|
7.1.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 4/3 |
Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. listopada 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – XC, YB, ZA
(Predmet C-234/17) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Načela prava Unije - Lojalna suradnja - Procesna autonomija - Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti - Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa pravno sredstvo koje omogućuje ponavljanje kaznenog postupka u slučaju povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - Obveza proširenja tog postupka na slučajeve navodnih povreda temeljnih prava zajamčenih pravom Unije - Nepostojanje)
(2019/C 4/03)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Oberster Gerichtshof
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: XC, YB, ZA
uz sudjelovanje: Generalprokuratur
Izreka
Pravo Unije, a osobito načela ekvivalentnosti i djelotvornosti, treba tumačiti na način da ne obvezuje nacionalni sud da na povrede prava Unije, osobito na povrede temeljnog prava zajamčenog člankom 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, koja je potpisana u Schengenu (Luksemburg) 19. lipnja 1990. i stupila na snagu 26. ožujka 1995., proširi pravno sredstvo nacionalnog prava koje isključivo u slučaju povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950., ili nekog od njezinih protokola omogućuje ponavljanje kaznenog postupka koji je završio pravomoćnom nacionalnom odlukom.