11.7.2016

Službeni list Europske unije

C 251/18

Žalba koju su 10. svibnja 2016. podnijeli Kühne + Nagel International AG i dr. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 29. veljače 2016. u predmetu T-254/12 Kühne +Nagel International AG i dr. protiv Europske komisije

(Predmet C-261/16 P)

(2016/C 251/19)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: Kühne + Nagel International AG, Kühne + Nagel Management AG, Kühne + Nagel Ltd, Kühne + Nagel Ltd, Kühne + Nagel Ltd (zastupnici: U. Denzel, C. von Köckritz i C. Klöppner, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

1.	ukine presudu Općeg suda (deveto vijeće) od 29. veljače 2016. u predmetu T–254/12,

2.	poništi članak 1. stavke 1. i 2. i članke 2. i 3. Odluke Komisije od 28. svibnja 2012. u predmetu COMP/39462 – provoz, C(2012) 1959 final u skladu s člankom 263. stavkom 4. UFEU-a u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

3.	ukine ili znatno smanji iznos novčanih kazni izrečenih žaliteljima u navedenoj odluci;

4.	Komisiji naloži snošenje žaliteljevih troškova u postupcima pred Općim sudom i Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji ističu pet žalbenih razloga:

Kao prvo, Opći sud pogrešno polazi od toga da su ponašanja u vezi NES-a i AMS-a protivna članku 101. UFEU-a. Članak 101. UFEU-a ne primjenjuje se na ta ponašanja jer ona nisu mogla utjecati na trgovinu među državama članicama.

Kao drugo, određivanje iznosa novčane kazne izrečene žaliteljima sadržava pogrešku koja se tiče prava. Utvrđena su protutržišna ponašanja u pogledu pojedinačnih naknada („fees” ili „surcharges”). Opći sud je novčanu kaznu koju je trebao izreći u tom pogledu smio izračunati samo na temelju prihoda koji su ostvareni dotičnom naknadom. Zanemario je činjenicu da je Komisija uračunavanjem dodatnih prihoda u izračun novčane kazne (osobito stope za teret) povrijedila točku 13. Smjernica o novčanim kaznama. Time što je i izvršavanje svoje ovlasti nadzora neograničene nadležnosti implicitno zasnovao na istoj metodi, Opći sud je pritom i sâm pogrešno izvršavao tu ovlast.

Kao treće, Opći sud je povrijedio načelo jednakog postupanja. K+N – za razliku od drugih prov oznika – ne radi prema konsolidacijskom modelu nego, s ekonomskog gledišta, u preko 90 % poslova nastupa kao klasični posrednik. Zbog znatnih razlika među poslovnim modelima, Opći sud je prema njima trebao postupati različito te nije smio jednako postupati prema nejednakim činjeničnim stanjima. Osobito je Opći sud trebao ukinuti Komisijin izračun novčane kazne te novčanu kaznu protiv žalitelja utvrditi samo na temelju prihoda ostvarenih dotičnim „fees” ili „surcharges”.

Kao četvrto, novčana kazna koju je izrekao Opći sud je jako neproporcionalna. Novčana kazna koju je Opći sud potvrdio je očito pretjerana te se ne može opravdati ni razlozima odvraćanja.

Kao četvrto, Opći sud nije uzeo u obzir Air Transport Exemption te je stoga u pogledu NES-a i AMS-a pogrešno zaključio da se primjenjuje članak 101. UFEU-a.