Predmet C‑38/16

Compass Contract Services Limited

protiv

Commissioners for Her Majesty’s Revenue & Customs

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio First‑tier Tribunal (Tax Chamber))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Povrat neosnovano plaćenog PDV‑a – Pravo na odbitak PDV‑a – Detaljna pravila – Načela jednakog postupanja i porezne neutralnosti – Načelo djelotvornosti – Nacionalni propis kojim se uvodi rok zastare”

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. lipnja 2017.

Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Odbitak pretporeza – Načini ostvarivanja prava na odbitak – Zahtjevi za odbitak ili povrat – Nacionalni propis kojim se skraćuje rok zastare za navedeno razdoblje – Poštovanje načela jednakog postupanja, porezne neutralnosti i djelotvornosti – Prijelazna razdoblja koja se razlikuju ovisno o predmetu zahtjeva – Dopuštenost

Načelima porezne neutralnosti, jednakog postupanja i djelotvornosti ne protivi se nacionalni propis, poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji u okviru skraćivanja roka zastare za, s jedne strane, zahtjeve za povrat neosnovano plaćenog poreza na dodanu vrijednost i, s druge strane, zahtjeve za odbitak plaćenog ulaznog poreza na dodanu vrijednost, propisuje različita prijelazna razdoblja na način da su zahtjevi koji se odnose na dva tromjesečna obračunska razdoblja podvrgnuti različitim rokovima zastare ovisno o tome je li predmet tih zahtjeva povrat neosnovano plaćenog poreza na dodanu vrijednost ili odbitak plaćenog ulaznog poreza na dodanu vrijednost.

Zahtjev za povrat neosnovano plaćenog PDV‑a odraz je prava na obvezu vraćanja kod stjecanja bez osnove, kojim se prema ustaljenoj sudskoj praksi nastoje ukloniti posljedice poreza koji je nespojiv s pravom Unije na način da se neutralizira gospodarski teret poreza kojim je neopravdano opterećen subjekt koji ga je, u konačnici, stvarno snosio (vidjeti u tom smislu presudu od 20. listopada 2011., Danfoss i Sauer‑Danfoss, C‑94/10, EU:C:2011:674, t. 23.).

Stoga valja navesti da je pravo na povrat obilježeno činjenicom, i proizlazi iz nje, da je porezni obveznik neosnovano platio PDV poreznim tijelima povredom prava Unije. Upravo je neosnovanost tog PDV‑a temelj prava na obvezu vraćanja te se njome, u skladu s pretpostavkama koje uz poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti utvrđuje nacionalno pravo svake države članice, osigurava da se u pogledu tog poreznog obveznika neutralizira ekonomski teret koji proizlazi iz tog plaćanja.

S druge strane, što se tiče utvrđivanja elemenata koji obilježavaju zahtjev za odbitak plaćenog ulaznog PDV‑a, valja navesti da pravo na povrat neosnovano plaćenog PDV‑a proizlazi iz općih načela prava Unije, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 59. svojeg mišljenja i kao što to proizlazi iz točaka 29. i 30. ove presude, te da je pravo na odbitak plaćenog ulaznog PDV‑a propisano u članku 17. i sljedećima Šeste direktive.

Stoga se pravo na odbitak PDV‑a, koje predstavlja pravo koje obilježava mehanizam PDV‑a i koje je uspostavljeno zajedničkim sustavom PDV‑a, temelji na postojanju dospjelog poreza, za razliku od elementa koji je svojstven pravu na povrat neosnovano plaćenog PDV‑a.

Kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 60. svojeg mišljenja, takvo razlikovanje naravi predmetnih prava i njihovih zadanih ciljeva opravdava mogućnost postojanja pravnih režima koji su svojstveni svakom od tih dvaju prava, osobito što se tiče njihova sadržaja i uvjeta provedbe, poput roka zastare pravnog sredstva za ostvarivanje navedenih prava i, posebice, datuma od kojeg se taj rok primjenjuje.

(t. 30.‑32., 36., 38., 46. i izreka)