1.

Svojim prethodnim pitanjima Verwaltungsgericht Berlin (Upravni sud u Berlinu, Njemačka) pita Sud o tumačenju i valjanosti, s obzirom na primarno pravo Unije, određenog broja odredbi Direktive 2014/40 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ ( 2 ).

2.

Ta su pitanja postavljena u okviru spora između društva Planta Tabak‑Manufaktur Dr. Manfred Obermann GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: Planta Tabak), proizvođača duhanskih proizvoda, i Land Berlin (savezna zemlja Berlin, Njemačka), povodom primjene njemačkog propisa kojim se ta direktiva prenosi na proizvode koje to društvo stavlja na tržište.

3.

Sud koji je uputio zahtjev svojim brojnim pitanjima poziva Sud da ponovno ispita određene aspekte o kojima je već raspravljao u okviru presuda od 4. svibnja 2016., Poljska/Parlament i Vijeće ( 3 ), kao i Philip Morris Brands i dr. ( 4 ), konkretno zabranu stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom i pravila za predstavljanje duhanskih proizvoda kojima se zabranjuju svi elementi ili obilježja koji mogu poticati na konzumaciju tih proizvoda, koji su predviđeni u članku 7. stavcima 1. i 7. odnosno u članku 13. stavku 1. Direktive 2014/40.

4.

U skladu sa zahtjevom Suda, u ovom će se mišljenju ipak analizirati samo dva sljedeća aspekta. Najprije ću ispitati valjanost prve zabrane s obzirom na načelo jednakog postupanja u dijelu u kojem je zakonodavac Unije u članku 7. stavku 14. Direktive 2014/40 predvidio prijelazno razdoblje koje se primjenjuje na duhanske proizvode sa svojstvenom aromom čiji opseg prodaje na području cijele Unije predstavlja 3 % ili više u pojedinoj proizvodnoj kategoriji. Zatim ću razmotriti tumačenje druge odredbe kako bih odredio zabranjuje li se njome naznačivanje arome duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom koji se i dalje mogu prodavati.

5.

Predložit ću Sudu da odgovori, s jedne strane, da je članak 7. stavci 1., 7. i 14. Direktive 2014/40 u skladu s načelom jednakog postupanja i, s druge strane, da se člankom 13. stavkom 1. te direktive uistinu zabranjuje takvo označivanje svojstvene arome na pakiranjima proizvoda koje je i dalje dopušteno prodavati.

6.

Uvodne izjave 16., 25. i 27. Direktive 2014/40 glase:

[…]

[…]

7.

Članak 1. te direktive, naslovljen „Predmet”, određuje:

„Cilj ove Direktive je usklađivanje zakona i drugih propisa država članica o:

[…]

kako bi se olakšalo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, pogotovo za mlade ljude, te kako bi se zadovoljile obveze Unije prema Okvirnoj konvenciji Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom -a (‚FCTC’).”

8.

Članak 7. navedene direktive, naslovljen „Propisi o sastojcima“, određuje:

„1.   Države članice zabranjuju stavljanje na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom.

[…]

7.   Države članice zabranjuju stavljanje na tržište duhanskih proizvoda koji sadrže arome u bilo kojem od svojih sastavnih dijelova kao što su filtri, papiri, pakiranja, kapsule ili bilo kakva tehnička obilježja koja omogućuju izmjenu mirisa ili okusa dotičnog duhanskog proizvoda ili jačine njihova dima. Filtri, papiri i kapsule i ne smiju sadržavati duhan ni nikotin.

[…]

12.   Duhanski proizvodi osim cigareta i duhana za samostalno motanje izuzimaju se iz zabrana utvrđenih u stavcima 1. i 7. Komisija u skladu s člankom 27. donosi delegirane akte radi povlačenja tog izuzeća za pojedinu kategoriju proizvoda ako je izvješćem Komisije utvrđeno da je došlo do značajne promjene okolnosti.

[…]

14.   U slučaju duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom čiji opseg prodaje na području cijele Unije predstavlja 3 % ili više u pojedinoj proizvodnoj kategoriji, odredbe ovog članka primjenjuju se od 20. svibnja 2020.

[…]”

9.

U skladu s člankom 13. te direktive, naslovljenim „Predstavljanje proizvoda”:

„1.   Označivanje jediničnih pakiranja ni svih vanjskih pakiranja ni sam duhanski proizvod ne smiju sadržavati nikakav element ni obilježje koje:

[…]

3.   Elementi i obilježja koji su zabranjeni na temelju stavaka 1. ili 2. mogu uključivati tekstove, simbole, imena, zaštitne znakove, figurativne i druge oznake, ali nisu ograničeni na njih.”

10.

Direktiva 2014/40 prenesena je u Njemačkoj, među ostalim, putem Gesetz über Tabakerzeugnisse und verwandte Erzeugnisse (Zakon o duhanskim i srodnim proizvodima) od 4. travnja 2016. (BGBl. 2016. I, str. 569., u daljnjem tekstu: TabakerzG), koji je stupio na snagu 20. svibnja 2016.

