Predmet C-230/17: Presuda Suda (treće vijeće) od 27. lipnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret – Danska) – Erdem Deha Altiner, Isabel Hanna Ravn protiv Udlændingestyrelsen (Zahtjev za prethodnu odluku — Građanstvo Unije — Članak 21. stavak 1. UFEU-a — Direktiva 2004/38/EZ — Pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica — Pravo na boravak državljanina treće države, člana obitelji građanina Unije, u državi članici koje je taj građanin državljanin — Ulazak tog člana obitelji na državno područje dotične države članice nakon povratka tog građanina Unije u tu državu članicu)

Presuda Suda (treće vijeće) od 27. lipnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret – Danska) – Erdem Deha Altiner, Isabel Hanna Ravn protiv Udlændingestyrelsen

(Predmet C-230/17) ( 1 )

„(Zahtjev za prethodnu odluku — Građanstvo Unije — Članak 21. stavak 1. UFEU-a — Direktiva 2004/38/EZ — Pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica — Pravo na boravak državljanina treće države, člana obitelji građanina Unije, u državi članici koje je taj građanin državljanin — Ulazak tog člana obitelji na državno područje dotične države članice nakon povratka tog građanina Unije u tu državu članicu)“

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Erdem Deha Altiner, Isabel Hanna Ravn

Tuženik: Udlændingestyrelsen

Izreka

Članak 21. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis države članice koji ne predviđa dodjeljivanje izvedenog prava na boravak na temelju prava Unije državljaninu treće države, članu obitelji građanina Unije koji je državljanin te države članice i koji se u nju vraća nakon što je na temelju i u skladu s pravom Unije boravio u drugoj državi članici, kada navedeni član obitelji dotičnog građanina Unije nije ušao na državno područje države članice koje je državljanin taj građanin Unije ili nije u njoj podnio zahtjev za dozvolu boravka „u prirodnom nastavku” povratka predmetnog građanina Unije u tu državu članicu, pod uvjetom da se takvim propisom u okviru opće ocjene zahtijeva uzimanje u obzir i drugih relevantnih elemenata, posebice onih kojima se može dokazati da – unatoč vremenu koje je proteklo između povratka građanina Unije u navedenu državu članicu i ulaska člana njegove obitelji, državljanina treće države, u istu državu članicu – obiteljski život zasnovan ili ustaljen u državi članici domaćinu nije završio, što bi opravdavalo dodjeljivanje dotičnom članu obitelji izvedenog prava na boravak, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

( 1 ) SL C 213, 3. 7. 2017.