30.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 191/43


Žalba koju je 14. travnja 2016. podnijela Ingrid Fedtke protiv rješenja Službeničkog suda od 5. veljače 2016. u predmetu F-107/15, Fedtke protiv EGSO-a

(Predmet T-157/16 P)

(2016/C 191/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Ingrid Fedtke (Wezembeek-Oppem, Belgija) (zastupnik: M.-A. Lucas, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europski gospodarski i socijalni odbor

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 5. veljače 2016. u predmetu F-107/15;

vrati predmet Službeničkom sudu na ponovno odlučivanje kako bi donio odluku o meritumu tužbe;

pravilno odluči o troškovima postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe, žalitelj ističe četiri žalbena razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i/ili nedostatnosti obrazloženja pobijanog rješenja, s obzirom na to da je Službenički sud u točkama 19 . do 21. i 25. navedenog rješenja smatrao da je, kako u situaciji u kojoj postoji zahtjev za preispitivanje odluke koja nije osporena u rokovima, tako i u situaciji u kojoj zahtjev posredno osporava takvu odluku, za postojanje nove činjenice koja se navodi u prilog zahtjevu potrebno da, prilikom donošenja odluke koja je postala konačna, ni žalitelj ni administracija o njoj nisu imali ili nisu mogli imati saznanja te je primijenio to načelo u točkama 27. do 32. navedenog rješenja, unatoč tome što iz sudske prakse proizlazi da se u slučaju zahtjeva za preispitivanje ne zahtijeva izostanak saznanja o navedenoj činjenici.

2.

Drugi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i/ili iskrivljavanju činjenica iz spisa te nedostatnosti obrazloženja koji zahvaćaju pobijano rješenje, s obzirom na to da je Službenički sud u točki 32. navedenog rješenja smatrao da, zbog toga što nijedna nova i bitna činjenica ne opravdava zahtjev za preispitivanje, predsudski postupak nije imao redovni tijek te da su zahtjevi protiv odluke od 30. rujna 2014. i odbijanje pritužbe od 22. travnja 2015. bili nedopušteni, dok zbog isključivo potvrđujućeg karaktera tih odluka ne samo da nije bilo provedeno prethodno preispitivanje, nego također nisu sadržavale nijedan novi element i da je, kako je istaknuo žalitelj, odluka od 30. rujna 2014. sadržavala novi element u odnosi na onu od 7. travnja 2014., isto kao odluka od 22. travnja 2015. u odnosu na odluku od 30. rujna 2014.

3.

Treći žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i/ili iskrivljavanju činjenica iz spisa te izostanku odgovora na žaliteljevu argumentaciju, koji zahvaćaju pobijano rješenje, s obzirom na to da je Službenički sud u točki 26. navedenog rješenja smatrao da postojanje nove činjenice koja se navodi u prilog zahtjevu za preispitivanje pretpostavlja da stranke o njoj nisu imale ili nisu mogle imati saznanja, te da žalitelj u svojem zahtjevu nije naveo nove i bitne činjenice koje mogu opravdati njegovo podnošenje, nego se pozvao, upućivanjem na napomenu svog voditelja odjela, na izmjenu Pravilnika o osoblju, unatoč tomu što se u ovom slučaju ne zahtijeva izostanak saznanja o navedenoj činjenici, osim toga je žalitelj naveo, kao što je istaknuo u samom svojem zahtjevu za preispitivanje, da proširuje njegovu pravnu osnovu i, upućivanjem na napomenu svojeg voditelja odjela, da administracija nije pridala dovoljno pažnje propisima novog Pravilnika o osoblju, što je predstavljalo nove i bitne elemente.

4.

Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi pravila dokazivanja i načela objektivnog ocjenjivanja, s obzirom na to da je Službenički sud u točki 28. pobijanog rješenja smatrao da žalitelj nije dostavio informacije u vezi s datumom na koji je administracija imala ili mogla imati saznanja o budućem odlasku na rodiljni i roditeljski dopust njegove kolegice, i u točki 29. navedenog rješenja, da se ne može zanemariti činjenica da je to mogao biti slučaj 7. travnja 2014., s obzirom na trajanje tih dopusta u skladu s Pravilnikom o osoblju, ranu predvidljivost datuma porođaja i običaj žurnog obavještavanja službe o dugotrajnom odsustvu, te je na temelju toga u točkama 30. do 32. navedenog rješenja zaključio da žalitelj nije dokazao da ni on ni administracija 7. travnja 2014. nisu imali ili nisu mogli imati saznanja o budućoj odsutnosti žaliteljeve kolegice, da njegov zahtjev za preispitivanje nije opravdan nijednom novom i bitnom činjenicom te da su njegovi zahtjevi nedopušteni; budući da je dokazivanje negativne činjenice i u pogledu treće strane bilo nemoguće, da je EGSO taj koji treba navesti datum zahtjeva za dopuste i da se Službenički sud ne može osloniti na uzastopne ili samo na jednu pretpostavku kako bi prebacio teret dokazivanja i opravdao svoje zaključke.