidljive) kontaminacije koje klaonice peradi trebaju izbjegavati. Jesu li fekalije, sadržaj žučnog mjehura i volje obuhvaćeni područjem primjene točke 5. u vezi s točkom 8.?

44.

Tužitelji smatraju da na to pitanje treba negativno odgovoriti. Osobito, što se tiče sadržaja žučnog mjehura, njega se ne može smatrati kontaminacijom jer je iz mikrobiološke perspektive sterilan. Što se pak tiče sadržaja volje, ni njega se ne može smatrati kontaminacijom jer nije dio želučanog i crijevnog sadržaja te stoga nije obuhvaćen točkom 5.

45.

Nizozemska, danska, njemačka i finska vlada te Komisija navode da se i fekalije i sadržaj žučnog mjehura i sadržaj volje mogu smatrati kontaminacijom jer je sve troje dio „probavnog trakta”, što je pojam koji se koristi u većini jezičnih verzija točke 5., mada ne i u nizozemskoj verziji.

46.

Slažem se s tim mišljenjem. Fekalije, sadržaj žučnog mjehura i volje na trupu moguće je smatrati kontaminacijom u smislu Uredbe br. 853/2004, osobito točke 5.

47.

Kao prvo, u točki 5. nije izričito navedeno koji mogu biti izvori kontaminacije. Međutim, struktura pravila iz te točke sugerira da postoji veza između istjecanja sadržaja probavnog trakta tijekom evisceracije i kontaminacije mesa. Naime, dok se u prvoj rečenici točke 5. načelno zahtijeva da se različite faze procesa klanja u kojima se meso obrađuje kako bi bilo „spremno za kuhanje” provedu na način kojim se izbjegava kontaminacija mesa, u drugoj se rečenici izričito nalaže usvajanje mjera kako bi se „spriječilo istjecanje sadržaja probavnog trakta tijekom evisceracije”. Dakle, prilično je jasno da je zakonodavac Unije sadržaj probavnog trakta smatrao izvorom kontaminacije mesa, što objašnjava obvezu izbjegavanja njegova istjecanja.

48.

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev i ostali sudionici postupka pred Sudom istaknuli su da između pojedinih jezičnih verzija druge rečenice točke 5. postoje varijacije u pogledu pojma „sadržaj probavnog trakta”. Dok su nizozemska i njemačka verzija naizgled užeg opsega jer govore samo o sadržaju želuca i crijeva ( 14 ), u većini ostalih jezičnih verzija govori se općenito o sadržaju probavnog trakta ( 15 ).

49.

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda o toj tematici, ako između pojedinih jezičnih verzija postoje varijacije, jednaka autentičnost svih jezika Unije isključuje mogućnost zasebnog razmatranja samo jedne verzije teksta. Potrebno je promotriti opću strukturu i ciljeve odredbe u pitanju, s obzirom na, osobito, njezine verzije na svim ostalim službenim jezicima ( 16 ).

50.

S obzirom na način provedbe procesa klanja, jednostavna logika mi nalaže da bi bilo prilično čudno da je zakonodavac Unije, određujući što može isteći na trupove, a što ne, htio praviti razliku između pojedinih dijelova cjelokupnog sadržaja koji je evisciran iz trupa ptice. Zato smatram da točku 5. treba tumačiti na način da klaonice obvezuje da tijekom evisceracije poduzmu mjere kako bi se izbjeglo istjecanje „sadržaja probavnog trakta” na trupove. Taj pojam, ako ga logički tumačimo, obuhvaća ne samo organe nego i sadržaj organa probavnog trakta, od ustiju do anusa. Dakle, točka 5. nužno obuhvaća jetru (i sadržaj žučnog mjehura), crijeva (i fekalije) i volju (i njezin sadržaj).

51.

