1.

Članak 4. točku (c) Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da su države članice dužne organizaciji za kolektivno zastupanje nositelja žigova poput onog u glavnom postupku priznati ovlaštenje da radi zaštite njihovih prava u vlastito ime podnosi pravne lijekove i da radi isticanja spomenutih prava u vlastito ime podnosi tužbe sudovima, pod uvjetom da se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom smatra da ta organizacija ima izravan interes za zaštitu navedenih prava i da joj to zakonodavstvo omogućuje sudjelovanje u sudskim postupcima u tu svrhu, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

2.

Članke 12. do 14. Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) treba tumačiti na način da se u njima predviđena ograničenja odgovornosti primjenjuju na pružatelja usluga iznajmljivanja i registracije IP adresa koje omogućuju anonimno korištenje nazivima internetskih domena, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, pod uvjetom da ta usluga potpada pod jednu od kategorija navedenih u tim člancima i da ispunjava sve odgovarajuće uvjete, pri čemu je aktivnost takvog pružatelja usluga samo tehničke, automatske i pasivne naravi, što podrazumijeva da on nije upoznat s informacijama koje prenose ili pohranjuju njegovi klijenti niti ima kontrolu nad njima i da njegova uloga nije aktivna, u smislu da klijentima omogućuje da optimiziraju aktivnost prodaje putem interneta, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.