21.11.2016 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 428/4 |
Žalba koju je 4. kolovoza 2016. podnio Wolf Oil Corp. protiv presude Općeg suda (sudac pojedinac) od 1. lipnja 2016. u predmetu T-34/15, Wolf Oil Corp. protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo
(Predmet C-437/16 P)
(2016/C 428/05)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Wolf Oil Corp. (zastupnici: P. Maeyaert, J. Muyldermans, odvjetnici)
Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
— |
ukine presudu Općeg suda od 1. lipnja 2016. u predmetu T-34/15 |
— |
naloži EUIPO-u i intervenijentu iz prvostupanjskog postupka snošenje vlastitih troškova i troškova društva Wolf Oil. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Svojom žalbom žalitelj (Wolf Oil) od Suda zahtijeva da ukine presudu Općeg suda od 1. lipnja 2016. u predmetu T-34/15 (u daljnjem tekstu: pobijana presuda) kojom je Opći sud odbio tužbu društva Wolf Oil protiv odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO-a) od 31. listopada 2014. (predmet R 1596/2013-5). Žalba se temelji na dvama žalbenim razlozima.
Svojim prvim žalbenim razlogom Wolf Oil osporava pobijanu presudu zbog nedostatnog obrazloženja i iskrivljavanja dokaza s obzirom na to da njome nije dan niti jedan odgovor na niz navedenih argumenata i nedosljednosti, koje Wolf Oil iznosi u prilog tužbenom razlogu prema kojem je EUIPO neispravno primijenio vjerojatnost dovođenja u zabludu (članak 8. stavak 1. točka (b)) iz Uredbe (EZ) o žigu Europske unije (1) (nedavno izmijenjene Uredbom br. 2015/2424 (2)).
Svojim drugim žalbenim razlogom Wolf tvrdi da je pobijanom presudom povrijeđen članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe o žigu Europske unije zbog pogrešne primjene načela vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Ovaj žalbeni razlog se sastoji od tri dijela. Prva dva dijela drugog žalbenog razloga se temelje na pogrešnom tumačenju pravila, ustaljenog u sudskoj praksi Općeg suda i Suda, sukladno kojemu konceptualne razlike između dva žiga mogu u određenoj mjeri neutralizirati njihove vizualne i fonetske sličnosti. Treći dio drugog žalbenog razloga osporava pobijanu presudu u dijelu u kojem, prilikom opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, stvarno uporaba žigova na tržištu nije uzeta u obzir.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)
(2) Uredba (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice i Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95, o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2869/95 o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) SL L 341, str. 21.