1.

Svojom žalbom tužitelj Bundesverband Souvenir – Geschenke – Ehrenpreise eV (u daljnjem tekstu: BSGE) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda od 5. srpnja 2016., Bundesverband Souvenir – Geschenke – Ehrenpreise/EUIPO – Freistaat Bayern (NEUSCHWANSTEIN) (T‑167/15, neobjavljena, EU:T:2016:391), kojom je taj sud odbio njegovu tužbu koja se odnosi na poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. siječnja 2015. (predmet R 28/2014‑5), u vezi s postupkom za proglašavanje žiga ništavim između BSGE‑a i Freistaata Bayern (Slobodna država Bavarska, Njemačka) (u daljnjem tekstu: pobijana presuda).

2.

Dana 22. srpnja 2011. Slobodna država Bavarska podnijela je na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) EUIPO‑u prijavu za registraciju verbalnog znaka „NEUSCHWANSTEIN” (u daljnjem tekstu: sporni žig) kao žiga Europske unije.

3.

Naziv „NEUSCHWANSTEIN” upućuje na slavni dvorac Neuschwanstein smješten u općini Schwangau (Njemačka), koji danas pripada Slobodnoj državi Bavarskoj i koji se gradio, a da nije dovršen, između 1869. i 1886. pod vladavinom kralja Ludwiga II. Bavarskog.

4.

Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija nalaze se u razredima 3., 8., 14. do 16., 18., 21., 25., 28., 30., 32. do 36., 38. i 44. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen (u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum).

5.

Prijava žiga Europske unije objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 166/2011 od 2. rujna 2011., a žig je registriran 12. prosinca 2011. pod brojem 10144392.

6.

Dana 10. veljače 2012. BSGE je protiv spornog žiga, i to za sve proizvode i usluge iz točke 4. ovog mišljenja, podnio zahtjev za proglašavanje žiga ništavim na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkama (b) i (c) iste uredbe.

7.

Dana 21. listopada 2013. Odjel za poništaje EUIPO‑a odbio je zahtjev za proglašavanje žiga ništavim zaključivši da sporni žig nije sastavljen niti od oznaka koje mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla niti od drugih obilježja svojstvenih dotičnim proizvodima i uslugama te da stoga nije bilo povrede članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009. Osim toga, on je smatrao da članak 7. stavak 1. točka (b) te iste uredbe nije povrijeđen jer predmetni žig ima razlikovni karakter u odnosu na dotične proizvode i usluge. Naposljetku je zaključio da BSGE nije dokazao da je prijava za registraciju spornog žiga bila podnesena u zloj vjeri te da stoga nije bilo povrede članka 52. stavka 1. točke (b) navedene uredbe.

8.

Dana 20. prosinca 2013. BSGE je na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 podnio EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za poništaje.

9.

Odlukom od 22. siječnja 2015. peto žalbeno vijeće EUIPO‑a potvrdilo je odluku Odjela za poništaje i odbilo žalbu. Osobito je zaključilo da sporni žig ne označava zemljopisno podrijetlo u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 i nije bez potrebnog razlikovnog karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) te iste uredbe. Osim toga, ono je smatralo da se nije mogla utvrditi zla vjera Slobodne države Bavarske u smislu članka 52. stavka 1. točke (b) navedene uredbe.

10.

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 2. travnja 2015. BSGE je pokrenuo postupak za poništenje odluke petog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 22. siječnja 2015.

11.

U prilog svojoj tužbi tužitelj je istaknuo tri tužbena razloga koji se odnose na povredu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, povredu članka 7. stavka 1. točke (c) te iste uredbe i na povredu članka 52. stavka 1. točke (b) navedene uredbe.

12.

Opći sud je prije svega ispitao drugi tužbeni razlog u okviru kojeg je BSGE smatrao da je peto žalbeno vijeće EUIPO‑a povrijedilo članak 7. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 207/2009 zato što je zaključilo da sporni žig nije opisna oznaka dotičnih proizvoda i usluga. On je odbio taj tužbeni razlog presudivši u biti, u točki 27. pobijane presude, da stoga što je dvorac Neuschwanstein prije svega muzejsko mjesto, on nije kao takav mjesto proizvodnje robe niti pružanja usluga tako da sporni žig ne može biti oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga koje obuhvaća.

