Predmet T-768/16

BNP Paribas

protiv

Europske središnje banke

„Ekonomska i monetarna politika – Bonitetni nadzor kreditnih institucija – Članak 4. stavak 1. točka (d) i stavak 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013 – Izračun omjera financijske poluge – ESB-ovo odbijanje da tužitelju odobri da iz izračuna omjera financijske poluge isključi izloženosti koje ispunjavanju određene uvjete – Članak 429. stavak 14. Uredbe (EU) br. 575/2013 – ESB-ova diskrecijska ovlast – Pogreške koje se tiču prava – Očita pogreška u ocjeni”

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 13. srpnja 2018.

  1. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijinog financijskog sektora – Jedinstveni nadzorni mehanizam – Nadležnosti Europske središnje banke – Decentralizirana provedba koju izvršavaju nacionalna tijela – Ocjena značajnosti subjekta – Isključiva nadležnost ESB-a

    (Uredba Vijeća br. 1024/2013, čl. 4. st. 1. t. (d) i čl. 6. st. 4.)

  2. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijinog financijskog sektora – Bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva – Likvidnosni zahtjevi – Omjer financijske poluge – Izračun – Mogućnost isključivanja određenih izloženosti prema subjektima javnog sektora – Odluka Europske središnje banke kojom se odbija korištenje odstupanjem – Sudski nadzor – Granice

    (Uredba br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Uredbom br. 2015/62, čl. 429. st. 14.)

  3. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijinog financijskog sektora – Bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva – Likvidnosni zahtjevi – Omjer financijske poluge – Izračun – Mogućnost isključivanja određenih izloženosti prema subjektima javnog sektora – Odluka Europske središnje banke kojom se odbija korištenje odstupanjem – Odbijanje na temelju razmatranja izloženosti na koje se odnose odstupanje i pretpostavka o neplaćanju predmetne države bez ispitivanja vjerojatnosti rizika – Nedopuštenost

    (Uredba br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Uredbom br. 2015/62, čl. 429. st. 14.)

  4. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijinog financijskog sektora – Bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva – Likvidnosni zahtjevi – Omjer financijske poluge – Izračun – Mogućnost isključivanja izloženosti prema subjektima javnog sektora – Diskrecijska ovlast nadležnih tijela

    (Uredba br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Uredbom br. 2015/62, čl. 429. st. 14.)

  5. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijinog financijskog sektora – Bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva – Likvidnosni zahtjevi – Omjer financijske poluge – Relevantnost razdoblja pozicijskog usklađivanja kreditne institucije s pozicijama javne financijske ustanove – Granice

    (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom 2015/62, uvodna izjava 90., čl. 4. st.1. t. 94. i čl. 412. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1024/2013, čl. 4. st. 1. t. (d); Uredba Komisije 2015/61, čl. 26.)

  6. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijinog financijskog sektora – Bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva – Likvidnosni zahtjevi – Omjer financijske poluge – Izračun – Mogućnost isključivanja izloženosti prema subjektima javnog sektora – Odluka Europske središnje banke kojom se odbija korištenje odstupanjem – Odbijanje na temelju rizika koji predstavlja pozicijsko usklađivanje kreditnih institucija s pozicijama javne financijske ustanove – Neprovođenje ispitivanja obilježja pravno uređene štednje – Nedopuštenost

    (Uredba br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Uredbom br. 2015/62, čl. 4. st. 1. t. 94., čl. 412. st. 1. i čl. 429. st. 14.)

  1.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 19.)

  2.  Budući da Europska središnja banka raspolaže diskrecijskom ovlašću i posljedično širokom marginom prosudbe prilikom odluke hoće li dopustiti korištenje člankom 429. stavkom 14. Uredbe br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva, kako je izmijenjena Uredbom br. 2015/62, pri sudskom nadzoru koji sud Unije mora izvršiti u pogledu osnovanosti razloga odluke kojom se odbija primjena navedene odredbe, on ne može ocjenu Banke zamijeniti svojom, već je taj nadzor namijenjen provjeri toga temelji li se pobijana odluka na materijalno netočnim činjenicama, je li u njoj pogrešno primijenjeno pravo ili počinjena očita pogreška u ocjeni i je li došlo do zlouporabe ovlasti.

    (t. 30.)