11.

Članak 5. TabakerzGa, naslovljen „Sastojci”, određuje:

„(1)   Zabranjeno je stavljati na tržište:

12.

Članak 18. TabakerzGa, naslovljen „Zabrane kojima se nastoji zaštiti potrošača od prijevara”, predviđa:

„[…]

(2)   Zabranjeno je stavljati na tržište duhanske proizvode s obmanjujućim promotivnim informacijama na jediničnim pakiranjima, vanjskim pakiranjima ili na samom duhanskom proizvodu. To je osobito slučaj:

[…]

[…]”

13.

Članak 47. TabakerzGa, naslovljen „Prijelazne odredbe”, u stavku 4. predviđa:

„U slučaju cigareta i duhana za samostalno motanje čiji opseg prodaje na području cijele Unije predstavlja 3 % ili više u pojedinoj proizvodnoj kategoriji, članak 5. stavak 1. podstavak 1. točka (a) primjenjuju se od 20. svibnja 2020. […]”

14.

Planta Tabak obiteljsko je poduzeće koje proizvodi i stavlja na tržište različite vrste duhanskih proizvoda. Prije stupanja na snagu Direktive 2014/40, posebno značajan proizvod tog poduzeća bio je aromatizirani duhan za samostalno motanje. Veći dio te proizvodnje odnosio se na duhan s mentolom. Navedeno poduzeće stavlja na tržište i mali asortiman većinom aromatiziranih cigareta, duhan za vodene lule i, u manjoj mjeri, cigarilose, cigare i pribor za pušače.

15.

Njemački zakonodavac donio je 4. travnja 2016. TabakerzG s ciljem prijenosa Direktive 2014/40. Društvo Planta Tabak podnijelo je tužbu 25. travnja 2016. Verwaltungsgericht Berlin (Upravni sud u Berlinu), pri čemu je osporavalo primjenu na duhanske proizvode, koje proizvodi i stavlja na tržište, odredbi tog zakona u pogledu zabrane stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, zdravstvenih upozorenja i pravila predstavljanja proizvoda. Međutim, taj sud ima dvojbe u pogledu valjanosti i tumačenja odgovarajućih odredbi navedene direktive.

16.

U tim je okolnostima Verwaltungsgericht Berlin (Upravni sud u Berlinu) odlukom od 21. travnja 2017., koju je Sud zaprimio 27. travnja 2017., odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu, među ostalim, sljedeća pitanja:

[…]

17.

Društvo Planta Tabak, španjolska, francuska, mađarska vlada, vlada Ujedinjene Kraljevine i norveška vlada, Europski parlament, Vijeće Europske unije te Europska komisija podnijeli su Sudu pisana očitovanja.

18.

Društvo Planta Tabak, španjolska vlada, vlada Ujedinjene Kraljevine, Parlament, Vijeće te Komisija sudjelovali su na raspravi održanoj 21. ožujka 2018.

19.

Među različitim doprinosima Direktive 2014/40 propisima Unije u području duhana, ističe se zabrana stavljanja na tržište proizvoda sa svojstvenom aromom ( 7 ), propisana u članku 7. stavku 1. te direktive. Člankom 7. stavkom 7. k tomu se zabranjuju duhanski proizvodi koji sadrže arome u bilo kojem od svojih sastavnih dijelova kao što su filtri, papiri, pakiranja, kapsule ili bilo kakva tehnička obilježja koja omogućuju izmjenu mirisa ili okusa dotičnog duhanskog proizvoda ili jačine njihova dima. Te se zabrane zasad odnose samo na cigarete i duhan za samostalno motanje ( 8 ).

20.

Zakonodavac Unije namjeravao je donošenjem tih zabrana povući s tržišta duhanske proizvode s aromom vanilije, čokolade ili pak mentola. U uvodnoj izjavi 16. Direktive 2014/40 izneseno je obrazloženje. Zakonodavac je u biti smatrao da bi ti proizvodi osobito kod mladih mogli olakšati započinjanje konzumacije duhana ili promjene uzoraka konzumacije. Kao što je Sud istaknuo, takve arome prikrivaju ili ublažavaju oporost i nadražljivost duhanskog dima i pridonose promicanju i održavanju duhanske uporabe ( 9 ).

21.

Navedene su zabrane u načelu stupile na snagu 20. svibnja 2016., do kad su države članice bile dužne prenijeti Direktivu 2014/40 ( 10 ). Međutim, u članku 7. stavku 14. te direktive predviđa se da se duhanski proizvodi sa svojstvenom aromom čiji opseg prodaje na području cijele Unije predstavlja 3 % ili više u pojedinoj proizvodnoj kategoriji ( 11 ), mogu nastaviti stavljati na tržište do 20. svibnja 2020. ( 12 ).