13.

Opći sud je također odbio prvi tužbeni razlog u okviru kojeg je BSGE smatrao da je peto žalbeno vijeće EUIPO‑a povrijedilo članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 zato što je zaključilo da sporni žig nije bez razlikovnog karaktera. U tom je pogledu on u biti presudio, u točkama 41. i 42. pobijane presude, da su dotični proizvodi i usluge proizvodi namijenjeni širokoj potrošnji i usluge svakodnevnog života koji se samo po svojoj oznaci razlikuju od suvenira i drugih usluga vezanih uz turističku djelatnost te da je verbalni element, koji čini sporni žig, izmišljen naziv bez opisnog odnosa s proizvodima i uslugama koji su komercijalizirani ili se nude.

14.

Opći sud je naposljetku odbio treći tužbeni razlog u okviru kojeg je BSGE smatrao da je peto žalbeno vijeće EUIPO‑a povrijedilo članak 52. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 zato što je zaključilo da se nije mogla utvrditi zla vjera Slobodne države Bavarske. U tom je pogledu on osobito presudio, u točki 55. pobijane presude, da BSGE nije podnio dokaze na temelju kojih bi se mogle opravdati objektivne okolnosti u kojima bi Slobodna država Bavarska znala da BSGE ili neke treće osobe komercijaliziraju neke od dotičnih proizvoda i usluga.

15.

Stoga je Opći sud odbio tužbu u cijelosti.

16.

Svojom žalbom BSGE od Suda zahtijeva da:

17.

EUIPO zahtijeva od Suda da odbije žalbu i naloži BSGE‑u snošenje troškova.

18.

Slobodna država Bavarska zahtijeva od Suda da odbije žalbu i naloži BSGE‑u snošenje troškova, uključujući njezine troškove.

19.

Dana 29. studenoga 2017. održana je rasprava na kojoj su BSGE, EUIPO i Slobodna država Bavarska pozvani da svoja izlaganja usredotoče na drugi dio prvog žalbenog razloga i prvi dio drugog žalbenog razloga.

20.

U skladu sa zahtjevom Suda, ovo je mišljenje usmjereno na drugi dio prvog žalbenog razloga i prvi dio drugog žalbenog razloga.

21.

U okviru drugog dijela prvog žalbenog razloga BSGE prigovara Općem sudu da je zanemario opći interes na kojemu se zasniva članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 kao i sudsku praksu, osobito onu u vidu presude od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee (C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230), kada je u točki 27. pobijane presude presudio da stoga što dvorac Neuschwanstein nije kao takav mjesto proizvodnje robe ili pružanja usluga, sporni žig ne može označavati zemljopisno podrijetlo proizvoda i usluga koje obuhvaća.

22.

BSGE smatra da je dvorac Neuschwanstein zemljopisno odrediv i da bi slijedom toga znak „NEUSCHWANSTEIN” mogao označavati zemljopisno podrijetlo u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 zbog toga što se u tom mjestu komercijaliziraju proizvodi i usluge koje sporni žig obuhvaća.

23.

EUIPO i Slobodna država Bavarska pridružuju se analizi koju je Opći sud proveo u točki 27. pobijane presude.

24.

EUIPO smatra da iz sadržaja spisa ne proizlazi da se sporni žig rabi za komercijalizaciju određenih suvenira i nuđenje određenih usluga putem čega bi relevantna javnost mogla pomisliti da se radi o oznaci zemljopisnog podrijetla. Smatra da su proizvodi i usluge, koje sporni žig obuhvaća, namijenjeni širokoj potrošnji, nemaju posebna obilježja i mogu postati suveniri samo stavljanjem znaka „NEUSCHWANSTEIN”.

25.

Slobodna država Bavarska smatra da čanak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 može služiti kao osnova za isključivanje registracije naziva predmeta koji su zemljopisno odredivi kao žig, ali samo kada bi dotični žig imao objektivno opisni karakter u odnosu na zatražene proizvode i usluge, a što ne bi bio slučaj s proizvodima i uslugama koje sporni žig obuhvaća.

26.