Kao treće te kako je već gore navedeno ( 17 ), zakonodavac Unije je uporabom široke definicije pojma kontaminacije, kojim je obuhvatio sve biološke, kemijske ili fizičke agense u hrani ili hrani za životinje ili stanje hrane ili hrane za životinje s mogućnošću štetnog djelovanja na zdravlje, htio postaknuti postizanje visokog standarda sigurnosti hrane. U tom pogledu, tri navedena moguća izvora kontaminacije, uključujući sadržaj žučnog mjehura, mogu sadržavati bakterije, kako je navela nizozemska vlada.

52.

Kao četvrto i posljednje, moram se složiti s danskom vladom, možda i zbog zdravog razuma, pod uvjetom da on još nije evisciran iz ovog pravnog područja, da pojam kontaminacije nije moguće svesti na činjenicu da je hrana štetna za zdravlje. Kontaminacija hrane nužno uključuje i situacije u kojima je meso jednostavno neprikladno za prehranu ljudi ( 18 ), čak i ako njegova konzumacija ne dovodi do otrovanja hranom ili neke druge izravne štete za zdravlje osobe. Stoga, čak i ako trup s ostacima fekalija, sadržaja žučnog mjehura ili volje ne dovodi do izravne štete za zdravlje na mikrobiološkoj razini, kako tužitelji navode, ipak se može sa sigurnošću pretpostaviti da će takvo meso, ako izuzmemo vrlo bizarne ukuse neobičnih gastronoma, vjerojatno biti neprikladno za (uobičajenu) prehranu ljudi.

53.

Ukratko, točku 5. poglavlja IV. odjeljka II. Priloga III. Uredbi br. 853/2004 treba tumačiti na način da obuhvaća kontaminaciju fekalijama, sadržajem žučnog mjehura i volje.

54.

Sud koji je uputio zahtjev svojim se prvim pitanjem raspituje o naravi i sadržaju obveza koje Uredba br. 853/2004 nameće klaonicama peradi u pogledu (vidljive) kontaminacije. Zahtijevaju li točke 5. i 8. da trup ptice nakon evisceracije i čišćenja ne pokazuje apsolutno nikakvu (vidljivu) kontaminaciju? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, sud koji je uputio zahtjev u bitnome želi utvrditi, trećim pitanjem, kada treba provoditi čišćenje u procesu klanja. Osobito, mora li se ono provoditi odmah nakon evisceracije ili se može provoditi i kasnije, možda čak i tijekom hlađenja, rasijecanja ili ambalažiranja?

55.

Ta pitanja od Suda zahtijevaju da razmotri dva usko povezana pitanja. Kao prvo, kakva se obveza u pogledu kontaminacije nameće klaonicama peradi te mijenja li se narav te obveze tijekom procesa klanja? Kao drugo, kada treba provoditi posebno čišćenje predviđeno točkom 8.?

56.

U ovom ću odjeljku objasniti (1) zašto se opseg i narav obveze razlikuje ovisno o fazi procesa klanja i (2) zašto čišćenje, kako je predviđeno točkom 8., treba provoditi nakon post mortem pregleda i evisceracije, ali prije hlađenja.

57.

Tužitelji navode da klaonice peradi tijekom čitavog procesa klanja podliježu obvezi u pogledu sredstava (najveći mogući napori). Budući da je nemoguće potpuno spriječiti istjecanje sadržaja probavnog trakta tijekom evisceracije, obveza klaonica sastoji se u ulaganju najvećih mogućih napora kako bi se izbjegla kontaminacija mesa. Takva obveza ujedno vrijedi u fazi evisceracije ili u fazi čišćenja. Stoga se ne može očekivati, na temelju točke 5. ili točke 8., da do istjecanja neće doći i da će trupovi biti potpuno čisti na kraju faze u kojoj se meso obrađuje kako bi bilo „spremno za kuhanje”, prije hlađenja, što je stajalište i suda koji je uputio zahtjev. Točka 8. ne predviđa nikakav konkretan ishod (primjerice, da ne smije biti „vidljive kontaminacije”) koji se mora postići čišćenjem. Tužitelji ističu da se vidljivi tragovi kontaminacije mogu i kasnije ukloniti, tijekom rasijecanja ili ambaližaranja, tako da im se u vezi s time ne može nametnuti nikakva stroga obveza u pogledu rezultata („standard nulte tolerancije”) koje treba ostvariti evisceracijom i čišćenjem, ali prije hlađenja. Oni smatraju da bi bilo nerealno s tehničke strane, zbog brzine linije klanja u mehaničkom procesu, zahtijevati tako visok standard. Osim toga, zahtjev u pogledu nepostojanja vidljive kontaminacije nakon evisceracije, a prije hlađenja nema nikakvu znanstvenu podlogu jer do kontaminacije obično dolazi prije, tijekom perušanja peradi.

