20.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 86/4


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. listopada 2016. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – A protiv Staatssecretaris van Financiën

(Predmet C-522/16)

(2017/C 086/06)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: A

Druga stranka u kasacijskom postupku: Staatssecretaris van Financiën

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 62. Uredbe br. 2913/92 (1) u vezi s člancima 205., 212., 216., 217. i 218. Uredbe br. 2454/93 (2), kao i odredbama uredaba (EEZ) br. 2777/75 (3) i (EZ) br. 1484/95 (4) tumačiti na način da se podacima navedenima u članku 201. stavku 3. podstavku 2. Uredbe br. 2913/92, na temelju kojih je sastavljena carinska deklaracija, smatraju i podaci navedeni u članku 3. stavku 2. Uredbe br. 1484/95 koje treba podnijeti carinskim tijelima?

2.

Treba li članak 201. stavak 3. podstavak 2. Uredbe br. 2913/92 tumačiti na način da se dužnikom smatra i fizička osoba koja nije sama stvarno poduzela radnju opisanu u toj odredbi („davanje podataka potrebnih za sastavljanje deklaracije”), niti se kao zakonski zastupnik može smatrati odgovornom za poduzimanje te radnje, ali je blisko i svjesno sudjelovala pri planiranju i kasnijem uspostavljanju strukture društava i trgovinskih tokova, u čijem je okviru kasnije (od strane drugih osoba) uslijedilo „davanje podataka potrebnih za sastavljanje deklaracije”?

3.

Treba li pretpostavku navedenu u članku 201. stavku 3. podstavku 2. Uredbe br. 2913/92 prema kojoj su „znale ili su opravdano trebale znati da podaci [potrebni za sastavljanje deklaracije] nisu istiniti” tumačiti na način da pravne i fizičke osobe koje su iskusni sudionici na tržištu ne mogu biti odgovorne za dodatne carine zbog zlouporabe prava, ako su strukturu transakcija s ciljem izbjegavanja dodatnih carina uspostavile tek nakon što su priznati stručnjaci za carinsko pravo potvrdili da je takva struktura pravno i porezno dopuštena?

4.

Treba li članak 221. stavak 4. Uredbe br. 2913/92 tumačiti na način da se trogodišnji rok ne produžava kada se nakon isteka roka iz članka 221. stavka 3. prve rečenice utvrdi da uvozna carina – koja se u skladu s člankom 201. Uredbe br. 2913/92 duguje zbog podnošenja carinske deklaracije za puštanje robe u slobodni promet – zbog netočnih ili nepotpunih podataka u carinskoj prijavi nije ranije ubrana?

5.

Treba li članak 221. stavke 3. i 4. Uredbe br. 2913/92 tumačiti na način da, kada je carinski dužnik u vezi s uvoznom deklaracijom obaviješten o iznosu carinskog duga, te je on protiv tog obavještenja podno žalbu u skladu s člankom 243. navedene uredbe, carinska tijela pored tog pobijanog obavještenja i bez obzira na članak 221. stavak 4. navedene uredbe mogu u vezi s istom carinskom deklaracijom zahtijevati i uvozne carine koje se duguju na temelju zakona?


(1)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.).

(2)  Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1993., L 253, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.).

(3)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2777/75 od 29. listopada 1975. o zajedničkoj organizaciji tržišta mesa peradi (SL 1975., L 282, str. 77.).

(4)  Uredba Komisije (EZ) br. 1484/95 od 28. lipnja 1995. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu sustava dodatnih uvoznih carina i određivanju dodatnih uvoznih carina u sektorima mesa peradi i jaja i za albumin iz jaja te stavljanju izvan snage Uredbe br. 163/67/EEZ (SL 1995., L 145, str. 47.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 8., str. 145.).