22.

Prema mišljenju društva Planta Tabak, s kojim se slaže sud koji je uputio zahtjev, članak 7. stavak 14. Direktive 2014/40 stvara nepravednu razliku u postupanju između usporedivih duhanskih proizvoda te se zbog toga protivi načelu jednakog postupanja. Konkretno, iako se općenito priznaje da se na cigarete s mentolom primjenjuje prijelazno razdoblje predviđeno tom odredbom ( 13 ), ono se, prema informacijama kojima raspolaže društvo Planta Tabak, ne primjenjuje na duhan za samostalno motanje s mentolom ( 14 ). Osim toga, to se razdoblje ne primjenjuje na duhanske proizvode s drugim aromama kao što su vanilija ili eukaliptus. Međutim, svi ti proizvodi imaju objektivno jednaka obilježja i predstavljaju iste rizike za zdravlje ljudi.

23.

Napominjem da je u presudama Poljska/Parlament i Vijeće ( 15 ) i Philip Morris Brands i dr. ( 16 ), Sud već odlučio o valjanosti zabrana stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, koje su predviđene u članku 7. stavcima 1. i 7. Direktive 2014/40, s obzirom na načelo proporcionalnosti. Suprotno tomu, pitanje valjanosti tih odredbi, kad se tumače zajedno s člankom 7. stavkom 14. te direktive, s obzirom na načelo jednakog postupanja, još nije postavljeno.

24.

U tom pogledu valja podsjetiti da načelo jednakog postupanja, kao temeljno načelo prava Unije, znači da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano ( 17 ).

25.

Među odredbama koje u pitanju navodi sud koji je uputio zahtjev, članak 7. stavak 14. Direktive 2014/40 uvodi takvu razliku u postupanju. Tom se odredbom utvrđuje razlika između duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, koja se temelji na opsegu prodaje svakog od tih proizvoda u pojedinoj proizvodnoj kategoriji. Iz toga primjerice slijedi da se, s jedne strane, prema cigaretama s mentolom čiji je opseg prodaje na području cijele Unije veći od 3 % u kategoriji „cigarete” i, s druge strane, prema cigaretama s manje uobičajenom aromom čija prodaja ne dostiže taj prag, postupa različito. Prva vrsta cigareta se može stavljati u promet do 20. svibnja 2020., a druga vrsta mora biti povučena s tržišta 20. svibnja 2016.

26.

Slijedom toga, kao prvo, valja provjeriti nalaze li se duhanski proizvodi sa svojstvenom aromom koji ne dosežu prag od 3 % predviđen u članku 7. stavku 14. Direktive 2014/40 i oni proizvodi koji dosežu taj prag u usporedivim situacijama (2). Pod pretpostavkom da je to slučaj, kao drugo, valja ocijeniti je li različito postupanje prema njima objektivno opravdano (3).

27.

Prema sudskoj praksi Suda, „usporedivost različitih situacija ocjenjuje se s obzirom na sve elemente koji ih obilježavaju. Te elemente treba utvrditi i ocijeniti osobito s obzirom na predmet i svrhu akta Unije kojim se uvodi predmetno razlikovanje. K tomu, treba uzeti u obzir načela i ciljeve područja na koje se odnosi predmetni akt” ( 18 ).

28.

Primjena tog „testa” na ovaj predmet, s obzirom na postojeća stajališta ( 19 ), dovodi do uvodnog pitanja: ocjenjuje li se usporedivost predmetnih situacija s obzirom na opće ciljeve koji se nastoje postići Direktivom 2014/40, ili posebne svrhe iz članka 7. stavka 14. te direktive, ili pak s obzirom na ta dva razmatranja?

29.

S obzirom na analizu u dvije faze koju Sud provodi u svojoj sudskoj praksi, odnosno usporedivost situacija i objektivno opravdanje, logika mi se čini slijedeća. U fazi usporedivosti, valja utvrditi jesu li predmetne situacije, u načelu, usporedive s obzirom na opće svrhe koje se nastoje postići predmetnim instrumentom. Ako je potrebno, faza opravdanja omogućuje da se utvrdi postoje li, unatoč toj načelnoj usporedivosti, u pogledu posebne odredbe tog instrumenta, posebna razmatranja koja se mogu usporediti s predmetom i ciljem navedenog instrumenta, koja su u stanju opravdati razliku u postupanju.

30.

Zaključno, kako bi se usporedila situacija duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom koji premašuju prag od 3 % prodaje u pojedinoj proizvodnoj kategoriji i situaciju proizvoda koji ne dostižu taj prag, prema mojem mišljenju, valja uzeti u obzir opće ciljeve koji se nastoje postići Direktivom 2014/40. Posebne svrhe članka 7. stavka 14. te direktive treba, prema mojem mišljenju, ako je potrebno, analizirati u fazi objektivnog opravdanja.

31.