58.

Ostali sudionici postupka pred Sudom, uz pokoju manju varijaciju, u bitnome prave razliku između obveza koje klaonice imaju u fazi evisceracije i obveza koje imaju u fazi čišćenja. S jedne strane, evisceracija se mora pažljivo provesti kako bi se izbjegla kontaminacija. S druge strane, trupovi nakon evisceracije i prije hlađenja, nakon što je čišćenje dovršeno, moraju biti čisti i nekontaminirani jer je cilj čišćenja uklanjanje svake preostale vidljive kontaminacije.

59.

Uvelike dijelim potonje stajalište.

60.

Točke 5. i 8. sadržavaju dvije različite, ali komplementarne obveze koje vrijede u različitim fazama procesa klanja. Sve do dovršetka evisceracije postoji obveza dužne pažnje: linije klanja treba organizirati i voditi na način da se, koliko je to tehnički moguće, spriječi kontaminacija (točka 5.). Klaonice moraju osigurati da trupovi ne budu kontaminirani nakon evisceracije, post mortem pregleda i čišćenja (točka 8.).

61.

Kao prvo, iz teksta točke 5. proizlazi da se moraju poduzeti sve prikladne i pravodobne mjere kako bi se kontaminacija mesa spriječila u svim fazama procesa klanja, to jest tijekom omamljivanja, krvarenja, skidanja kože ili perušanja, evisceracije i drugih oblika obrade. Osobito, klaonice moraju uložiti najveće moguće napore kako bi osigurale da se evisceracija ne provede na način da dođe do istjecanja sadržaja probavnog trakta po trupu, što bi, kako je gore istaknuto ( 19 ), bio izvor kontaminacije.

62.

Kao drugo, sistemsko tumačenje točke 5. pokazuje da zakonodavac Unije zasigurno nije namjeravao da evisceracija, kao jedna od faza u procesu klanja, uvijek bude besprijekorna te da nikada ne rezultira nikakvom kontaminacijom. Ne samo da bi to bilo nerazumno nego bi i post mortem pregled učinilo pomalo suvišnim. Iz točaka 6. i 7., koje logično slijede iz točke 5., proizlazi da se dijelovi proglašeni neprikladnima za prehranu ljudi moraju nakon post mortem pregleda što je moguće prije ukloniti iz čistog dijela kruga objekta te da se unutarnji organi moraju ukloniti u cijelosti i što je moguće prije. Ta pravila jasno upućuju na to da klaonice mogu probleme nastale tijekom evisceracije rješavati i otkloniti u neposredno predstojećoj fazi. Evisceracija se u toj fazi ili na neki način dovršava ili se cijeli trup mora ukloniti.

63.

U tom potonjem pogledu valja istaknuti da meso koje je prljavo ili sadržava fekalna ili druga onečišćenja treba proglasiti neprikladnim za prehranu ljudi ( 20 ). Međutim, kako je danska vlada, prema mojemu mišljenju razumno, istaknula na raspravi, tu obvezu treba strogo tumačiti u slučaju veće kontaminacije te vrste. Ako je kontaminacija manjih razmjera, tada se trup mora propisno očistiti prije hlađenja. Ako se to nije dogodilo ili se ne može dogoditi, meso i u tom slučaju u konačnici treba proglasiti neprikladnim za prehranu ljudi.

