—

za T.KUP SAS, A. Tallon i D. Geernaert, advocaten,

—

za belgijsku vladu, C. Pochet i M. Jacobs, u svojstvu agenata,

—

za Vijeće Europske unije, H. Marcos Fraile, u svojstvu agenta, uz asistenciju N. Tuominen, avocată,

—

za Europsku komisiju, J.-F. Brakeland i T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na ocjenu valjanosti Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1294/2009 od 22. prosinca 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Vijetnama i podrijetlom iz Narodne Republike Kine, kako je proširena na uvoz određene obuće s gornjištima od kože koja se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa, bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije, nakon revizije nakon isteka mjera prema članku 11. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 (SL 2009., L 352, str. 1.), s obzirom na članak 2., članak 3., članak 11. stavke 2., 5. i 9., članak 17. stavak 1. i članak 21. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 1996., L 56, str. 1.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 461/2004 od 8. ožujka 2004. (SL 2004., L 77, str. 12.) (u daljnjem tekstu: Osnovna antidampinška uredba).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između T.KUP‑a SAS i Belgische Staat (Belgijska Država) u vezi s povratom antidampinških pristojbi koje je to društvo platilo za uvoz obuće podrijetlom iz Kine i Vijetnama.

3

U članku 6. stavku 8. Osnovne antidampinške uredbe propisano je:

„Osim u slučajevima iz članka 18., u mjeri u kojoj je moguće, ispituje se točnost podataka koje su dostavile zainteresirane stranke i na kojima se temelje nalazi.” [neslužbeni prijevod]

4

U članku 11. te uredbe određuje se:

„[…]

2.   Antidampinška mjera istječe pet godina od uvođenja ili pet godina od datuma zadnje revizije mjere koja pokriva damping i štetu, osim ako je revizijom utvrđeno da bi istjecanje mjere vjerojatno dovelo do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete. Revizija se pokreće na inicijativu Komisije, na zahtjev proizvođača Zajednice ili u njihovo ime, a ostaje na snazi do završetka revizije.

Revizija se pokreće ako zahtjev sadržava dostatne dokaze da bi istekom mjera vjerojatno došlo do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete. Vjerojatnost se može, na primjer, pokazati dokazivanjem nastavljanja dampinga i štete, odnosno dokazivanjem da je uklanjanje štete posljedica, djelomično ili jedino, postojanja mjera ili dokazivanjem da su okolnosti izvoznika ili uvjeti na tržištu takvi da upućuju na vjerojatnost daljnjeg štetnog dampinga.

U provedbi ispitivanja prema ovom stavku izvoznici, uvoznici, predstavnici zemlje izvoznice i proizvođači Zajednice imaju mogućnost pojačati, odbaciti ili komentirati pitanja iznesena u revizijskom zahtjevu, a zaključci se donose uzimajući u obzir sve relevantne i propisno dokumentirane dokaze predstavljene u vezi s pitanjem je li vjerojatno ili ne da bi se istekom mjera damping i šteta nastavili ili ponovili.

Obavijest o skorom isteku mjera objavljuje se u Službenom listu [Europske unije] u odgovarajuće vrijeme u zadnjoj godini tijekom razdoblja primjene mjera kako je definirano ovim stavkom. Nakon toga proizvođači Zajednice, u roku od najviše tri mjeseca prije kraja petogodišnjeg razdoblja, imaju pravo podnijeti revizijski zahtjev u skladu sa stavkom 2. Obavijest o najavi stvarnog isteka mjera prema ovom članku također se objavljuje.

[…]

5.   Odgovarajuće odredbe ove uredbe u vezi s postupcima i vođenjem ispitnog postupka, osim odredbi koje se odnose na rokove, primjenjuju se na sve postupke revizije koji se provode prema stavcima 2., 3. i 4. ovog članka. Revizije koje se provode prema stavcima 2. i 3. provode se u žurnom postupku i uobičajeno završavaju u roku od 12 mjeseci od datuma pokretanja. U svakom slučaju revizije koje se provode prema stavcima 2. i 3. zaključuju se u roku od 15 mjeseci od pokretanja. Revizije koje se provode prema stavku 4. u svakom slučaju završavaju u roku od devet mjeseci od datuma pokretanja. Ako se pokreće revizija prema stavku 2. dok je revizija prema stavku 3. još u tijeku u istom postupku, revizija prema stavku 3. završava istodobno, u prethodno navedenom roku, s revizijom prema stavku 2.