  3.  Iako je u okviru izvršavanja diskrecijske ovlasti, koja joj je priznata člankom 429. stavkom 14. Uredbe br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva, kako je izmijenjena Uredbom 2015/62, Europska središnja banka slobodna odlučiti hoće li odobriti odstupanje predviđeno u toj odredbi, ta se sloboda ostvaruje pod uvjetom da ne povrijedi ciljeve kojima to odstupanje teži te da omogući postizanje njegova korisnog učinka. Iz toga nužno proizlazi zaključak da se Banka ne može osloniti na razloge koji gotovo onemogućuju da se u praksi primijeni mogućnost pružena člankom 429. stavkom 14. Uredbe br. 575/2013 a da tu odredbu ne liši korisna učinka i zanemari ciljeve na temelju kojih je uvedena.

    Posljedično, Europska središnja banka ne može iz korištenja člankom 429. stavkom 14. Uredbe br. 575/2013 isključiti izloženosti kreditne institucije prema javnoj financijskoj ustanovi na temelju razmatranja svojstvenih izloženostima na koje se ta odredba odnosi. To vrijedi za razmatranje koje se temelji na tome da se izloženosti te kreditne institucije prema navedenoj financijskoj ustanovi nalaze na strani imovine u njegovoj računovodstvenoj bilanci. Naime, budući da se izloženosti u odnosu na koje je navedenom odredbom predviđena mogućnost da ih se ne uzme u obzir prilikom izračuna omjera financijske poluge kreditne institucije moraju po svojoj naravi nalaziti na strani imovine u bilanci navedene institucije, razmatranjem koje se temelji na tome da se izloženosti prema javnoj financijskoj ustanovi nalaze na strani imovine u bilanci kreditne institucije ne može se valjano opravdati odbijanje da se zatraženo odstupanje odobri. Isto vrijedi, i to zbog sličnih razloga, za razmatranje koje se temelji na tome da navedene izloženosti čine dio iznosa položenih kod navedene kreditne institucije po osnovi pravno uređene štednje, koja u njezinoj bilanci ostaje na strani obveza.

    Jednako tako, budući da je u članku 429. stavku 14. Uredbe br. 575/2013 riječ samo o izloženostima prema subjektima javnog sektora koji raspolažu državnim jamstvom, odbijanje obrazloženo načelnim razmatranjem da se država može naći u situaciji neplaćanja a da se ne ispita vjerojatnost takvog događaja u odnosu na dotičnu državu gotovo bi onemogućilo da se u praksi primijeni mogućnost predviđena navedenom odredbom. Uostalom i posljedično, budući da Europska središnja banka nije ispitala vjerojatnost neplaćanja, isticanje obujma izloženosti kreditne institucije javnoj financijskoj ustanovi u odluci o odbijanju korištenja iz članka 429. stavka 14. Uredbe br. 575/2013 ne može samo po sebi opravdati ni uzimanje u obzir navedenih izloženosti prilikom izračuna omjera financijske poluge. Naime, navedeni obujam mogao bi biti relevantan samo u slučaju u kojem zbog neplaćanja predmetne države navedena kreditna institucija ne bi mogla od te javne financijske ustanove pribaviti iznose prenesene po osnovi pravno uređene štednje te bi trebala pribjeći prisilnoj prodaji imovine.

    (t. 39., 52.-54., 56., 57., 61. i 63.)

  4.  Odstupanjem predviđenim člankom 429. stavkom 14. Uredbe br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva, kako je izmijenjena Uredbom 2015/62, Komisija je uz zakonodavčevu potporu, predvidjela mogućnost da izloženosti kreditne institucije prema subjektima javnog sektora, koje zbog državnog jamstva predstavljaju istu nisku razinu rizika kao i izloženosti prema toj državi i koje ne odgovaraju ulagačkoj odluci s njezine strane – jer kreditna institucija podliježe obvezi prijenosa dotičnih iznosa – ne budu relevantne za izračun omjera financijske poluge i da se stoga mogu iz njega isključiti. Stoga se članak 429. stavak 14. Uredbe br. 575/2013 tiče samo izloženosti kojima bi se prilikom primjene standardiziranog pristupa u izračunu minimalnih kapitalnih zahtjeva dodijelio ponder rizika 0 %.

    Posljedično, provedba članka 429. stavka 14. navedene uredbe pretpostavlja međusobno uravnoteženje dvaju ciljeva: s jedne strane, da se slijedi logika omjera financijske poluge koja zahtijeva da se u izračun tog omjera uključi mjera ukupne izloženosti kreditne institucije bez ponderiranja rizikom te, s druge strane, da se u obzir uzme Komisijin cilj koji je podupro zakonodavac i prema kojem, ovisno o okolnostima, određene izloženosti koje imaju posebno nizak profil rizičnosti i ne proizlaze iz ulagačke odluke kreditne institucije nisu relevantne za izračun omjera financijske poluge i mogu iz njega biti isključene. U tom pogledu, priznanje diskrecijske ovlasti u korist nadležnih tijela prilikom primjene članka 429. stavka 14. Uredbe br. 575/2013 omogućuje im da uspostave međusobnu ravnotežu između ta dva cilja s obzirom na osobitosti svakog slučaja.