64.

Kao treće, nekoliko drugih odredbi u različitim relevantnim Unijinim propisima potvrđuje da se obveza sprječavanja kontaminacije u fazi evisceracije odnosi na ulaganje „najvećih mogućih napora” ili „dužne pažnje”. Proces klanja mora se organizirati na način da se kontaminacija mesa spriječi koliko je to tehnički moguće. Primjerice, mora postojati fizičko razdavajanje životinja i prostorno i vremensko odvajanje različitih dijelova procesa klanja, kako bi se izbjegla križna kontaminacija ( 21 ). Postupci klaonica utemeljeni na načelima sustava HACCP moraju spriječiti, ukloniti ili barem smanjiti opasnost na prihvatljivu razinu ( 22 ). Isto tako, u bliskoj vezi s pitanjem vidljive kontaminacije, točka 2. podtočka (b) poglavlja I. odjeljka I. Priloga I. Uredbi br. 854/2004 zahtijeva od službenog veterinara da provjeri jamče li postupci koje primjenjuje subjekt u poslovanju s hranom, u mjeri u kojoj je to moguće, da meso ne sadržava fekalna ili druga onečišćenja.

65.

Sve u svemu te kako su se svi sudionici postupka pred Sudom jednoglasno složili, čini se da točku 5. treba tumačiti na način da klaonice moraju linije klanja, osobito za potrebe evisceracije, voditi na način kojim se kontaminacija izbjegava koliko je to tehnički moguće.

66.

Radi cjelovitosti te s obzirom na to da su tužitelji iznijeli nekoliko argumenata o mehanici procesa klanja, želim dodati jednu stvar. Prema mojemu mišljenju, „tehnički nemoguće” nije isto što i „tehnički moguće, ali skupo”. Potreba za možebitnim restrukturiranjem proizvodnog procesa i/ili nastanak dodatnih troškova za klaonice, zbog čega bi njihova dobit bila manja (primjerice, ako bi to rezultiralo kapacitetom klanja manjim od trenutačnog i približnog broja od 10000 pilića na sat kako bi se više vremena provodilo na čišćenje), očito spadaju u potonju kategoriju.

67.

S druge strane, obveza iz točke 8. odnosi se na jednu drugu (sljedeću) fazu procesa klanja, to jest na kraj lanca u kojem se meso obrađuje kako bi bilo „spremno za kuhanje”. Ona je ujedno drukčije naravi. Točka 8. klaonicama nameće dodatnu, i strožu, obvezu povezanu s kasnijom fazom procesa, u kojoj bi meso trebalo biti spremno za jedenje. Klaonice u toj posljednjoj fazi moraju osigurati da meso nije kontaminirano.

68.

Istina, kontaminacija se u točki 8. ne spominje izričito. U njoj se samo spominju obveze čišćenja i hlađenja mesa nakon evisceracije i pregleda. Međutim, slažem se s nizozemskom vladom da je svrha čišćenja u toj fazi uklanjanje svake, a zasigurno one vidljive, preostale kontaminacije. Ponovno, kako je danska vlada, prema mojemu mišljenju pravilno i razumno, istaknula na raspravi ( 23 ), ako meso u fazi post mortem pregleda treba zbog veće kontaminacije proglasiti neprikladnim za prehranu ljudi, tada je manju kontaminaciju moguće dopustiti, ali meso u tom slučaju treba temeljito očistiti kako bi bilo prikladno za prehranu ljudi.

69.

Dakle, iz zajedničkog tumačenja točaka 5. i 8. proizlazi da se, kao prvo, procesi klanja do post mortem pregleda trebaju odvijati na način kojim se kontaminacija izbjegava koliko je to moguće. Kao drugo te u svakom slučaju, zaklana perad ne smije biti kontaminirana nakon čišćenja.

70.

Zainteresirane stranke imaju različita stajališta u pogledu točnog trenutka u procesu klanja u kojem treba provoditi čišćenje iz točke 8.