Naime, Slobodna država Bavarska smatra da bi ugodni osjećaji ili pozitivne asocijacije koje bi sporni žig mogao pobuditi kod relevantne javnosti i mjesto komercijalizacije proizvoda i usluga koje on obuhvaća mogli biti dostatni za zaključak da znak „NEUSCHWANSTEIN” predstavlja oznaku zemljopisnog podrijetla u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009.

27.

Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 sprečava registraciju žigova Europske unije koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje, među ostalim, zemljopisnog podrijetla proizvoda ili pružanja usluge za koje je ta registracija zatražena.

28.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, „[t]ako se člankom [7.] stavkom 1. točkom (c) [Uredbe br. 207/2009] želi ostvariti cilj od općeg interesa, koji podrazumijeva da svi mogu slobodno upotrebljavati znakove ili deskriptivne oznake skupina proizvoda ili usluga za koje je zatražena registracija, uključujući kao zajedničke žigove ili u složenim ili grafičkim žigovima. Ta odredba stoga sprečava da takvi znakovi ili oznake zbog svoje registracije kao pojedinačnog žiga budu rezervirani samo za jednog poduzetnika” ( 2 ).

29.

Što se konkretnije tiče oznaka ili podataka koji mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla, a osobito zemljopisnih naziva, Sud je presudio da „postoji opći interes očuvanja njihove raspoloživosti osobito jer se njima mogu ne samo otkriti moguća kvaliteta i druga svojstva kategorija predmetnih proizvoda, nego se također može različito utjecati na sklonosti potrošača, na primjer povezivanjem proizvoda s mjestom koje može pobuditi pozitivne osjećaje” ( 3 ).

30.

Na temelju tog razloga od općeg interesa Sud je presudio da treba provjeriti označava li zemljopisni naziv mjesto koje je stvarno ili potencijalno, prema mišljenju zainteresiranih osoba, povezano sa skupinom dotičnih proizvoda ili usluga te, ako je to slučaj, registraciju tog naziva kao žiga Europske unije treba odbiti ( 4 ).

31.

Naime, zahtjev da takva veza postoji ili se može uspostaviti između dotičnog proizvoda ili usluge i zemljopisnog naziva proizlazi iz samog pojma „zemljopisno podrijetlo”. U tom smislu, da bi se registracija zemljopisnog naziva kao žiga Europske unije odbila, taj naziv treba biti u stanju označavati podrijetlo, to jest postojanje veze između proizvoda ili usluge i zemljopisnog naziva ( 5 ) jer zemljopisni naziv sam po sebi ne dokazuje automatski takvo podrijetlo. Prema vrlo ilustrativnom primjeru koji je dao nezavisni odvjetnik G. Cosmas, nitko ne smatra da kemijske olovke „Mont Blanc” potječu s istoimene planine ( 6 ).

32.

Međutim, kako je to Sud presudio, postojanje te veze između proizvoda i zemljopisnog mjesta ne ovisi samo o mjestu u kojem je taj proizvod bio ili bi mogao biti proizveden, nego može također ovisiti o drugim elementima povezanosti, kao što je mjesto u kojem je taj proizvod osmišljen i dizajniran ( 7 ).

33.

U tom je pogledu Opći sud u točki 27. pobijane presude presudio da dvorac Neuschwanstein nije zemljopisno mjesto, nego muzejsko mjesto čija je glavna funkcija očuvanje baštine, a ne proizvodnja ili komercijalizacija suvenira ili pružanje usluga. Osim toga, Opći sud smatra da dvorac Neuschwanstein nije poznat po svojim suvenirima koji se ne proizvode u krugu dvorca, nego su tamo samo komercijalizirani u turističke svrhe. Stoga je Opći sud presudio da znak „NEUSCHWANSTEIN” ne može označavati zemljopisno podrijetlo u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009.

34.

Doduše, u toj točki svoje presude Opći je sud izveo niz činjeničnih utvrđenja koje se ne može osporavati u okviru žalbe, osim u slučaju iskrivljavanja činjenica, a što BSGE ne ističe.

35.

Međutim, pravna kvalifikacija određenih činjenica, među kojima je osobito oznaka zemljopisnog podrijetla na koju upućuje znak „NEUSCHWANSTEIN”, može se ispitati u okviru ove žalbe.

36.

