30.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 191/9

Žalba koju je 26. veljače 2016. podnio British Airways protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 16. prosinca 2015. u predmetu T-48/11, British Airways protiv Europske komisije

(Predmet C-122/16 P)

(2016/C 191/11)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: British Airways plc (zastupnici: J. Turner QC, R. O'Donoghue, Barristers, A. Lyle-Smythe, Solicitor)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda u dijelu u kojem je učinak poništenja pobijane odluke Europske komisije ograničen na tužbeni zahtjev koji je British Airways istaknuo u svojoj prvotnoj tužbi za poništenje;

—

ukine stavak 1. izreke presude Općeg suda;

—

poništi pobijanu odluku Europske komisije u cijelosti; i

—

naloži da se društvu British Airways naknade troškovi žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Ovom žalbom British Airways plc zahtijeva djelomično ukidanje presude Općeg suda donesene 16. prosinca 2015. u predmetu T-48/11, British Airways plc protiv Europske komisije. Presudom je djelomično poništena Odluka Komisije C(2010) 7694 final od 9. studenoga 2010. u predmetu COMP/39258 – Airfreight, u dijelu u kojem se odnosi na British Airways.

U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe dva žalbena zahtjeva.

1.

Prvim žalbenim razlogom, žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava primijenivši pravilo ultra petita kako bi ograničio svoje djelovanje iako je Opći sud na vlastitu inicijativu utvrdio da postoje temeljni nedostaci javne politike zbog kojih je odluka Europske komisije u cijelosti nevaljana. Isticanjem pitanja javne politike na vlastitu inicijativu, i odlučivanjem o predmetu na toj osnovi, Opći sud nije presudio ultra petita; zbog čega je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da za njega vrijedi ograničenje ultra petita kada je riječ o odlučivanju o posljedicama njegove odluke u izreci presude.

2.

Drugim žalbenim razlogom, koji je istaknut podredno, žalitelj tvrdi, da bi Opći sud, čak i ako bi se primijenilo načelo ultra petita, trebao presuditi da je ipak ovlašten – čak i obvezan – poništiti pobijanu odluku u cijelosti kako bi dao učinak svojim utvrđenjima da postoji nedostatak u pobijanoj odluci koji je u suprotnosti s nadređenim načelima prava, to jest načelom zakonitosti i načelom djelotvorne sudske zaštite koja proizlaze iz članka 47. Povelje o temeljnim pravima.