|
23.4.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 142/16 |
Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 22. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Sibiu – Rumunjska) – Liviu Petru Lupean, Oana Andreea Lupean protiv SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA, koju zastupa Sucursala SIBIU, SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA
(Predmet C-119/17) (1)
((Prethodni postupak - Članak 99. Poslovnika Suda - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Članak 3. stavak 1., članak 4. stavci 1. i 2. i članak 5. - Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi - Ugovor o kreditu sklopljen u stranoj valuti - Valutni rizik koji u cijelosti snosi potrošač - Znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora - Glavni predmet ugovora o zajmu))
(2018/C 142/21)
Jezik postupka: rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunalul Sibiu
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Liviu Petru Lupean, Oana Andreea Lupean
Tuženici: SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA, koju zastupa Sucursala SIBIU, SC OTP BAAK Nyrt., koju zastupa OTP BANK SA
Izreka
|
1. |
Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da je odredba iz ugovora o kreditu sklopljenog u stranoj valuti između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača, o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, poput one u glavnom predmetu, prema kojoj se kredit mora otplatiti u toj istoj valuti, obuhvaćena pojmom „glavni predmet ugovora”, u smislu te odredbe, s obzirom na to da se tom odredbom uređuje glavna činidba koja karakterizira taj ugovor. |
|
2. |
Članke 3. do 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da, odredbu ugovora o kreditu, poput one u glavnom postupku, zbog koje valutni rizik u cijelosti snosi potrošač i koja nije sastavljena na transparentan način tako da korisnik kredita na temelju jasnih i razumljivih kriterija može procijeniti ekonomske posljedice sklapanja tog ugovora, nacionalni sud, prilikom njezina ispitivanja, može smatrati nepoštenom ako, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, ta odredba na štetu potrošača stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev treba, s obzirom na sve činjenice u glavnom predmetu te uzimajući u obzir osobito stručnost i znanje proizvođača robe ili pružatelja usluge o mogućim promjenama tečaja i rizicima koji su svojstveni sklapanju kredita u stranoj valuti, procijeniti, kao prvo, je li ispunjen uvjet dobre vjere i kao drugo, postoji li eventualna znatnija neravnoteža, u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13. |