Što se tiče ciljeva Direktive 2014/40, valja podsjetiti da se njome u skladu s njezinim člankom 1. nastoji postići dvostruki, pa čak i trostruki cilj. Taj se cilj odnosi na olakšavanje neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, pogotovo za mlade ljude, te na zadovoljavanje obveza Unije prema Okvirnoj konvenciji Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom (u daljnjem tekstu: FCTC) ( 20 ).

32.

S obzirom na taj trostruki cilj, zakonodavac Unije smatrao je da se na sve duhanske proizvode sa svojstvenom aromom u načelu ( 21 ) treba primijeniti isti pravni sustav. Smatrao je da bi svi ti proizvodi mogli olakšati započinjanje konzumacije duhana ili promjene uzoraka konzumacije. Slijedom toga, donošenjem mjera usklađivanja na temelju članka 114. UFEU‑a namjeravalo se upravo izbjeći „[m]jere kojima se uvode neopravdane razlike u postupanju prema različitim vrstama aromatiziranih cigareta” ( 22 ). Te su se mjere odnosile na općenito uklanjanje i sprječavanje svake razlike među nacionalnim propisima u pogledu uporabe sastojaka sa svojstvenom aromom u duhanu.

33.

Osim toga, u FCTC‑u, koji je zakonodavac Unije namjeravao provesti, ne razlikuju se duhanski proizvodi sa svojstvenom aromom. U djelomičnim smjernicama za primjenu članaka 9. i 10. te konvencije poziva se na uklanjanje upotrijebljenih sastojaka kojima se osobito poboljšava okus proizvoda a da se ne utvrđuje nikakva razlika među različitim aromama koje se mogu dodati duhanskim proizvodima ( 23 ).

34.

Sud je prihvatio isti pristup u presudama od 4. svibnja 2016. Poljska/Parlament i Vijeće te Philip Morris Brands i dr. ( 24 ), time što je presudio da različite vrste duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, s jedne strane, imaju istovrsna objektivna obilježja i, s druge strane, slične učinke u vezi sa započinjanjem konzumacije duhana i održavanjem duhanske uporabe.

35.

Na temelju prethodnih razmatranja zaključujem da su svi aromatizirani duhanski proizvodi na koje se odnose zabrane svojstvenih aroma koje su predviđene u članku 7. stavcima 1. i 7. Direktive 2014/40 u usporedivim situacijama u svrhu primjene načela jednakog postupanja a da opseg njihove prodaje u Uniji u tom pogledu nema nikakvu važnost.

36.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, razlika u postupanju prema usporedivim situacijama opravdana je „ako je utemeljena na objektivnom i razumnom kriteriju odnosno ako se odnosi na legitimno prihvatljiv cilj kojemu teži predmetno zakonodavstvo i ako je ta razlika proporcionalna cilju koji se tim razlikovanjem želi postići” ( 25 ).

37.

Budući da je Direktiva 2014/40 zakonodavni akt Unije, na zakonodavcu je Unije da utvrdi postojanje takvog kriterija pri čemu u tom pogledu podnosi Sudu potrebne elemente ( 26 ).

38.

S obzirom na navedeno, Sud priznaje zakonodavcu Unije široku marginu prosudbe u području poput ovoga u ovom predmetu, koje od njega zahtijeva političke, gospodarske i socijalne odluke i pri čemu je pozvan izvršavati složene procjene. Sud ne namjerava ocjenu zakonodavca zamijeniti svojom ocjenom. Sud samo provodi ograničen sudski nadzor pri čemu nastoji otkriti eventualno očito neprimjeren karakter mjere u odnosu na cilj koji je taj zakonodavac želio postići ( 27 ). Konkretnije, što se tiče nadzora poštovanja načela jednakog postupanja, sankcioniraju se proizvoljne razlike u postupanju, odnosno razlike koje se očito ne temelje na objektivnim i prikladnim kriterijima u odnosu na cilj koji se želi postići ( 28 ).

39.

U ovom slučaju, u uvodnoj izjavi 16. Direktive 2014/40 daje se prvo opravdanje razlike u postupanju uvedene člankom 7. stavkom 14. te direktive. U toj se uvodnoj izjavi navodi da bi duhanske proizvode sa svojstvenim aromama koji se prodaju u većem obujmu trebalo uklanjati tijekom duljeg vremenskog razdoblja „kako bi potrošačima omogućilo dovoljno vremena za prijelaz na druge proizvode” ( 29 ).

40.

U tom pogledu, Parlament, Vijeće i Komisija u svojim očitovanjima pojašnjavaju da je zakonodavac namjeravao uzeti u obzir činjenicu da su se potrošači osobito naviknuli na određene svojstvene arome te one stoga imaju veliku važnost za njihove obrasce konzumacije. Međutim, takvi obrasci mogu nestati samo postupno.

41.