Komisija podnosi prijedlog mjere Vijeću u roku od mjesec dana prije isteka gore navedenih rokova.

Ako ispitivanje nije završilo u gore navedenim rokovima, mjere:

[…]

9.   U svim ispitnim postupcima za reviziju ili povrat koji se provode prema ovom članku Komisija, pod uvjetom da se okolnosti nisu promijenile, primjenjuje istu metodologiju koju je primijenila u ispitnom postupku koji je doveo do pristojbe, vodeći pritom računa o članku 2., a posebno o stavcima 11. i 12. tog članka, kao i o odredbama članka 17.

[…]” [neslužbeni prijevod]

5

U skladu s člankom 17. stavkom 1. navedene uredbe:

„U slučajevima kada je broj podnositelja zahtjeva, izvoznika ili uvoznika, vrsta proizvoda ili transakcija velik, ispitni postupak može se ograničiti na razuman broj stranaka, proizvoda ili transakcija korištenjem statistički valjanih uzoraka na temelju raspoloživih podataka u vrijeme odabira ili na najveći reprezentativni obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju.” [neslužbeni prijevod]

6

U članku 21. iste uredbe propisano je:

„1.   Odluka o tome treba li intervenirati u interesu Zajednice treba se temeljiti na procjeni svih različitih interesa u cjelini, uključujući interese Zajednice, korisnika i potrošača, i odluke prema ovom članku donose se samo ako je svim strankama dana mogućnost iznošenja stavova prema stavku 2. U okviru tog ispitivanja uzima se posebno u obzir potreba za uklanjanjem učinaka štetnog dampinga koji narušava trgovinu i ponovnim uspostavljanjem učinkovitog tržišnog natjecanja. Mjere, utvrđene na temelju nalaza o dampingu i šteti, ne mogu se primjenjivati ako tijela, na temelju svih podnesenih podataka, mogu jasno zaključiti da primjena tih mjera nije u interesu Zajednice.

2.   Radi uspostave zdrave osnove na kojoj tijela u donošenju odluke o tome je li uvođenje mjera u interesu Zajednice mogu uzeti u obzir sva mišljenja i sve podatke, podnositelji zahtjeva, uvoznici i njihove predstavničke udruge, predstavnički korisnici i predstavničke organizacije potrošača mogu se, u rokovima navedenima u obavijesti o pokretanju ispitnog postupka za utvrđivanje antidampinške pristojbe, javiti i dostaviti podatke Komisiji. Podaci ili njihovi sažeci stavljaju se na raspolaganje drugim strankama navedenima u ovom stavku, a koje imaju pravo odgovoriti na te podatke.

3.   Stranke koje su postupile u skladu sa stavkom 2. mogu zatražiti da budu usmeno saslušane. Takvi se zahtjevi odobravaju ako su podneseni u rokovima iz stavka 2. i ako navode razloge zašto stranke trebaju biti saslušane, u smislu interesa Zajednice.

4.   Stranke koje su postupile u skladu sa stavkom 2. mogu dati primjedbe na primjenu uvedenih privremenih pristojbi. Primjedbe se primaju u razdoblju od jednog mjeseca od primjene mjera ako ih treba uzeti u obzir i ako su one ili njihovi odgovarajući sažeci dani na raspolaganje drugim strankama koje imaju pravo odgovoriti na te primjedbe.

5.   Komisija pregledava podatke koji su pravilno podneseni te ispituje u kojoj su mjeri reprezentativni, a rezultati te analize, zajedno s mišljenjem o njihovoj vrijednosti, prosljeđuju se savjetodavnom odboru. Komisija uzima u obzir usuglašena mišljenja koja donosi Odbor kod svih prijedloga prema članku 9.

6.   Stranke koje su postupile u skladu sa stavkom 2. mogu zahtijevati da im se pruže na uvid činjenice i razmatranja na temelju kojih će konačne odluke vjerojatno biti donesene. Takvi se podaci stavljaju na raspolaganje u mjeri u kojoj je to moguće te ne dovodeći u pitanje bilo koju naknadnu odluku Komisije ili Vijeća.

