24.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 392/49

—

poništi Odluku Europske komisije od 29. lipnja 2016., C(2016)3920, o izmjeni odluke C(2009)8682 final od 11. studenoga 2009., u vezi s postupkom na temelju Ugovora o EZ-u i članka 53. Sporazuma o EGP-u (AT.38589 – Toplinski stabilizatori);

—

podredno, smanji iznos novčane kazne i odredi novi datum dospijeća za plaćanje i kamate (nakon donošenja pobijane odluke), i

—

naloži Europskoj komisiji plaćanje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, kojim navodi da je Europska komisija donošenjem pobijane odluke iako je protekao rok zastare povrijedila članak 25. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u.

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim navodi da se pobijanom odlukom povrjeđuju članak 266. stavak 1. UFEU-a i tužiteljevo pravo obrane, s obzirom na to da tužitelju nije dana mogućnost da svoja stajališta izrazi usmeno.

3.

Treći tužbeni razlog, kojim navodi da je Komisija povrijedila članak 23. stavke 2. i 3. Uredbe br. 1/2003 jer na tužitelja nije primijenila plafon od 10 % i jer je na njegovu štetu plafon primijenila na drugog počinitelja povrede.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim navodi da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja jer je smatrala da je tužitelj jedini odgovoran za postupanje za koje je utvrđena odgovornost drugih počinitelja povrede, iako je tužiteljeva odgovornost samo iz toga izvedena, i jer je dodatno opterećenje koje proizlazi iz smanjene odgovornosti ostalih počinitelja povrede raspodijelila isključivo na štetu tužitelja.

5.

Peti tužbeni razlog, kojim navodi da je Komisija, time što je retroaktivno dodijelila rok za plaćanje na datum za koji nije postojala valjana pravna osnova za plaćanje, postupila ultra vires i da je propustila iznijeti obrazloženje u skladu s člankom 296. stavkom 2. UFEU-a jer nije objasnila zašto odstupa od svoje prakse.