10.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 165/15

—

poništi, u dijelu u kojem se odnose na tužitelje, članak 1. stavak 2., članke 3., 4. i 5. Odluke Komisije od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA.27339 kojom je utvrđeno da su Ryanair i Airport Marketing Services primili nezakonitu državnu potporu od Flugplatz GmbH Aeroville Zweibrücken („FGAZ”)/Flughafen Zweibrücken GmbH („FZG”) i njemačke savezne države Falačko Porajnje, nespojivu s unutarnjim tržištem; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, načela dobre uprave i prava tužiteljâ na obranu s obzirom na to da Komisija tužiteljima nije dopustila uvid u spis istrage i nije im omogućila da valjano iznesu svoja očitovanja.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 107. stavak 1. UFEU-a jer je Komisija pogrešno primijenila test subjekta u tržišnom gospodarstvu („MEO”) provevši zajedničku analizu ugovora o pružanju usluga zračne luke s Ryanairom i ugovora o marketinškim uslugama s AMS-om. Nadalje, Komisija nije pripisala odgovarajuću vrijednost marketinškim uslugama i odbila je razloge na kojima se temeljila odluka savezne zemlje da stekne te usluge, pogrešno je odbacila mogućnost da je dio marketinških usluga mogao biti stečen zbog općeg interesa, utemeljila je svoje zaključke na nepotpunim i neodgovarajućim podacima pri izračunu profitabilnosti zračne luke, promatrala je iznimno kratko razdoblje i zanemarila mrežne eksternalije za koje je zračna luka mogla očekivati da će ih ostvariti od suradnje s Ryanairom.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povedi članka 107. stavka 1. UFEU-a jer je Komisija propustila utvrditi selektivnost.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se podredno ističe temelji se na povredi članka 107. stavka 1. i članka 108. stavka 2. UFEU-a jer je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava zaključivši da je potpora Ryanairu i AMS-u odgovarala iznosu kumulativnih graničnih gubitaka zračne luke umjesto iznosu stvarne dobiti Ryanaira i AMS-a. Komisija je trebala ispitati u kojoj je mjeri navodna dobit bila stvarno prenesena putnicima Ryanaira. Nadalje, Komisija nije kvantificirala konkurentnu prednost koju je Ryanair imao zbog plaćanja troškova nižih od troškova zračne luke. Konačno, Komisija nije dostatno objasnila zašto je povrat iznosa potpore naveden u odluci bio nužan za ponovnu uspostavu stanja koje je prethodilo isplati potpore.