25.4.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 145/30

—

poništi članke 1., 4., 5. i 6. odluke Komisije od 23. srpnja 2014. u predmetu iz područja državnih potpora SA.33961 (2012/C) (ex 2012/NN) kojom je utvrđeno da su Ryanair i Airport Marketing Services primili nezakonitu državnu potporu, nespojivu s unutarnjim tržištem, putem niza ugovora koji se odnose na zračnu luku Nîmes-Garons; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na navodnoj povredi članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, načela dobre uprave i tužiteljevog prava na obranu s obzirom na to da Komisija nije dopustila tužiteljima pravo uvida u spis istrage te im nije pružila mogućnost da valjano iznesu svoja očitovanja.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a jer je Komisija odnosne mjere pogrešno pripisala državi.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a jer je Komisija pogrešno smatrala da su sredstva Veolia Transport Aéroport de Nîmes (VTAN), jednog od upravitelja zračne luke, državna sredstva.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a jer Komisija nije ispravno primijenila test subjekta u tržišnom gospodarstvu. Komisija je pogrešno odbila osloniti se na usporednu analizu koja bi ju dovela do zaključka o nepostojanju potpore tužiteljima. Podredno, Komisija nije pripisala odgovarajuću vrijednost marketinškim uslugama, nepravilno je odbila razloge na kojima se temeljila odluka zračne luke da stekne te usluge, pogrešno je odbila mogućnost da je dio marketinških usluga mogao biti stečen zbog općeg interesa, pogrešno je smatrala upravitelja zračne luke, Syndicat Mixte pour l’aménagement et le dévelopment de l’aéroport de Nîmes – Alès – Camargue – Cévennes (SMAN), i njegovog privatnog ugovaratelja VTAN jednim subjektom, utemeljila je svoje zaključke na nepotpunim i neodgovarajućim podacima pri izračunu profitabilnosti zračne luke, zanemarila mrežne eksternalije za koje je zračna luka mogla očekivati da će ih ostvariti na temelju suradnje s Ryanairom, i zanemarila usporediti podatke koje je zračna luka podnijela s onima uobičajeno povezanim sa zračnom lukom kojom se dobro upravlja. U svakom slučaju, čak i ako su tužitelji stekli prednost, Komisija nije utvrdila da se radilo o selektivnoj prednosti.

5.

Peti tužbeni razlog koji se podredno ističe i koji se temelji na navodnoj povredi članka 107. stavka 1. i članka 108. stavka 2. UFEU-a jer je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava zaključivši da je potpora Ryanairu i Airport Marketing Servicesu odgovarala iznosu kumulativnih graničnih gubitaka zračne luke (kako ih je izračunala Komisija) umjesto iznosu stvarne koristi za Ryanair i Airport Marketing Services. Komisija je trebala ispitati u kojoj je mjeri navodna korist bila stvarno prenesena putnicima Ryanaira. Nadalje, Komisija nije kvantificirala konkurentnu prednost koju je Ryanair imao zbog navodne potpore i nije dostatno objasnila zašto je povrat iznosa potpore naveden u odluci bio nužan za ponovnu uspostavu stanja koje je prethodilo isplati potpore.