7.   Podaci se uzimaju u obzir samo ako ih prate stvarni dokazi koji potkrepljuju njihovu valjanost.” [neslužbeni prijevod]

7

U skladu s uvodnim izjavama 12., 13., 34. do 38., 489., 490. i 502. Uredbe br. 1294/2009:

[…]

[…]

[…]

8

U članku 1. stavku 1. Uredbe 1294/2009 određuje se:

„Uvodi se konačna antidampinška pristojba na uvoz obuće s gornjištima od kože ili umjetne kože, isključujući sportsku obuću, obuću proizvedenu s pomoću posebne tehnologije, papuče i ostalu obuću za unutarnju uporabu te obuću sa zaštitnom kapicom, podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama i koja je obuhvaćena sljedećim oznakama KN‑a: 6403 20 00, ex 6403 51 05, ex 6403 51 11, ex 6403 51 15, ex 6403 51 19, ex 6403 51 91, ex 6403 51 95, ex 6403 51 99, ex 6403 59 05, ex 6403 59 11, ex 6403 59 31, ex 6403 59 35, ex 6403 59 39, ex 6403 59 91, ex 6403 59 95, ex 6403 59 99, ex 6403 91 05, ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 05, ex 6403 99 11, ex 6403 99 31, ex 6403 99 33, ex 6403 99 36, ex 6403 99 38, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96, ex 6403 99 98 i ex 6405 10 00. […]

[…]” [neslužbeni prijevod]

9

T.KUP, sa sjedištem u Toulouseu (Francuska), od 28. lipnja 2006. do 24. siječnja 2011. preko luke u Antwerpenu (Belgija) uvezao je 26 pošiljki obuće proizvedene u Kini, kupljene od tajvanskog distributera Eastern Shoes Collection Co. Ltd, na koje je naplaćena antidampinška pristojba po stopi od 16,5 % na temelju Uredbe Komisije (EZ) br. 553/2006 od 23. ožujka 2006. o uvođenju privremenih antidampinških pristojbi na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama (SL 2006., L 98, str. 3.), Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006 od 5. listopada 2006. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama (SL 2006., L 275, str. 1. i ispravak u SL 2007., L 130, str. 48.) i Uredbe br. 1294/2009.

10

T.KUP je 27. lipnja 2012. pri inspectie van de douane van Antwerpen (Carinska inspekcija u Antwerpenu, Belgija) podnio zahtjev za povrat tako plaćenih pristojbi, temeljeći se na presudi od 2. veljače 2012., Brosmann Footwear (HK) i dr./Vijeće (C‑249/10 P, EU:C:2012:53).

11

Taj je zahtjev odbijen 14. rujna 2012. T.KUP je 25. veljače 2013. tu odluku osporavao pred Gewestelijke Directie der Douane en Accijnzen van Antwerpen (Regionalna uprava za carine i trošarine u Antwerpenu, Belgija). Navedena uprava 18. travnja 2013. obavijestila je T.KUP da neće prihvatiti njegov zahtjev.

12

Ta ista uprava 7. lipnja 2013. obavijestila je T.KUP da je odgodila svoju odluku dok se ne riješe pilot‑predmeti.

13

Dana 24. listopada 2013. T.KUP je podnio upravnopravno sredstvo jer odluka nije donesena u predviđenom roku, a zatim je 2. rujna 2014. sudu koji je uputio zahtjev podnio tužbu jer o navedenom upravnopravnom sredstvu nije donesena odluka.

14

U tim je okolnostima Nederlandstalige Rechtbank van eerste aanleg Brussel (Prvostupanjski sud u Bruxellesu za nizozemski jezik, Belgija) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

15

Vijeće Europske unije u svojim pisanim očitovanjima ističe da zahtjev za prethodnu odluku treba odbaciti kao nedopušten, s obzirom na to da sud koji je uputio zahtjev nije izvršio samostalnu provjeru valjanosti Uredbe br. 1294/2009, nego je samo preuzeo sumnje koje je u tom pogledu iznio T.KUP.