71.

Prema mišljenju tužitelja, činjenica da se u točki 8. prvo spominje čišćenje, a potom hlađenje ne znači da čišćenje treba dovršiti prije hlađenja. Iz te odredbe proizlazi samo da čišćenje treba započeti prije hlađenja. Nasuprot tomu, nizozemska vlada i ostali sudionici inzistiraju da čišćenje treba provesti (i dovršiti) prije hlađenja jer je to posljednja prilika za čišćenje mesa tijekom procesa klanja. Čišćenje mesa u fazi rasijecanja ili odvajanja mesa od kostiju, koja je uređena poglavljem V., a ne poglavljem IV. odjeljka II. Priloga III., bilo bi prekasno.

72.

Prema mojemu mišljenju, prilično je jasno da čišćenje koje nalaže točka 8. treba provesti i dovršiti prije hlađenja.

73.

Slažem se da je točka 8. pomalo nejasna ako ju doslovno tumačimo. Prema toj točki, „[n]akon pregleda i evisceracije zaklane se životinje moraju što je moguće prije očistiti i ohladiti do temperature od najviše 4 °C, osim ako se meso rasijeca dok je još toplo”. Opisani redoslijed aktivnosti implicira da se pregled provodi prije (a ne nakon) evisceracije te da se zaklane životinje moraju očistiti i ohladiti. Zbog veznika „i”, doslovnim tumačenjem te odredbe mogli bismo zaključiti da se obje te aktivnosti mogu istodobno provesti.

74.

Međutim, takvom se tumačenju te odredbe jasno protive i struktura i logika.

75.

Kao prvo, redoslijed i struktura pojedinih točaka u poglavlju IV. odjeljku II. Priloga III. Uredbi br. 853/2004 jasno upućuju na to da se trupovi, kao prvo, podvrgavaju ante mortem pregledu, kao drugo, kolju (što je sve predviđeno u točki 5.) te, kao treće, podvrgavaju post mortem pregledu (točka 6.). Dakle, čini se da izričito navedeni redoslijed, s obzirom na dvije vrste pregleda koje treba provesti, nije sasvim netočan. Čišćenje se provodi nakon (post mortem) pregleda i prije hlađenja.

76.

Kao drugo, to tumačenje točke 8. potvrđuje svrha čišćenja vodom, a to je uklanjanje svake (vidljive) kontaminacije. Unatoč tvrdnjama tužitelja da su sve aktivnosti čišćenja koje se provode tijekom procesa klanja jednakovrijedne, čišćenje navedeno u točki 8. po svojoj je naravi presudno jer je to konkretno čišćenje, kako je opisano u prethodnom odjeljku ovog mišljenja, ključno za uklanjanje svake preostale kontaminacije. S obzirom na takvu svrhu, iz praktične bi perspektive bilo pomalo nelogično ako bi se čišćenje provodilo prije post mortem pregleda ili nakon hlađenja. U prvom scenariju, inspektor ne bi mogao propisno provesti pregled jer, prije svega, ne bi mogao uočiti značajne tragove kontaminacije (jer bi bila isprana). U drugom scenariju bi postojala opasnost, na koju se upućuje u točki 9. podtočki (a) poglavlja IV. odjeljka II. Priloga III. Uredbi br. 853/2004 ( 24 ), od križne kontaminacije trupova ako bi se prljavi trup podvrgnuo hlađenju u vodi.

77.

Kao treće, točka 9. podtočka (a) ujedno naglašava činjenicu da je svrha i narav doticaja trupova s vodom tijekom čišćenja sasvim drukčija od svrhe i naravi njihova doticaja s vodom tijekom hlađenja. Naime, kako su tužitelji naveli, uranjanje trupova u posudu s vodom određene temperature može ih donekle i očistiti. Međutim, čak i ako po strani ostavimo pitanje kontaminacije u toj fazi, koje se razmatralo u prethodnoj točki, ostaje činjenica da je hlađenje (kao i rasijecanje ili ambaližiranje) jednostavno dio drukčijeg procesa, koji se odvija nakon što je lanac u kojem se meso obrađuje kako bi bilo „spremno za kuhanje” dovršen, a svrha mu nije učiniti meso još „spremnijim za kuhanje”, nego ga pripremiti za prijevoz.

