4.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 243/16

1.

Treba li članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 (1) tumačiti na način da znatnu neravnotežu između prava i obveza stranaka koje proizlaze iz ugovora treba ocjenjivati strogo se držeći trenutka sklapanja ugovora ili je njime obuhvaćen i slučaj u kojem je tijekom izvršenja ugovora s periodičnim ili stalnim obvezama protučinidba potrošača s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora, postala preveliko opterećenje zbog značajnih promjena deviznog tečaja?

2.

Treba li se smatrati da se jasno i razumljivo sastavljenom ugovornom odredbom u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13 moraju predviđati samo razlozi koji su doveli do uključivanja navedene odredbe u ugovor i njezin operativni mehanizam ili se njome trebaju također predvidjeti sve moguće posljedice zbog kojih može varirati cijena koju potrošač plaća, kao primjerice rizik deviznog tečaja, te može li se s obzirom na Direktivu 93/13/EEZ smatrati da se obveza banke da obavijesti klijenta u trenutku odobravanja kredita odnosi isključivo na kreditne uvjete, odnosno na kamate, troškove i jamstva na teret korisnika kredita, i da pritom u takvu obvezu ne ulazi moguće precjenjivanje ili devalvacija strane valute?

3.

Treba li članak 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ tumačiti na način da izrazi „glavni predmet ugovora” te „primjerenost cijene i naknade na jednoj strani, i isporučene usluge i robu, na drugoj” obuhvaćaju odredbu unesenu u ugovor o kreditu u stranoj valuti, sklopljen između prodavača ili pružatelja usluga i potrošača, koja nije bila predmetom pojedinačnih pregovora i na temelju koje se „kredit mora vratiti u istoj valuti”?