Smatram da nije odlučno pitanje je li, kao što to BSGE smatra, dvorac Neuschwanstein zemljopisno mjesto ili je do te mjere poznat da, prema mišljenju relevantne javnosti, naziv „Neuschwanstein” prevladava nad nazivom mjesta u kojem se dvorac nalazi (točnije općina Schwangau). S druge strane, važno je to da znakovi ili podaci od kojih se žig Europske unije sastoji mogu služiti kao osnova za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga koje on obuhvaća.

37.

Upravo zato BSGE prigovara Općem sudu što nije prihvatio mjesto komercijalizacije suvenira kao element povezanosti koji bi mogao služiti kao veza između tih proizvoda i znaka „NEUSCHWANSTEIN” i tako označavati zemljopisno podrijetlo u smislu točke 36. presude od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee (C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230).

38.

S tim se prigovorom ne slažem zbog sljedećih razloga.

39.

Prije svega valja primijetiti da, s pravnog stajališta, proizvodi koje sporni žig obuhvaća ne uključuju suvenire, nego proizvode obuhvaćene razredima navedenima u točki 3. pobijane presude, primjerice majice kratkih rukava, noževe, vilice, tanjure, čajnike itd. Naime, na temelju Nicanskog sporazuma ne postoji razred naslovljen „suveniri” jer, da postoji, takav bi razred bio toliko raznolik da ne bi mogao označavati posebnu skupinu proizvoda. Osim toga, kao predmeti koji podsjećaju na osobu, mjesto ili događaj, suveniri su predmeti koji pobuđuju osjećaj. Međutim, žig Europske unije ne može obuhvaćati ljudske osjećaje jer oni ne predstavljaju proizvode niti usluge u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009. Zbog toga i suprotno od onoga što BSGE tvrdi, u ovoj se žalbi ne radi o pitanju zemljopisnog podrijetla suvenira, nego proizvoda široke potrošnje.

40.

Što se tiče mjesta komercijalizacije kao elementa povezanosti proizvoda sa zemljopisnim mjestom, iz teksta točke 36. presude od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee (C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230) proizlazi da Sud nije ograničio elemente povezanosti na mjesto proizvodnje dotičnih proizvoda jer je presudio da se „ne može isključiti da veza između skupine proizvoda i zemljopisnog mjesta ovisi o drugim elementima povezanosti, na primjer činjenici da je proizvod bio osmišljen i dizajniran u dotičnom zemljopisnom mjestu”.

41.

Međutim, to ne znači nužno da mjesto komercijalizacije može, čak i za suvenire, služiti kao element povezanosti između dotičnog proizvoda ili usluge i dotičnog mjesta. Kao što to BSGE priznaje u točki 28. svoje žalbe, posve je moguće da se suvenir koji nosi sporni žig prodaje izvan okolice dvorca Neuschwanstein. Samo postojanje te mogućnosti podupire argument prema kojemu mjesto komercijalizacije predmeta koji nosi sporni žig nije nužno element povezanosti tog predmeta s dvorcem Neuschwanstein.

42.

Naposljetku, mjestom komercijalizacije kao takvim ne može se dokazati zemljopisno podrijetlo jer se mjestom prodaje proizvoda ne opisuju njegova svojstva ili druga obilježja ( 8 ) te posljedično relevantna javnost ne može s proizvodom povezati svojstva ili druga obilježja na temelju činjenice da je kupljen na zemljopisno određenom mjestu. S druge strane, relevantna javnost može uspostaviti takvu vezu između proizvoda i zemljopisnog mjesta njegove proizvodnje ili njegova osmišljavanja i dizajna misleći da će proizvod imati svojstva, kvalitete ili druga obilježja (osobito, tehnika, tradicija ili obrt) jer će misliti da je bio proizveden ili osmišljen i dizajniran u zemljopisno određenom mjestu. Na primjer, relevantna javnost s porculanom iz Limogesa povezuje određene kvalitete zbog čega, što se tiče porculanskih proizvoda, znak „Limoges” opisuje zemljopisno podrijetlo.

43.