78.

Ukratko, obveza iz točke 8. da se „životinje moraju […] očistiti” podrazumijeva obvezu uklanjanja svake preostale kontaminacije nakon evisceracije i čišćenja, ali očito prije početka procesa hlađenja.

79.

Sud koji je uputio zahtjev četvrtim pitanjem želi doznati kako treba provoditi službene kontrole, a osobito smije li nadležno tijelo ukloniti trupove s linije klanja i pregledati pokazuju li vidljivu kontaminaciju izvana i iznutra kao i ispod masnog tkiva.

80.

Svi sudionici postupka na to su pitanje potvrdno odgovorili, iako tužitelji osporavaju standard nulte tolerancije koji službenici za kontrole navodno primjenjuju.

81.

Uvodno valja istaknuti da postoji određena pomutnja u pogledu naravi i pravne osnove kontrola koje se razmatraju glavnom postupku. Sud koji je uputio zahtjev upućuje na odredbu Uredbe br. 854/2004 koja se odnosi na post mortem preglede, to jest na točku 1. dijela D poglavlja II. odjeljka I. Priloga I. Međutim, tužitelji navode da se u okviru post mortem pregleda ne provodi nikakva kontrola prisutnosti kontaminacije na trupovima. Takva bi kontrola bila nelogična s obzirom na to da se post mortem pregledi ne provode na kraju, nego usred procesa u kojem se meso obrađuje kako bi bilo „spremno za kuhanje”, nakon čega ono prolazi kroz još nekoliko postupaka čišćenja. Nizozemska vlada navodi da svrha kontrola u pitanju, s obzirom na to da uključuju uzorkovanje koje se provodi nakon post mortem pregleda i čišćenja, nije otkrivanje potencijalnih bolesti. Njihova pravna osnova bi stoga prije mogao biti članak 4. Uredbe br. 854/2004 i članci 3. i 10. Uredbe br. 882/2004. Danska vlada smatra da bi relevantna odredba možda mogla biti točka 1. dijela B poglavlja V. odjeljka IV. Priloga I. Uredbi br. 854/2004, koja se odnosi na uzorkovanje i dnevne kontrole unutarnjih organa.

82.

Ako navode nizozemske vlade uzmemo kao polaznu točku, čime, naravno, ne isključujemo ostale potencijalno relevantne pravne osnove ( 25 ), čiju relevantnost u konačnici treba utvrditi nacionalni sud, čini se da bi članci 3. i 10. Uredbe br. 882/2004, koji se odnose na službene kontrole koje se načelno provode radi provjeravanja poštovanja propisa o hrani i hrani za životinje, doista mogli biti pravna osnova kontrola o kojima se radi u glavnom postupku. Osobito, članak 3. stavak 3. predviđa da se „[s]lužbene kontrole […] provode u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane ili hrane za životinje, i na životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla”. Članak 10. stavak 2. točka (b) podtočka i. predviđa, konkretnije, provedbu inspekcija hrane i hrane za životinje, osobito putem uzorkovanja.

83.

Što se tiče opsega ovlasti službenih veterinara, pitanja na koje se sud koji je uputio zahtjev usredotočuje, odredbe potonje uredbe u tom pogledu ne predviđaju ništa konkretno. One su načelno sročene. Iz toga proizlazi da ovlasti službenika za kontrole mogu obuhvaćati provedbu pregleda, nakon čišćenja i prije hlađenja, vanjskih i unutarnjih površina te masnog tkiva trupova koji su kao uzorak uzeti s linije klanja kako bi se olakšala kontrola. Stoga se čini prilično jasnim da su nadležna tijela ovlaštena provoditi provjere u svim fazama procesa klanja.