16

Valja podsjetiti da je u smislu suradnje, koja treba uređivati upućivanje zahtjeva za prethodnu odluku, nužno da nacionalni sud u odluci o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku navede točne razloge zbog kojih smatra da je odgovor na njegova pitanja o tumačenju ili valjanosti određenih odredaba prava Unije nužan za rješenje spora (vidjeti presude od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 24. i Philip Morris Brands i dr., C‑547/14, EU:C:2016:325, t. 47. i navedenu sudsku praksu).

17

Stoga je važno da nacionalni sud posebno navede točne razloge koji su ga naveli na postavljanje pitanja o valjanosti određenih odredaba prava Unije i da izloži razloge nevaljanosti koji mu se, posljedično, čine da bi mogli biti prihvaćeni. Takav zahtjev također proizlazi iz članka 94. točke (c) Poslovnika Suda (presude od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 25. i Philip Morris Brands i dr., C‑547/14, EU:C:2016:325, t. 48. i navedena sudska praksa) i Preporuka namijenjenih nacionalnim sudovima koje se odnose na pokretanje prethodnog postupka (SL 2012., C 338, str. 1., t. 22.) (vidjeti u tom smislu rješenje od 11. siječnja 2017., Boudjellal, C‑508/16, neobjavljeno, EU:C:2017:6, t. 22.).

18

Usto, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, podaci dostavljeni u zahtjevima za prethodnu odluku ne služe samo tomu da omoguće Sudu davanje korisnih odgovora, već također da omoguće vladama država članica kao i drugim zainteresiranim strankama podnošenje očitovanja sukladno članku 23. Statuta Suda Europske unije. Stoga je na Sudu da pazi da se ta mogućnost zaštiti, vodeći računa o činjenici da se na temelju te odredbe zainteresiranima priopćavaju samo odluke kojima se upućuje prethodno pitanje zajedno s prijevodom na službeni jezik svake države članice, ali bez nacionalnog spisa koji je sud koji je uputio zahtjev eventualno poslao Sudu (vidjeti presude od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 26. i Philip Morris Brands i dr., C‑547/14, EU:C:2016:325, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

19

Međutim, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, iako kratko, ali ipak jasno proizlazi da je sud koji je uputio zahtjev ispitao razloge koje je istaknuo T.KUP u vezi s nevaljanosti Uredbe br. 1472/2006 i Uredbe br. 1294/2009. On je, s jedne strane, odbio kao neosnovane argumente koji se odnose na nevaljanost Uredbe br. 1472/2006, a koji su istaknuti kao glavni zahtjev, i posljedično je odbio uputiti Sudu prethodno pitanje koje ga je T.KUP pozvao da postavi. S druge strane i suprotno tomu, ispitao je argumente koji se odnose se nevaljanost Uredbe br. 1294/2009 koji su istaknuti podredno i ocijenio da oni nisu nerelevantni.

20

Osim toga, i Vijeće i Komisija i belgijska vlada mogli su bez poteškoća podnijeti očitovanja na pitanja suda koji je uputio zahtjev.

21

Iz toga slijedi da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.

22

Prvima trima pitanjima, koja su povezana i valja ih ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li Uredba br. 1294/2009 nevaljana zbog toga što sastav uzorka uvoznika koji su institucije odabrale nije bio dovoljno reprezentativan s obzirom na zahtjeve članka 11. stavka 2. trećeg podstavka i članka 17. stavka 1. Osnovne antidampinške uredbe, tako da nisu raspolagale s dovoljno elemenata koji bi omogućili utvrđenje postojanja dampinga i prema tome štete za industriju Unije.

23

S tim u vezi kao prvo valja istaknuti, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 12. i 13. Uredbe br. 1294/2009, da je u obavijesti o pokretanju postupka predviđen odabir uzoraka u skladu s člankom 17. Osnovne antidampinške uredbe, s obzirom na velik broj proizvođača izvoznika u dotičnim zemljama, proizvođača u Uniji i uvoznika uključenih u ispitni postupak.

24

Kao drugo, valja podsjetiti da se u članku 17. stavku 1. Osnovne antidampinške uredbe predviđaju dvije metode odabira uzorka. Naime, ispitni postupak može se ograničiti na razuman broj stranaka, proizvoda ili transakcija, koji moraju biti statistički reprezentativni na temelju raspoloživih podataka u vrijeme odabira, ili može obuhvaćati najveći obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza na koji se ispitni postupak razumno može odnositi, vodeći računa o raspoloživom vremenu (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 86.).

