Predmet C-565/16

Postupak koji su pokrenuli Alessandro Saponaro i Kalliopi-Chloi Xylina

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Eirinodikeio Lerou)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba (EZ) br. 2201/2003 – Sud države članice kojem je podnesen zahtjev za sudsko odobrenje odricanja od nasljedstva u ime maloljetnog djeteta – Nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Prorogacija nadležnosti – Članak 12. stavak 3. točka (b) – Prihvaćanje nadležnosti – Pretpostavke”

Sažetak - Presuda Suda (šesto vijeće) od 19. travnja 2018.

  1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću–Uredba br. 2201/2003–Područje primjene–Pojam „građanske stvari”–Mjere koje se odnose na roditeljsku odgovornost–Sudsko odobrenje odricanja od nasljedstva u ime maloljetnog djeteta–Uključenost–Neprimjenjivost Uredbe br. 650/2012

    (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 650/2012; Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 1. st. 1. t. (b), st. 2. t. (e) i st. 3. t. (f))

  2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću–Uredba br. 2201/2003–Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću–Prorogacija nadležnosti–Izričito ili nedvosmisleno prihvaćanje nadležnosti od strane stranaka–Doseg–Zajednički zahtjev oba roditelja maloljetnog djeteta podnesen istom sudu–Uključenost

    (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 12. st. 3. t. (b))

  3. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću–Uredba br. 2201/2003–Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću–Prorogacija nadležnosti–Izričito ili nedvosmisleno prihvaćanje nadležnosti od strane stranaka–Pojam „stranke”–Državni odvjetnik koji u skladu s nacionalnim pravom, po zakonu, ima svojstvo stranke u postupku–Uključenost

    (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 12. st. 3. t. (b))

  4. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću–Uredba br. 2201/2003–Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću–Prorogacija nadležnosti–Izričito ili nedvosmisleno prihvaćanje nadležnosti od strane stranaka–Prihvaćanje treba postojati u trenutku podnošenja pismena kojim se pokreće postupak–Činjenice koje su nastupile nakon pokretanja postupka pred sudom kojima se može dokazati da na taj dan nije bilo prihvaćanja–Protivljenje državnog odvjetnika koji je po zakonu stranka u postupku

    (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 12. st. 3. t. (b))

  5. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima–Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću–Uredba br. 2201/2003–Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću–Prorogacija nadležnosti–Izričito ili nedvosmisleno prihvaćanje nadležnosti od strane stranaka–Doseg–Zahtjev za odobrenje odricanja od nasljedstva u ime maloljetnog djeteta koji su zajednički podnijeli njegovi roditelji–Uključenost–Pretpostavke

    (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 12. st. 3. t. (b))

  1.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 16.-19.)

  2.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 25.)

  3.  Vidjeti tekst odluke.

    (t. 26.-29.)

  4.  Kad je riječ o trenutku u kojem stranke u postupku trebaju iskazati prihvaćanje, to jest, trenutku pokretanja postupka pred sudom, iz članka 16. Uredbe br. 2201/2003 proizlazi da je to trenutak u kojemu je pismeno kojim se pokreće postupak, ili jednakovrijedno pismeno, predano sudu.

    Činjenicama koje su nastupile nakon trenutka u kojemu je pokrenut postupak pred sudom ipak se može dokazati da prihvaćanje iz članka 12. stavka 3. točke (b) Uredbe br. 2201/2003 nije postojalo u tom trenutku. Tako je Sud u presudi od 12. studenoga 2014., L (C-656/13, EU:C:2014:2364, t. 56. i 57.) smatrao da se postojanje izričitog ili barem nedvosmislenog pristanka u smislu te odredbe ne može očito utvrditi kad je postupak pred sudom o kojem je riječ pokrenut na inicijativu samo jedne stranke i kad, naknadno, druga stranka u tom postupku već u svojem prvom podnesku u okviru tog postupka osporava nadležnost suda pred kojim je pokrenut postupak.

    Slično tomu, u situaciji u kojoj se državni odvjetnik, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom, po zakonu smatra strankom u postupku u stvarima koje se tiču roditeljske odgovornosti, protivljenje te stranke izboru suda koji su izvršili roditelji predmetnog djeteta nakon trenutka u kojemu je pokrenut postupak pred sudom prepreka je za priznavanje prihvaćanja prorogacije nadležnosti od strane svih stranaka u postupku u tom trenutku. S druge strane, ako nema takvog protivljenja, pristanak te stranke može se smatrati prešutnim i pretpostavka nedvosmislenog prihvaćanja prorogacije nadležnosti od strane svih stranaka u postupku u trenutku u kojem je postupak pred tim sudom pokrenut može se smatrati ispunjenom.

    (t. 30.-32.)

  5.  U situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj su roditelji maloljetnog djeteta, koji s potonjim uobičajeno borave u državi članici, u ime tog djeteta podnijeli zahtjev za odobrenje odricanja od nasljedstva pred sudom druge države članice, članak 12. stavak 3. točku (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, treba tumačiti na način da:

    –

    zajedničko podnošenje zahtjeva od strane roditelja djeteta sudu koji su odabrali predstavlja njihov nedvosmisleni izbor tog suda;

    –

    je državni odvjetnik koji je u skladu s nacionalnim pravom po zakonu stranka u postupku koji su roditelji pokrenuli, stranka u postupku, u smislu članka 12. stavka 3. točke (b) Uredbe br. 2201/2003. Protivljenje te stranke izboru suda koji su izvršili roditelji djeteta nakon trenutka u kojemu je pokrenut postupak pred sudom prepreka je za priznavanje prihvaćanja prorogacije nadležnosti od strane svih stranaka u postupku u tom trenutku. Ako nema takvog protivljenja, pristanak te stranke može se smatrati prešutnim i pretpostavka nedvosmislenog prihvaćanja prorogacije nadležnosti od strane svih stranaka u postupku u trenutku u kojem je postupak pred tim sudom pokrenut može se smatrati ispunjenom, i

    –

    na temelju okolnosti da su se boravište pokojnika u trenutku njegove smrti, njegova imovina, koja je predmet nasljeđivanja, i obveze na temelju nasljedstva nalazili u državi članici odabranog suda, u nedostatku čimbenika kojima bi se moglo dokazati da bi prorogacija nadležnosti mogla štetno utjecati na djetetov položaj, treba zaključiti da je takva prorogacija nadležnosti u interesu djeteta.

    (t. 40. i izreka)