U ovom slučaju BSGE ne tvrdi da relevantna javnost povezuje ili bi mogla povezivati određena svojstva ili druga obilježja s proizvodima i uslugama koje sporni žig obuhvaća na temelju činjenice da su oni bili komercijalizirani u krugu dvorca Neuschwanstein. Naime, kako je to Opći sud presudio u točki 27. pobijane presude, „dvorac Neuschwanstein nije poznat po suvenirima koje prodaje ili po uslugama koje nudi”.

44.

Zbog tih razloga smatram da Opći sud prilikom tumačenja i primjene članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točki 27. pobijane presude presudio da sporni žig ne može označavati zemljopisno podrijetlo proizvoda i usluga koje on obuhvaća. Stoga treba odbiti drugi dio prvog žalbenog razloga.

45.

U okviru prvog dijela drugog žalbenog razloga BSGE smatra u biti da je Opći sud, presudivši u točkama 41. i 42. pobijane presude da sporni žig ima razlikovni karakter, povrijedio članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 jer samo stavljanje znaka „NEUSCHWANSTEIN” na suvenire ne može biti dostatno za razlikovanje proizvoda i usluga koje sporni žig obuhvaća od onih koji se prodaju i pružaju na području oko dvorca Neuschwanstein.

46.

Osim toga, BSGE smatra da Opći sud cirkularno zaključuje kada u točki 41. pobijane presude tvrdi da znak „NEUSCHWANSTEIN” označava ne samo dvorac u njegovu svojstvu muzejskog mjesta nego i sam sporni žig. Isto vrijedi za točku 42. pobijane presude, u kojoj je Opći sud presudio da sporni žig dopušta da se pod njegovim znakom komercijaliziraju proizvodi i pružaju usluge čiju kvalitetu može nadzirati Slobodna država Bavarska, iako to ne predstavlja naznaku razlikovnog karaktera znaka „NEUSCHWANSTEIN”, nego je posljedica njegove registracije kao žiga Europske unije. Time je Opći sud nagovijestio odluku u vezi s pitanjem može li navedeni znak predstavljati žig Europske unije.

47.

EUIPO i Slobodna država Bavarska smatraju da je prvi dio drugog žalbenog razloga nedopušten jer se njime ne ističe pravno pitanje, nego se od Suda nastoji ishoditi nova ocjena o razlikovnom karakteru znaka „NEUSCHWANSTEIN”. EUIPO ističe da je u trgovačkom prometu uobičajena činjenica da muzeji, društva koja upravljaju kulturološkim mjestima ili turističkim ili kulturnim znamenitostima komercijaliziraju proizvode pod njihovim odnosnim nazivima, pri čemu se ti nazivi rabe kao žigovi.

48.

Slobodna država Bavarska podredno ističe da prvi dio drugog žalbenog razloga nije osnovan. Naime, Opći sud je utvrdio da su zainteresirane osobe upoznate s činjenicom da turističke znamenitosti kao i muzeji ne predstavljaju samo poduzetnike koji pružaju usluge u vidu kulturne razonode nego i one koji danas proizvode i komercijaliziraju proizvode pod nazivom njihove ustanove kako bi zaokružili svoju glavnu uslugu. Opći je sud u točki 43. pobijane presude također pravilno naveo da relevantna javnost ne shvaća sporni žig samo kao upućivanje na dvorac, nego barem i kao „oznaku komercijalnog podrijetla dotičnih proizvoda i usluga”.

49.

Kao i EUIPO i Slobodna država Bavarska, smatram da BSGE, time što Općem sudu prigovara da je razlikovni karakter znaka „NEUSCHWANSTEIN” obrazložio tvrdnjom da on ne označava samo dvorac kao muzej nego i sam sporni žig, nastoji od Suda ishoditi novu ocjenu navedenog znaka za koji smatra da nema razlikovni karakter i da ga relevantna javnost ne mora shvatiti kao da upućuje na dvorac. Kao što proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda ( 9 ), takva argumentacija ne može biti predmet žalbe, osim u slučaju iskrivljenja činjenica i dokaznih elemenata, a što nije istaknuto u ovom slučaju.

50.

S druge strane, time što BSGE prigovara Općem sudu da je nedostatno obrazložio utvrđenje prema kojemu sporni žig ima razlikovni karakter, on ističe pravno pitanje koje se kao takvo može istaknuti u okviru žalbe ( 10 ).