K tomu, Sud je u presudama Poljska/Parlament i Vijeće te Philip Morris Brands i dr. ( 30 ) naveo drugo opravdanje na kojem se temelji prijelazno razdoblje predviđeno člankom 7. stavkom 14. Direktive 2014/40. U okviru svoje analize u pogledu valjanosti zabrane stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom s obzirom na načelo proporcionalnosti, Sud je odlučio da se to prijelazno razdoblje odnosi i na davanje vremena za prilagodbu duhanskoj industriji ( 31 ).

42.

Ta dva opravdanja temelje se na istoj logici: izbjeći određene gospodarske i društvene posljedice koje mogu proizaći iz nagle zabrane proizvoda koji se masovno proizvode i konzumiraju u Uniji.

43.

Iz pripremnih akata Direktive 2014/40 proizlazi i da se tijekom zakonodavnog postupka istaknula ideja da se ne zabrane duhanski proizvodi s mentolom za koje se smatra da su se potrošači na njih osobito naviknuli. Naime, čini se da je prijelazno razdoblje predviđeno člankom 7. stavkom 14. Direktive 2014/40 barem djelomično rezultat političkog kompromisa između, s jedne strane, onih koji su željeli potpuno izuzeti te proizvode od zabrane svojstvenih aroma i, s druge strane, onih koji su htjeli da se zabrana na njih primijeni ( 32 ).

44.

Sud koji je uputio zahtjev sumnja da su takvi razlozi usklađeni s ciljem zaštite ljudskog zdravlja koji se nastoji postići Direktivom 2014/40. Međutim, smatram da, u području koje je tako složeno, osjetljivo i gospodarski važno kao što je regulacija duhana, zakonodavac Unije nije prekoračio granice široke margine prosudbe kojom raspolaže, time što je uveo postupnu zabranu stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom.

45.

U tom pogledu, činjenica da je zakonodavac Unije samo privremeno odgodio stupanje na snagu zabrane određenih duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom jest značajna. Smatram da je zakonodavac mogao postupno provesti cilj zaštite ljudskog zdravlja, time što je predvidio odstupanja ograničenog dosega i odgovarajuća prijelazna razdoblja ( 33 ).

46.

Sud je uostalom u više navrata presudio da, kada zakonodavac Unije mora urediti složenu situaciju, on može tome pristupiti u fazama ako se njegov odabir zasniva na objektivnim i prikladnim kriterijima u odnosu na ciljeve koji se žele postići ( 34 ).

47.

Međutim, povlačenje s tržišta najprije proizvoda „tržišne niše”, a zatim proizvoda na koje su se potrošači osobito naviknuli, pri čemu se određivanje u tu svrhu temelji na opsegu prodaje u pojedinoj proizvodnoj kategoriji, prema mojem mišljenju, ispunjava te uvjete.

48.

S jedne strane, takav je kriterij objektivan u pogledu predmetnih proizvoda. Bez obzira na njegova obilježja, bilo koji proizvod može biti podložan prijelaznom razdoblju iz članka 7. stavka 14. Direktive 2014/40 dok god opseg njegove prodaje doseže predviđeni prag. Točno je da su se, kao što se podsjetilo ( 35 ), amandmani na kojima se ta odredba temelji i koje je predložio Parlament, izričito odnosili na mentol i proizvode s tom aromom. Međutim, valja utvrditi da je zakonodavac razmotrio prijedlog i naposljetku prihvatio neutralan kriterij.

49.

Osim toga, kriterij opsega prodaje neutralan je za proizvođače. Zakonodavac nije uzeo u obzir njihove pojedinačne tržišne udjele, nego ukupnu prodaju svakog proizvoda. Što se tiče tvrdnje društva Planta Tabak prema kojoj duhanske proizvode koji prelaze prag od 3 % predviđen u navedenom članku 7. stavku 14. većinom na tržište stavlja nekoliko multinacionalnih duhanskih društava, dok proizvode „tržišne niše” uglavnom proizvode mala ili srednja poduzeća, Sud na temelju spisa kojim raspolaže ne može provjeriti njezinu istinitost. Iz toga proizlazi da sam tužitelj u glavnom postupku proizvodi aromatizirane cigareta i Vijeće tvrdi, a da mu nitko ne proturječi, da multinacionalna društva stavljaju na tržište i proizvode „tržišne niše”. U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je ta tvrdnja točna, smatram da nije odlučujuća. Svaka politika dovodi do nepovoljnih učinaka za određene osobe. Kao što je navedeno u točki 38. ovog mišljenja, za sud Unije važno je da se razlikovanje između osoba u povlaštenom položaju i onih koje su u nepovoljnom položaju ne temelji na proizvoljnom kriteriju. Doista, u ovom slučaju, odabir kriterija opsega prodaje ne može se kritizirati.

50.