25

U ovom slučaju iz uvodnih izjava 34. do 37. Uredbe br. 1294/2009 proizlazi da je – od 139 uvoznika s kojima se stupilo u kontakt na temelju raspoloživih podataka i od 22 nepovezana uvoznika koji su odgovorili na obrazac o odabiru uzorka – Komisija odlučila odabrati uzorak sastavljen od pet najvećih nepovezanih uvoznika, a to su Adidas, Clarks, Nike, Puma i Timberland, koji čine 18 % dotičnih uvoza, kao i tri druga uvoznika, kako bi se bolje odrazila zemljopisna podjela uvoznika i razlike u području vrsta uvezene obuće. Taj je uzorak činio 10 % uvoza podrijetlom iz Kine i otprilike 34 % uvoza podrijetlom iz Vijetnama. Međutim, u uvodnoj izjavi 38. Uredbe br. 1294/2009 navodi se da je samo sedam od osam odabranih uvoznika odgovorilo na obrazac koji im je upućen, tako da je osmi uvoznik naposljetku isključen iz uzorka.

26

Kao što su to istaknuli Vijeće i Komisija u svojim pisanim očitovanjima, uzorak uvoznika bio je sastavljen na temelju druge metode odabira uzorka predviđene u članku 17. stavku 1. Osnovne antidampinške uredbe, pri čemu se Komisija za sastavljanje uzorka ponajprije oslanjala na obujam uvoza, odlučivši u njega uključiti pet glavnih uvoznika, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 35. Uredbe br. 1294/2009. Međutim, u uvodnoj izjavi 36. spomenute uredbe navedeno je da je Komisija također odlučila upotpuniti svoj prvotni odabir uzimajući u obzir tri dodatna uvoznika, kako bi se bolje odrazila njihova zemljopisna podjela i raznolikost njihovih uvoza.

27

Osim toga, treba podsjetiti da je Sud već presudio da institucije raspolažu širokom diskrecijskom ovlasti prilikom odabira uzoraka (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 93.), tako da se sud Unije u okviru svojeg nadzora mora ograničiti na provjeru toga ne temelji li se taj odabir na sadržajno netočnim činjenicama ili nije li zahvaćen očitom pogreškom u ocjeni.

28

S tim u vezi, potrebno je utvrditi da, iako broj od 21 nepovezanog uvoznika koji je pristao sudjelovati u uzorku, od ukupno 139 uvoznika s kojima se stupilo u kontakt, općenito nije vrlo velik, ostaje činjenica da T.KUP nije podnio nijedan dokaz koji bi mogao dovesti do zaključka da su institucije, odlučivši primijeniti odabir uzoraka, očito prekoračile granice svoje diskrecijske ovlasti.

29

Međutim, T.KUP ne osporava toliko odluku o primjeni odabira uzorka koliko njegov sastav, koji smatra u biti nedovoljno reprezentativnim.

30

S tim u vezi, valja podsjetiti da se, u skladu s člankom 17. stavkom 1. Osnovne antidampinške uredbe, u slučajevima kada je broj podnositelja zahtjeva, izvoznika ili uvoznika, vrsta proizvoda ili transakcija velik, sastav uzorka može odrediti prema dvjema alternativnim metodama. Naime, ispitni postupak može se ograničiti na razuman broj stranaka, proizvoda ili transakcija primjenom statistički valjanih uzoraka na temelju raspoloživih podataka u vrijeme odabira. On se, međutim, također može ograničiti, ovisno o volji institucija, na najveći reprezentativni obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju.

31

Iz toga slijedi da, kada se odluče za drugu metodu odabira uzorka, institucije Unije raspolažu određenom slobodom, u cilju predvidljive procjene onoga što razumno mogu postići u roku koji im je određen za vođenje njihova ispitnog postupka.

32

No, ispitni postupci u vezi s revizijama antidampinških mjera moraju se, u skladu s člankom 11. stavkom 5. Osnovne antidampinške uredbe, provoditi u žurnom postupku i uobičajeno završavaju u roku od dvanaest mjeseci od datuma pokretanja, pri čemu je navedeno da su institucije, među ostalim, dužne u skladu s člankom 6. stavkom 8. Osnovne antidampinške uredbe, u mjeri u kojoj je moguće, ispitati točnost podataka koje su dostavile zainteresirane stranke i na kojima se temelje njihovi nalazi.

