9.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 6/42

Tužba podnesena 28. listopada 2016. – Confédération Nationale du Crédit Mutuel protiv ESB-a

(Predmet T-751/16)

(2017/C 006/53)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Confédération Nationale du Crédit Mutuel (Pariz, Francuska) (zastupnik: M. Grégoire, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije poništi odluku Europske središnje banke od 24. kolovoza 2016., donesenu povodom zahtjeva koji je podnio Crédit Mutuel radi odobrenja isključenja izloženosti prema javnom sektoru iz izračuna omjera financijske poluge, u skladu s člankom 429. stavkom 14. Uredbe (EU) br. 575/2013, za Crédit Mutuel i sve subjekte u grupi na koje se primjenjuje omjer financijske poluge (ECB/SSM/2016 – 9695000CG7B84NLR5984/92);

—

naloži Europskoj središnjoj banci snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na prekoračenju ovlasti kojim je zahvaćena pobijana odluka. Tužitelj smatra da Europska središnja banka (ESB) ima samo ovlast provjere toga jesu li ispunjeni uvjeti potrebni da bi ustanova imala pravo pozvati se na odstupanje od pravila o izračunu omjera financijske poluge, kako ih je na temelju isključive nadležnosti konačno i podrobno utvrdila Komisija delegiranom uredbom čiji je cilj uzimanje u obzir posebnosti bankarskog i financijskog sektora Europske unije, radi osiguranja njihove konkretne primjene te ih pritom ne može otežavati ni ocjenjivati njihovu relevantnost.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji je istaknut podredno u odnosu na prvi tužbeni razlog, a temelji se na pogrešci koja se tiče prava koju je ESB počinio u pobijanoj odluci. Tužitelj smatra da, s obzirom na to da su izloženosti prema subjektima javnog sektora izjednačene s izloženostima prema središnjoj državi, treba smatrati da one ne predstavljaju rizik ako su nominirane u njezinoj domaćoj valuti.

3.

Treći tužbeni razlog, koji je istaknut podredno u odnosu na prvi i drugi tužbeni razlog, a temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni. Tužitelj smatra da je pobijana odluka očito neprikladna glede ciljeva koji se žele postići bonitetnim zahtjevima s obzirom na značajke regulirane štednje, kao i da je očito neproporcionalna kad je riječ o negativnim posljedicama koje nameće predmetnoj ustanovi.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja te povredi načela dobre uprave jer ESB nije ni ispitao sve elemente koji su relevantni u predmetnom slučaju niti je o njima vodio računa.