Naime, s druge strane, taj je kriterij prikladan u odnosu na različite utvrđene ciljeve, odnosno davanja vremena potrošačima da promjene svoje ustaljene obrasce konzumacije i industriji da se prilagodi ( 36 ). U tom pogledu, opseg prodaje, koji je pokazatelj mjesta susreta potražnje i ponude, odražava ustaljene obrasce konzumacije i gospodarsku važnost proizvodnje Unije na koju se odnosi zabrana svojstvenih aroma.

51.

Osim toga, kao što tvrdi Komisija, kriterij opsega prodaje u Uniji smislen je i u pogledu pravnog temelja Direktive 2014/40, odnosno članka 114. UFEU‑a, i cilja usklađivanja koji se nastoji postići tom direktivom. Naime, utjecaj zabrane određenih proizvoda na funkcioniranje unutarnjeg tržišta u određenoj mjeri ovisi o obujmu trgovine među državama članicama. Uistinu, navedeni je kriterij i ovdje određeni pokazatelj te trgovine.

52.

Također smatram da zakonodavac, time što je odabrao prag od 3 % opsega prodaje na području cijele Unije u pojedinoj proizvodnoj kategoriji, nije prekoračio granice margine prosudbe kojom raspolaže. Zakonodavac je razumno mogao smatrati da opseg prodaje od 3 % u pojedinoj proizvodnoj kategoriji odražava značajne obrasce konzumacije i proizvodnju.

53.

S obzirom na sve prethodno navedeno, smatram da je razlika u postupanju uvedena člankom 7. stavkom 14. Direktive 2014/40 među usporedivim duhanskim proizvodima objektivno opravdana. Slijedom toga, ta je odredba, prema mojem mišljenju, valjana s obzirom na načelo jednakog postupanja.

54.

Stupanjem na snagu, 20. svibnja 2016., zabrana predviđenih člankom 7. stavcima 1. i 7. Direktive 2014/40 većina duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom ne može se više prodavati u Uniji.

55.

Neki od tih proizvoda mogu se ipak i dalje proizvoditi i zakonito stavljati na tržište u Uniji nakon tog datuma. S jedne strane, kao što je navedeno u okviru točke (b) prvog pitanja ( 37 ), duhanski proizvodi sa svojstvenom aromom čiji opseg prodaje na području cijele Unije predstavlja 3 % ili više u pojedinoj proizvodnoj kategoriji, odnosno uglavnom cigarete s mentolom, zabranjeni su tek od 20. svibnja 2020. S druge strane, duhanski proizvodi osim cigareta i duhana za samostalno motanje, osobito duhan za lule, cigare i cigarilosi, mogu se i dalje stavljati u promet i to na neodređeno razdoblje ( 38 ).

56.

S obzirom na navedeno, u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2014/40, označivanje jediničnih pakiranja, vanjskih pakiranja ni sam duhanski proizvod ne smiju sadržavati „nikakav element ni obilježje” koje „upućuju na okus, miris, bilo kakve arome ili druge aditive ili njihovu odsutnost”. Člankom 13. stavkom 3. predviđa se da tako zabranjeni elementi i obilježja uključuju, među ostalim, „tekstove, simbole, imena, zaštitne znakove, figurativne i druge oznake” ( 39 ).

57.

Prema mišljenju društva Planta Tabak, s kojim se slaže sud koji je uputio zahtjev, iz toga proizlazi paradoksalna situacija u kojoj proizvođači duhana doista mogu zakonito stavljati na tržište određene duhanske proizvode sa svojstvenom aromom, ali ipak ne mogu navesti aromu koju sadržavaju na oznaci jediničnih pakiranja, vanjskih pakiranja ni samih proizvoda ( 40 ).

58.

Međutim, bez takve naznake, potrošači ne mogu prepoznati aromatizirane duhanske proizvode ili, obrnuto, proizvode koji nisu aromatizirani. Osim tih praktičnih razmatranja, zabrana predviđena u članku 13. stavku 1. točki (c) Direktive 2014/40 uzrokuje gospodarski problem. Budući da tako zabranjeni elementi i obilježja uključuju zaštitne znakove ( 41 ), proizvođači duhana ne smiju upotrebljavati zaštitne znakove koji upućuju na okus, miris, aromu ili druge aditive.

59.

U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev poziva Sud da pojasni odnosi li se članak 13. stavak 1. točka (c) Direktive 2014/40 samo na elemente ili obilježja koji imaju promidžbene ili promotivne svrhe, koje nisu samo obična informacija u pogledu prisutnosti okusa, mirisa, arome ili drugih aditiva u predmetnom duhanskom proizvodu, ili je zabranjeno samo navođenje takve informacije ( 42 ).

60.

Sud je u presudi Philip Morris Brands i dr. ( 43 ) odlučio da se zabrana svakog elementa ili obilježja postavljenog na oznaci jediničnih pakiranja, vanjskih pakiranja i samih duhanskih proizvoda, koji upućuju na okus, miris, bilo kakve arome ili druge aditive, koja je navedena u članku 13. stavku 1. točki (c) Direktive 2014/40, primjenjuje neovisno o tome jesu li predmetne informacije materijalno točne.