33

U okolnostima glavnog postupka uzorak koji je Komisija odabrala, iako sastavljen samo od osam uvoznika, činio je 10 % uvoza podrijetlom iz Kine i 34 % uvoza podrijetlom iz Vijetnama, što je značajno. Komisijina ocjena temeljila se u biti na podacima koji su odražavali trećinu uvoza podrijetlom iz Vijetnama. Nadalje, iako se stopa od 10 % uvoza podrijetlom iz Kine na prvi pogled može činiti malom, treba je povezati s opsegom kineskog izvoza u tom sektoru. Osim toga, Vijeće i Komisija odabrali su pet najvećih uvoznika i tri druga uvoznika kako bi bolje odrazili njihovu zemljopisnu podjelu i raznolikost uvezene obuće.

34

Naposljetku, ni sud koji je uputio zahtjev ni T.KUP nisu istaknuli nijedan element na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je uključivanje u uzorak drugih uvoznika nužno da bi ga se moglo smatrati stvarno reprezentativnim s gledišta zemljopisne podjele uvoznika ili raznolikosti uvezene obuće.

35

U tim okolnostima ne proizlazi da su dotične institucije u okviru sastavljanja uzorka uvoznika povrijedile pravna pravila koja im se nameću ili prekoračile granice diskrecijske ovlasti koja im je njima priznata.

36

Ispitivanje prvih triju pitanja stoga nije otkrilo nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost Uredbe br. 1294/2009.

37

Četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li Uredba br. 1294/2009 nevaljana u dijelu u kojem je Komisija, protivno članku 21. Osnovne antidampinške uredbe, od nepovezanih uvoznika, kao što je to T.KUP, zahtijevala da uvjerljivim dokaznim sredstvima dokažu da produljenje antidampinških pristojbi za njih čini neproporcionalan teret.

38

U svojim pisanim očitovanjima T.KUP je konkretnije istaknuo da uvodne izjave 406., 458. i 502. Uredbe br. 1294/2009, među ostalim, pokazuju da je u okviru svoje ocjene interesa Unije za zadržavanje mjera Komisija dala manje važnosti uvoznicima nego proizvođačima, stvarajući tako nejednako postupanje koje čini povredu članka 21. Osnovne antidampinške uredbe.

39

S tim u vezi, najprije valja istaknuti da su Vijeće i Komisija ispitali interes Unije u uvodnim izjavama 388. do 490. Uredbe br. 1294/2009 i interes nepovezanih uvoznika u njezinim uvodnim izjavama 408. do 458. Te su institucije u uvodnoj izjavi 489. te uredbe utvrdile da utjecaj antidampinške pristojbe, među ostalim, između datuma njihova uvođenja i razdoblja ispitnog postupka revizije nije bio neproporcionalan. U uvodnoj izjavi 490. iste uredbe zaključile su da iz ispitnog postupka revizije nije proizišao nijedan važan razlog da se antidampinške mjere ne zadrže.

40

Navedene institucije osim toga su ispitale očitovanja koja su podnijele stranke nakon obavijesti o nalazima u vezi s uvodnim izjavama 497. do 504. Uredbe br. 1294/2009.

41

Vijeće i Komisija u uvodnoj izjavi 502. te uredbe naveli su, među ostalim, da je, u skladu s člankom 21. Osnovne antidampinške uredbe, na njima da analiziraju, u okviru revizije nakon isteka mjera, postoje li važni razlozi da se mjere ne zadrže i prema tome da utvrde negativne učinke njihova produljenja te da te učinke odvagnu s koristima koje bi takvo zadržavanje donijelo industriji Unije, kako bi ocijenile jesu li ti učinci neproporcionalni. Stoga bi se obrnut scenarij, to jest analiza pitanja mora li se dopustiti ukidanje mjera, nametao samo ako bi postojali „posebni elementi” u spisu koji bi upućivali na to da to čini „neproporcionalan teret” za uvoznike, trgovce na malo ili potrošače. Međutim, u ovom slučaju nijedan takav element nije pronađen. U navedenoj uvodnoj izjavi navodi se, osim toga, da je u svakom slučaju ispitni postupak pokazao da se gubitak rentabilnosti uvoznika djelomično može pripisati plaćenim antidampinškim pristojbama i da bi, ako se mjere ukinu, koristi mogle prijeći razinu od otprilike 20 %, utvrđenu u ispitnom postupku.

