18.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 260/15

1.

Protivi li se članku 2. i članku 6. stavcima 1. i 3. Direktive 2012/13/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. propis države članice prema kojem optuženik u okviru kaznenog postupka, koji u toj državi članici nema prebivalište, mora imenovati opunomoćenika za primanje pismena za dostavu kaznenog naloga izdanog protiv njega, iako optuženik zbog toga nema na raspolaganju cijeli rok za prigovor protiv kaznenog naloga, ali nema ni adresu na koju se kazneni nalog dokazano može dostaviti, a imenovanje opunomoćenika za primanje pismena za dostavu s adresom omogućuje mu obavještavanje opunomoćenika za primanje pismena za dostavu kamo mu se može poslati kazneni nalog s dostavnicom?

2.

Protivi li se članku 2. stavku 1. i članku 6. stavcima 1. i 3. Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. propis države članice prema kojem optuženik u okviru kaznenog postupka, koji u toj državi članici nema prebivalište, mora imenovati opunomoćenika za primanje pismena za dostavu kaznenog naloga izdanog protiv njega i dostava opunomoćeniku za primanje pismena za dostavu automatski je dovoljna za izračun roka dopuštenosti prigovora ako optuženik u slučaju propuštanja tako izračunanog roka može tražiti povrat u prijašnje stanje, pri čemu je kao opravdanje dovoljno da mu je kazneni nalog proslijeđen i da je nakon tog prosljeđivanja podnio prigovor u za to propisanom roku; ako, dakle, povratom u prijašnje stanje on može retroaktivno iskoristiti puni rok za prigovor, iako zakon u pravilu predviđa ovršnost kaznenog naloga u slučaju nepoštovanja roka?