61.

Isto tako, prema mojem mišljenju, tom se odredbom nedvojbeno zabranjuju iste neutralne i nepromotivne naznake, uzimajući u obzir da se tekst tih naznaka ne može tumačiti drukčije.

62.

Kao što Komisija tvrdi, tekst navedenog članka 13. stavka 1. točke (c) ne sadržava nikakvo ograničenje promidžbenih ili promotivnih informacija. Odnosi se na sve („nikakav”) elemente i obilježja koja „upućuju” na okus, miris, bilo kakve arome ili druge aditive. Prilikom čitanja članka 13. stavka 3., u kojem se navodi da tako zabranjeni elementi i obilježja „mogu” sadržavati tekstove, simbole, imena, zaštitne znakove, figurativne „i druge oznake”, pojačava se taj dojam općenitosti.

63.

K tomu, iako je zakonodavac Unije u članku 13. stavku 1. točkama (a), (b) i (e) upotrijebio pojmove koji eventualno mogu upućivati na ideju određenog promoviranja predmetnog proizvoda („promiče”; „potiče”; „sugeriraju”), suprotno tomu, pojam „upućuju” upotrijebljen u točki (c) samo odražava pitanje nalazi li se objektivno informacija u pogledu okusa, mirisa, arome ili drugih aditiva na jediničnim pakiranjima, vanjskim pakiranjima i na samim duhanskim proizvodima ( 44 ).

64.

Usto, to se tumačenje potvrđuje uvodnim izjavama 25. i 27. Direktive 2014/40. U tom pogledu, iz njih proizlazi da je zakonodavac Unije namjeravao zabraniti sve elemente predstavljanja duhanskih proizvoda koji mogu zavarati potrošače, a osobito mlađe osobe, u pogledu njihove štetnosti. U tom je okviru smatrao, s obzirom na dostupne znanstvene dokaze, da određeni pojmovi („nizak udio katrana”, „light”, „ultra‑light”, „mild”, „prirodan”, „organski”, „bez aditiva”, „bez okusa” itd.) ili pak određeni nazivi, slike i znakovi mogu stvoriti takav pogrešan dojam ( 45 ).

65.

Zakonodavac Unije stoga nije namjeravao samo urediti elemente i obilježja na pakiranjima duhanskih proizvoda, pri čemu se usmjerio na promotivne tvrdnje, osobito one koje su pogrešne ili one kojima se pripisuju učinci određenim sastojcima. Zabranio je svako navođenje određenih informacija koje bi dokazano mogle poticati potrošače, iako su te informacije istinite i predstavljene na neutralan i nepromotivan način ( 46 ).

66.

Točno je da se u uvodnim izjavama 25. i 27. Direktive 2014/40 ne upućuje izričito na naznake u pogledu okusa, mirisa, arome ili drugih aditiva u predmetnom duhanskom proizvodu, nego se samo navode one koje upućuju na nedostatak takvih elemenata. Logika zakonodavca ipak je jasna: obična informacija, na oznaci jediničnih pakiranja, vanjskih pakiranja i samih duhanskih proizvoda, u pogledu okusa, mirisa, arome ili drugih aditiva u predmetnom duhanskom proizvodu, sama po sebi, može stvoriti dojam o manjim štetnim učincima tog proizvoda na ljudsko zdravlje i time poticati na njegovu potrošnju te je stoga zabranjena ( 47 ).

67.

Također je nedvojbeno, prema mojem mišljenju, da se, u pogledu duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom koji se i dalje mogu zakonito proizvoditi i stavljati na tržište nakon 20. svibnja 2016. ( 48 ), člankom 13. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2014/40 zabranjuje svako navođenje arome koju sadržavaju na jediničnim pakiranjima, vanjskim pakiranjima i na samim tim proizvodima.

68.

Naime, valja podsjetiti da svojstvena aroma, prema definiciji iz te direktive, znači „jasno zamjetljiv miris ili okus […] koji je rezultat aditiva ili kombinacije aditiva […]” ( 49 ). Stoga ta odredba sadržava dvostruku zabranu navođenja takvih svojstvenih aroma na pakiranjima predmetnih proizvoda: s jedne strane, kao upućivanje na okus ili miris, s druge strane, kao upućivanje na aditiv ili aditive od kojih taj okus ili miris dolazi.

69.

Osim toga, zakonodavac Unije u Direktivi 2014/40 nije predvidio odstupanje od članka 13. stavka 1. točke (c) u pogledu onih proizvoda koji su i dalje dopušteni ( 50 ). To je još nevjerojatnije jer, suprotno tomu, takvo odstupanje postoji za elektroničke cigarete i biljne proizvode za pušenje ( 51 ).

70.