42

Važno je zatim podsjetiti da članak 21. stavak 1. Osnovne antidampinške uredbe institucijama Unije, koje su pozvane donijeti ili produljiti antidampinške mjere, nameće da ocijene sve različite interese u cjelini, uključujući Unijine i interese korisnika i potrošača, dajući osobitu pozornost potrebi uklanjanja učinaka štetnog dampinga koji narušava trgovinu i ponovnog uspostavljanja učinkovitog tržišnog natjecanja. Takve odluke donose se samo ako je svim strankama dana mogućnost iznošenja stavova prema stavku 2. tog članka.

43

Člankom 21. stavkom 2. Osnovne antidampinške uredbe tako se predviđa pravo za različite stranke, uključujući uvoznike, s jedne strane, da iznesu svoje stavove i da Komisiji podnesu podatke i, s druge strane, da podnesu očitovanja o podacima koje su podnijele druge stranke. Člankom 21. stavkom 3. te uredbe tako se također predviđa pravo za sve stranke da ih Komisija pod određenim pretpostavkama na njihov zahtjev sasluša.

44

Ispitivanje interesa Unije za donošenje ili zadržavanje antidampinške mjere je, prema tome, postupovno vrlo ograničeno i zahtijeva odvagivanje interesa svih stranaka i ocjenu složenih gospodarskih situacija, što podrazumijeva ograničen nadzor suda Unije.

45

U glavnom postupku, međutim, nije sporno da su predmetne institucije poštovale različita postupovna prava dodijeljena strankama iz članka 21. stavaka 2. i 3. Osnovne antidampinške uredbe, a osobito uvoznicima, kada im je omogućeno da brane svoje interese u okviru ocjene interesa Unije za zadržavanje antidampinških mjera.

46

Četvrto pitanje suda koji je uputio zahtjev, koje je pojašnjeno s T.KUP‑ovim pisanim očitovanjima, ne odnosi se, međutim, na poštovanje postupovnih zahtjeva koji se nameću institucijama Unije, nego na narav ispitivanja koje su one izvršile da bi utvrdile postojanje interesa Unije u zadržavanju antidampinških mjera o kojima je riječ u glavnom postupku i, konkretnije, na teret dokazivanja koji su nametnule uvoznicima koji žele da im se prizna njihov interes za ukidanje tih mjera.

47

Međutim, s tim u vezi valja podsjetiti da, iako institucije moraju uzeti u obzir sve prisutne interese, osiguravajući da stranke imaju mogućnost iznijeti svoje stajalište, na potonjima je da podnesu dokaze u prilog svojim navodima. U članku 21. stavku 7. Osnovne antidampinške uredbe tako se propisuje da se podaci uzimaju u obzir samo ako ih prate stvarni dokazi koji potkrepljuju njihovu valjanost.

48

U tim okolnostima institucijama se ne može prigovoriti zbog toga što su u uvodnoj izjavi 502. Uredbe br. 1294/2009 smatrale da, zbog nepostojanja posebnih elemenata koji pokazuju da bi zadržavanje antidampinških mjera činilo neproporcionalan teret za uvoznike, one nisu dužne detaljno ispitati trebaju li odobriti njihov istek.

49

S tim u vezi, valja dodati da ni sud koji je uputio zahtjev u svojoj odluci kojom se upućuje prethodno pitanje ni T.KUP u svojim pisanim očitovanjima nisu istaknuli nikakve dokaze na temelju kojih bi se moglo dokazati da se utvrđenje nepostojanja neproporcionalnog tereta za uvoznike temelji na sadržajno netočnim navodima.

50

Iz toga slijedi da ispitivanje četvrtog pitanja nije otkrilo nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost Uredbe br. 1294/2009.

51

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Ispitivanje postavljenih pitanja nije otkrilo nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1294/2009 od 22. prosinca 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Vijetnama i podrijetlom iz Narodne Republike Kine, kako je proširena na uvoz određene obuće s gornjištima od kože koja se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa, bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije, nakon revizije nakon isteka mjera prema članku 11. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96.