25.4.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 145/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2016. uputio Oberlandesgerichts Düsseldorf (Njemačka) – Nintendo Co. Ltd protiv BigBen Interactive GmbH i BigBen Interactive SA

(Predmet C-25/16)

(2016/C 145/20)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Nintendo Co. Ltd

Tuženik: BigBen Interactive GmbH, BigBen Interactive SA

Prethodna pitanja

1.

Može li u postupku provedbe zahtjeva na temelju dizajna Zajednice sud države članice koji je nadležan za tuženika isključivo na temelju članka 79. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (1), u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (2), protiv tog tuženika, koji ima sjedište u drugoj državi članici, na temelju toga što je tuženika sa sjedištem u predmetnoj državi članici opskrbio proizvodima kojima se može povrijediti prava intelektualnog vlasništva, donijeti mjere protiv prvonavedenog tuženika koje se primjenjuju u cijeloj Europskoj uniji i ne odnose se samo na odnose opskrbe na kojima se temelji nadležnost?

2.

Treba li Uredbu Vijeća br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice, posebice njezin članak 20. stavak 1. točku (c), tumačiti na način da treća osoba može za poslovne svrhe upotrijebiti sliku dizajna Zajednice, ako želi prodavati dodatnu opremu za proizvode imatelja, zaštićene tim dizajnom Zajednice? Ako je odgovor potvrdan, koji kriteriji se na to primjenjuju?

3.

Kako se određuje mjesto „u kojem je došlo do kršenja”, iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (3), u slučajevima u kojima kršitelj

a)

prodaje proizvode kojima se krši dizajn Zajednice putem internetske stranice namijenjene također kupcima u drugim državama članicama, a ne samo u državi članici u kojoj kršitelj ima sjedište,

b)

isporučuje proizvode kojima se krši dizajn Zajednice u drugu državu članicu, koja nije država članica njegova sjedišta?

Treba li članak 15. točku (a) i (g) navedene uredbe tumačiti na način da je na taj način određeno pravo također primjenjivo na sudjelovanje drugih osoba?

(1)  SL L 3, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.

(2)  SL L 12, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.

(3)  SL. L 199, S. 40.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 73.