    (t. 48.-51.)

  5.  Iz definicije rizika prekomjerne financijske poluge iz članka 4. stavka 1. točke 94. Uredbe br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva, kako je izmijenjena Uredbom 2015/62, proizlazi da se rizici u okviru prekomjerne financijske poluge ostvaruju u situaciji u kojoj je likvidnost nedostatna. Naime, kreditna institucija radi pribavljanja gotovine može biti navedena na poduzimanje mjera koje nisu predviđene u poslovnom planu, uključujući prisilnu prodaju imovine s posljedicama iz navedene odredbe, kao što na to podsjeća uvodna izjava 90. Uredbe br. 575/2013.

    Budući da se negativne posljedice prekomjerne financijske poluge očituju u slučaju nedostatne likvidnosti, okolnost da se razdoblje usklađivanja pozicija kreditne institucije s pozicijama javne financijske ustanove tiče likvidnosnog rizika ne čini navedeno razdoblje irelevantnim prilikom procjene rizika povezanog s njegovim omjerom financijske poluge. Međutim, to razdoblje usklađivanja ne dovodi do likvidnosnog rizika po osnovi ocjene zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost u članku 412. Uredbe br. 575/2013 i u Uredbi Komisije br. 2015/61 o dopuni Uredbe br. 575/2013 u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija. Naime, odobrenje Europske središnje banke za primjenu članka 26. Uredbe 2015/61 – koji nadležnim tijelima, a posljedično i Banci, omogućuje poravnanje međuovisnih likvidnosnih priljeva i odljeva ako zbog postojanja jamstva središnje države članice i kratkoće razdoblja koje ih razdvaja procijeni da navedeno razdoblje ne dovodi do likvidnosnog rizika – na likvidnosne priljeve i odljeve povezane s izloženostima prema financijskoj ustanovi jednako je njezinu priznanju da razdoblje koje ih može razdvajati ne dovodi do likvidnosnog rizika.

    (t. 70.-73., 76., 77.)

  6.  Razdoblje za usklađivanje pozicija kreditne institucije i javne financijske ustanove moglo bi biti relevantno za rizik financijske poluge, u smislu članka 4. stavka 1. točke 94. Uredbe br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva, kako je izmijenjena Uredbom 2015/62, dok to nije slučaj u pogledu likvidnosnog rizika, i to samo u slučaju u kojem bi povlačenje depozita povezanih s pravno uređenom štednjom bilo tako veliko da nadilazi „iznimno stresne uvjete” predviđene u okviru izračuna koeficijenta likvidnosti na temelju članka 412. stavka 1. Uredbe br. 575/2013.

    U tom pogledu, takva se mogućnost nije mogla uzeti u obzir radi odbijanja zahtjeva kreditne institucije za primjenu članka 429. stavka 14. navedene uredbe, a da Europska središnja banka temeljito ne ispita obilježja pravno uređene štednje. To je ispitivanje trebalo, među ostalim, navesti Banku da ispita je li se – s obzirom na njezina obilježja, a osobito na državno jamstvo povezano s pravno uređenom štednjom – moglo predvidjeti da je povlačenje pravno uređene štednje takvog obujma i tako iznenadno da predmetna kreditna institucija mora pribjeći mjerama predviđenima u članku 4. stavku 1. točki 94. Uredbe br. 575/2013 a da ne može pričekati prijenos sredstava podrijetlom od javne financijske ustanove po osnovi usklađivanja pozicija. Naime, s obzirom na osobitosti svakog slučaja i prilikom provedbe članka 429. stavka 14. navedene uredbe, Europska središnja banka mora međusobno uravnotežiti ciljeve omjera financijske poluge i mogućnost da se određene izloženosti koje ispunjavaju uvjete u toj odredbi isključe iz izračuna navedenog omjera.

    U tim okolnostima, ako Banka podrobno ne ispita obilježja pravno uređene štednje, ograničavajući se na apstraktno isticanje razdoblja usklađivanja pozicija predmetne kreditne institucije i javne financijske ustanove, ona krši svoju obvezu da pažljivo i nepristrano ispita sve elemente relevantne za predmetni slučaj.

    (t. 80.-84.)