84.

Naravno, pitanje kada se pregled može provesti različito je od pitanja što se može pregledati i prema kojim kriterijima. Odgovor na potonje pitanje treba pružiti s obzirom na opseg i narav obveza koje su već navedene ( 26 ): on ovisi o tome provjeravaju li inspektori poštovanje obveza iz točke 5. ili pak obveza iz točke 8. Kada se ta identifikacija provede, i točni kriteriji koje inspektori razumno mogu primijeniti će postati jasni.

85.

S obzirom na ograničene informacije o točnoj činjeničnoj i pravnoj naravi provjera u pitanju, u tom je pogledu teško pružiti više smjernica, osim opće napomene da te provjere, kao i sve druge kontrole, treba provesti na razuman i proporcionalan način. Ovisno o tome što točno treba provjeriti i u kojoj fazi procesa klanja, izabrani način provedbe pojedinih pregleda (broj uzoraka; treba li se linija klanja zaustaviti ili se perad za potrebe uzorkovanja skida s tekuće linije klanja itd.) mora biti prikladan onome što se provjerava (što će te provjere učiniti reprezentativnima), ali ne smije prekoračivati ono što je nužno za propisnu provedbu provjera.

86.

Nakon što sam iznio tri teme koje obuhvaća pet pitanja suda koji je uputio zahtjev, radi jasnoće ću pružiti kratke odgovore na pojedina upućena pitanja.

87.

Na prvo pitanje treba odgovoriti potvrdno. Ako se predmetne kontrole provode nakon evisceracije i čišćenja, što znači da se njima provjerava poštovanje točke 8., tada ne smije postojati kontaminacija, osobito vidljiva.

88.

Unatoč nekim od ostalih pitanja koja je otvorio sud koji je uputio zahtjev, a osobito unatoč prilično detaljnim argumentima koje su tužitelji iznijeli na raspravi, smatram da nije uloga Suda da navede išta više od toga. Iako priznajem doista intrigantnu narav rasprave o tome može li jedan ili dva komadića (a možda i rasprave o njihovoj veličini) fekalija ili sadržaja žučnog mjehura pokraj anusa unutar trupa činiti „prihvatljivu” razinu kontaminacije (što su tužitelji na raspravi istaknuli kao primjer), nije uloga Suda niti da utvrdi činjenice niti da ih ocijeni kako bi riješio predmet u tijeku pred sudom koji je uputio zahtjev.

89.

I na drugo pitanje treba potvrdno odgovoriti: pojam kontaminacije obuhvaća kontaminaciju fekalijama, sadržajem žučnog mjehura ili volje.

90.

Što se tiče trećeg pitanja, čišćenje treba provesti što je moguće prije nakon evisceracije, kako je jasno navedeno u točki 8., te prije početka procesa hlađenja, rasijecanja ili ambalažiranja.

91.

Što se tiče četvrtog pitanja, iako nije sasvim jasno što je točno provjereno i na temelju koje odredbe prava Unije, prilično je jasno da javna tijela mogu ukloniti određeni broj trupova s linije klanja u svim fazama, a osobito nakon čišćenja, zbog presudne naravi te aktivnosti kada je perad spremna za kuhanje, i provjeriti poštuju li se odgovarajući zahtjevi. Odgovor na pitanje što se točno može provjeriti i prema kojim kriterijima ovisi o fazi u kojoj se pregled provodi te stoga o tome provjerava li se poštovanje obveza predviđenih točkom 5., točkom 8. ili pak nekim drugim primjenjivim odredbama.

92.

S obzirom na pružene odgovore, a osobito s obzirom na odgovor na prvo pitanje, na peto pitanje nije potrebno odgovoriti.

93.

U skladu s navedenim razmatranjima predlažem da Sud na sljedeći način odgovori na pitanja koja je postavio Rechtbank Rotterdam (Sud u Rotterdamu, Nizozemska):