2.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 156/28

1.

Može li se članak 9. stavak 1. točku (b) Uredbe o žigu Zajednice (1), u mjeri u kojoj on zahtijeva vjerojatnost dovođenja u zabludu kako bi nositelj žiga Zajednice mogao spriječiti treću stranu da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabi znak pod uvjetima predviđenima u toj točki, tumačiti na način da dopušta isključenje vjerojatnosti dovođenja u zabludu kad je raniji žig Zajednice zbog tolerancije nositelja godinama mirno istodobno postojao u dvije države članice Unije sa sličnim nacionalnim žigovima tako da se, vodeći računa o jedinstvenom postupanju koje nameće žig Zajednice, nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u tim dvjema državama prenosi na druge države članice ili na cijelu Uniju?

2.

Mogu li se u situaciji opisanoj u prethodnom pitanju uzeti u obzir zemljopisne, demografske, gospodarske ili druge značajke država u kojima su žigovi istodobno postojali kako bi se ocijenila vjerojatnost dovođenja u zabludu tako da se nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u navedenim državama može prenijeti na treću državu ili na cijelu Uniju?

3.

Što se tiče situacije previđene u članku 9. stavku 1. točki (c) Uredbe o žigu Zajednice, treba li tu odredbu tumačiti na način da se, ako je raniji žig istodobno postojao sa spornim znakom tijekom određenog broja godina u dvije države članice Unije bez protivljenja nositelja ranijeg žiga, zbog jedinstvenog postupanja koje nameće žig Zajednice navedena tolerancija nositelja u odnosu na upotrebu kasnijeg znaka u te dvije države osobito može prenijeti na ostalo područje Unije radi utvrđivanja toga upotrebljava li treća strana kasniji znak iz opravdanog razloga?