|
24.10.2016 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 392/8 |
Žalba koju su 28. srpnja 2016. podnijeli Balázs-Árpád Izsák i Attila Dabis protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 10. svibnja 2016. u predmetu T-529/13, Balázs-Árpád Izsák i Attila Dabis protiv Europske komisije
(Predmet C-420/16 P)
(2016/C 392/11)
Jezik postupka: mađarski
Stranke
Žalitelji: Balázs-Árpád Izsák i Attila Dabis (zastupnik: D. Sobor, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Mađarska, Helenska Republika, Rumunjska i Slovačka Republika
Zahtjevi žalitelja
Žalitelji od Suda zahtijevaju da:
|
— |
ukine presudu Općeg suda od 10. svibnja 2016. u predmetu T-529/13 i, u skladu s člankom 61. Statuta Suda Europske unije,
|
|
— |
naloži Komisiji snošenje troškova. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj žalbi žalitelji navode sljedeće žalbene razloge:
|
1. |
Prvi žalbeni razlog temelji se na povredi članka 47. Povelje i članka 92. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, osobito uzimajući u obzir neispunjenje obveze informiranja u vezi s teretom dokazivanja, s obzirom na to da Opći sud, prema mišljenju žalitelja, nije prije proglašenja presude obavijestio stranke u postupku da činjeničnim pitanjima koja se moraju dokazati u postupku smatra okolnost da provedba kohezijske politike Unije, kako od strane Unije tako i od strane država članica, ugrožava posebne značajke regija s nacionalnim manjinama kao i okolnost da se posebne etničke, kulturne, vjerske ili jezične značajke regija s nacionalnim manjinama mogu smatrati ozbiljnim i trajnim demografskim poteškoćama, u smislu članka 174. trećeg stavka UFEU-a. |
|
2. |
Drugi žalbeni razlog temelji se na povredi članka 11. stavka 4. UEU-a i članka 4. stavka 2. točke (b) Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi (1), s obzirom na to da je, prema mišljenju žalitelja, europska građanska inicijativa, koja je predmet spora, u skladu s onime što je propisano u članku 11. stavku 4. UEU-a jer su je organizatori podnijeli u odnosu na pitanje za koje smatraju da je potreban pravni akt Unije u svrhu provedbe Ugovorâ, te da je Europska komisija bila nadležna za podnošenje odgovarajućeg prijedloga. Štoviše, žalitelji tvrde da je Komisija mogla odbiti registraciju prijedloga građanske inicijative zbog nenadležnosti samo ako je ta nenadležnost očita. |
|
3. |
Treći žalbeni razlog temelji se na povredi članka 4. stavka 2. točke (c) i članka 174. UFEU-a, s obzirom na to da članak 174. stavak 3. UFEU-a samo indikativno navodi okolnosti koje uključuju ozbiljne i trajne prirodne ili demografske poteškoće na temelju kojih Unijina politika kohezije mora pokloniti „posebn[u] […] pozornost” određenom području. |
|
4. |
Četvrti žalbeni razlog temelji se na povredi članaka 7. i 167. UFEU-a, članka 3. stavka 3. UEU-a te članka 22. Povelje kao i odredaba Ugovorâ koje se odnose na zabranu diskriminacije, s obzirom na to da bi europska građanska inicijativa, koja je predmet spora, promicanjem uključivanja kulturne raznolikosti i njezinog održavanja u politiku kohezije pridonosi dosljednosti Unijinih politika i aktivnosti, što je propisano u članku 7. UFEU-a. |
(1) Uredba (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o građanskoj inicijativi (SL 2011. L 65, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 20., svezak 1., str. 31.)