Stoga je zakonodavac u područje primjene članka 13. stavka 1. točke (c) Direktive 2014/40 namjerno želio uključiti duhanske proizvode sa svojstvenom aromom koje je još dopušteno prodavati. Međutim, Sud ne može, u okviru svoje ovlasti tumačenja, zamijeniti zakonodavca tako što će u tu direktivu uvesti razlikovanja koja u njoj nisu utvrđena ( 52 ).

71.

Slijedom toga, svaka rasprava o potrebi da se na pakiranjima i dalje dopuštenih duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom nastave navoditi arome koje sadržavaju prenosi se u okvir točke (b) trećeg pitanja ( 53 ) suda koji je uputio zahtjev koje se odnosi na valjanost članka 13. stavka 1. točke (c) Direktive 2014/40 s obzirom na pravo vlasništva zajamčeno člankom 17. Povelje. Budući da se ovo mišljenje ne odnosi na to pitanje, samo ću radi svrhovitosti istaknuti sljedeće elemente.

72.

Ako se, poput Ujedinjene Kraljevine u svojim očitovanjima, smatra da su prava dodijeljena prijavom žiga samo negativna, odnosno da omogućuju sprječavanje trećih strana da djeluju na određen način, ili ako se smatra da se žigom nositelju dodjeljuje i pozitivno pravo da ga upotrebljava, smatram da je u svakom slučaju uporaba žiga podložna poštovanju prava i osobito odredbama koje odgovaraju važnom cilju kao što je zaštita ljudskog zdravlja ( 54 ), koje uključuju članak 13. stavak 1. točku (c) Direktive 2014/40.

73.

Točno je da društvo Planta Tabak osporava nužnost te odredbe s obzirom na navedeni cilj. Prema njegovu mišljenju, ako se određeni duhanski proizvodi izuzimaju od zabrana stavljanja na tržište predviđenih člankom 7. stavcima 1. i 7. te direktive, istim se ciljem ne nalaže da se s pakiranja tih proizvoda uklone arome koje oni sadržavaju.

74.

Međutim, zaštita ljudskog zdravlja, osobito mlađih osoba, također ide u prilog uklanjanju svakog navođenja svojstvenih aroma na pakiranjima i dalje dopuštenih duhanskih proizvoda.

75.

U tom pogledu, proizvodi na koje se primjenjuje izuzeće predviđeno u članku 7. stavku 12. Direktive 2014/40, koje većinom konzumiraju stariji potrošači i manje populacijske skupine ( 55 ), i dalje se pomno nadziru. U tom je okviru opravdano uklanjanje elemenata predstavljanja koji mogu potaknuti na konzumaciju tih proizvoda kako bi se izbjeglo da cigarilosi s aromom vanilije ne zamijene cigarete s mentolom u započinjanju pušenja kod mladih osoba ( 56 ). Što se tiče duhanskih proizvoda na koje se primjenjuje prijelazno razdoblje predviđeno člankom 7. stavkom 14., valja istaknuti, poput Parlamenta i francuske vlade, da se tim prijelaznim razdobljem ne nastoji proizvođačima duhanskih proizvoda dati dodatan rok za privlačenje novih potrošača. Ti proizvodi odmah trebaju prestati biti privlačni, što osobito podrazumijeva uklanjanje svakog navođenja svojstvene arome na pakiranju predmetnih proizvoda.

76.

Proporcionalnost članka 13. stavka 1. točke (c) Direktive 2014/40 ne može se dovesti u pitanje s obzirom na navodni zahtjev dobrog informiranja potrošača. Točno je da je u određenim područjima, uključujući hranu, ključno dati potrošačima informacije u pogledu sastojaka proizvoda koje konzumiraju kako bi im se omogućilo prepoznavanje i pravilna upotreba hrane te donošenje odluka koje odgovaraju njihovim pojedinačnim potrebama ( 57 ).

77.

Međutim, duhanski proizvodi nisu obična hrana. Cilj nije omogućiti potrošačima da lakše biraju između različitih proizvoda. U tom području, davanje prikladnih informacija potrošačima u biti podrazumijeva naglašavanje iznimno štetnih učinaka duhana na njihovo zdravlje. Kao što u biti tvrde vlada Ujedinjene Kraljevine i Komisija, transparentnost u pogledu sastojaka pridonosi cilju izbjegavanja svake informacije zbog koje bi potrošač mogao zaboraviti te učinke.

78.

Usto, ne smiju se preuveličavati praktične posljedice zabrane predviđene člankom 13. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2014/40. Konkretno, proizvođači duhana mogu uvijek razlikovati svoje proizvode sa svojstvenim aromama od drugih, dok god ne upotrebljavaju elemente navedene u članku 13. stavku 1. točkama (a) do (e) te direktive ( 58 ).

79.

S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na točku (b) prvog pitanja i točku (a) trećeg pitanja koja je uputio Verwaltungsgericht Berlin (Upravni sud u Berlinu, Njemačka) odgovori na sljedeći način: