4.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 243/49

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2016/318 od 4. ožujka 2016. o izmjeni Odluke 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2016 L 60, str. 76.) u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2016/311 od 4. ožujka 2016. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2016 L 60, str. 1.), jer se njome ne stavlja izvan snage Uredba br. 208/2014, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

naloži Vijeću snošenje troškova tužitelja.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da pobijane mjere Vijeća Europske unije (u daljnjem tekstu: Vijeće) nisu donesene na ispravnom pravnom temelju. Kao prvo, pobijane mjere nisu udovoljile uvjetima iz članka 29. UEU-a na koji se Vijeće oslanja. Među ostalim: (i) izričito navedeni ciljevi Vijeća (učvršćivanje vladavine prava i poštovanje ljudskih prava u Ukrajini) samo su nejasni navodi koji se ne mogu legitimno priznati kao valjan temelj za te mjere; (ii) pravna osnova na koju se Vijeće oslanja nije u dovoljnoj mjeri povezana s odgovarajućim mjerilom sudskog nadzora u trenutačnim okolnostima; i (iii) donošenje mjera ograničavanja protiv tužitelja ustvari podupire i daje legitimitet postupanju novog režima u Ukrajini koji sam ugrožava propisni postupak i vladavinu prava i koji povrjeđuje, te je spreman sustavno povrjeđivati, ljudska prava. Kao drugo, nisu bili ispunjeni uvjeti za pozivanje na članak 215. UFEU-a jer nije bilo valjane odluke prema poglavlju 2. glave V. UEU-a. Kao treće, nije postojala dovoljna veza da bi se protiv tužitelja moglo pozvati na članak 215. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je Vijeće zlouporabilo svoje ovlasti. Za razliku od svrha/ciljeva koji su navedeni u pobijanim mjerama, cilj koji je Vijeće njihovom primjenom zapravo željelo postići jest stjecanje naklonosti sadašnjeg režima u Ukrajini (tako da Ukrajina nastavi s uspostavom tješnjih veza s EU-om).

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na tome da je Vijeće propustilo navesti razloge. „Razlozi” za uključenje tužitelja u pobijane mjere (uz to što su pogrešni) su i formularni, neprikladni i ne sadrže dovoljno pojedinosti.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na tome da tužitelj ne ispunjava navedene kriterije koji su potrebni za uvrštavanje osobe na popis u relevantnom razdoblju.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na tome da je Vijeće uključenjem tužitelja u pobijane mjere počinilo očite pogreške u procjeni. Kod ponovnog uvrštenja tužitelja na popis, bez obzira na jasno nepostojanje povezanosti između „razloga” i mjerodavnih kriterija za uvrštenje na popis, Vijeće je počinilo očitu pogrešku.

6.

Šesti tužbeni razlog temelji se na tome da su povrijeđena tužiteljeva prava obrane, odnosno da mu je uskraćena učinkovita sudska zaštita. Među ostalim, Vijeće nije odgovarajuće saslušalo tužitelja prije ponovnog uvrštenja na popis, a tužitelj nije imao prikladnu ili poštenu priliku da ispravi pogreške ili pruži informacije vezane uz svoje osobne okolnosti.

7.

Sedmi se tužbeni razlog temelji na povredi tužiteljevog prava vlasništva na temelju članka 17. stavka 1. Povelje EU-a o temeljnim pravima jer, između ostalog, mjere ograničavanja neopravdano i neproporcionalno ograničavaju to prava, s obzirom da među ostalim: (i) nema naznaka da se smatra da su bilo koja sredstva koja je tužitelj navodno otuđio prenesena izvan Ukrajine; i (ii) nije nužno ni primjereno zamrznuti svu imovinu tužitelja s obzirom da su ukrajinske vlasti sada odredile vrijednost gubitaka čija se naknada zahtijeva u sklopu kaznenih postupaka protiv tužitelja.