51.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, ocjena Općeg suda mora jasno i nedvosmisleno slijediti iz obrazloženja presude, tako da zainteresirane osobe mogu utvrditi razloge za donesenu odluku i tako da Sud može izvršavati sudski nadzor ( 11 ).

52.

Zbog sljedećih razloga smatram da točke 41. do 43. pobijane presude nisu nedostatno obrazložene.

53.

U točki 41. pobijane presude ističe se u biti da su proizvodi i usluge koje sporni žig obuhvaća proizvodi široke potrošnje i usluge svakodnevnog života koji se samo po svojoj oznaci razlikuju od suvenira i drugih usluga vezanih uz turističku djelatnost jer označavaju ne samo dvorac u njegovu svojstvu muzejskog mjesta nego i sam sporni žig. U odnosu na proizvode i usluge koje on obuhvaća, Opći je sud presudio da se predmetni proizvodi ne proizvode, nego samo komercijaliziraju u krugu dvorca Neuschwanstein te da se ne nude sve predmetne usluge in situ.

54.

Opis dotičnih proizvoda i usluga kao proizvoda i usluga namijenjenih širokoj potrošnji i svakodnevnom životu koji se samo po svojoj oznaci razlikuju od drugih proizvoda (suvenira) i usluga vezanih uz turističku djelatnost predstavlja činjenično utvrđenje koje BSGE ne može pobijati žalbom, osim zbog iskrivljavanja, a koje on ne ističe. Isto vrijedi za utvrđenje, s jedne strane, da proizvodi koje sporni žig obuhvaća nisu proizvedeni u krugu dvorca Neuschwanstein, nego su tamo komercijalizirani te, s druge strane, da nisu sve usluge koje sporni žig obuhvaća nuđene in situ.

55.

Suprotno od onoga što BSGE smatra, Opći sud ne zaključuje cirkularno kada navodi da je znak „NEUSCHWANSTEIN” istodobno sporni žig i naziv dvorca u kojemu se komercijaliziraju proizvodi i usluge koje on obuhvaća.

56.

Naime, iako, kao u ovom slučaju, znak „NEUSCHWANSTEIN” ne opisuje zemljopisno podrijetlo proizvoda i usluga koje on obuhvaća, ne postoji a priori ništa što bi sprečavalo Slobodnu državu Bavarsku da kao žig Europske unije registrira naziv muzejskog mjesta čiji je vlasnik. U tom je slučaju prirodno da naziv tog mjesta i žig budu istovjetni.

57.

Potom je u točki 42. pobijane presude Opći sud presudio da znak „NEUSCHWANSTEIN” ne opisuje proizvode i usluge koje sporni žig obuhvaća, oslanjajući se na činjenicu da tek njegovo stavljanje na dotične proizvode i usluge omogućuje njihovo razlikovanje od proizvoda i usluga drugih poduzetnika.

58.

Prije svega, kao što sam to naveo u točki 39. ovog mišljenja, Nicanski sporazum ne poznaje razred proizvoda ili usluga „suveniri”. Shodno tomu, Opći je sud pravilno ispitao je li se znak „NEUSCHWANSTEIN” odnosio na obuhvaćene proizvode i usluge namijenjene širokoj potrošnji i svakodnevnom životu, a ne na suvenire.

59.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, žig Europske unije ne može biti opisan, nego mora „omogućavati identifikaciju proizvoda za koji je zatražena registracija kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika” ( 12 ).

60.

Opći je sud pravilno presudio da stoga što je on izmišljen naziv koji znači „novi labudov kamen”, znak „NEUSCHWANSTEIN” ne može opisivati proizvode i usluge koje sporni žig obuhvaća jer ne opisuje njihova obilježja, kao što to čini na primjer verbalni znak „ecoDoor” za proizvode koji su energetski učinkoviti ( 13 ).

61.

U ovom slučaju, jedini odnos koji prema mišljenju BSGE‑a može postojati između znaka „NEUSCHWANSTEIN” i proizvoda i usluga koje sporni žig obuhvaća jest njihovo mjesto komercijalizacije u okolici dvorca s istim nazivom. No, kao što sam to već objasnio u točki 42. ovog mišljenja, mjesto komercijalizacije nije obilježje proizvoda i usluga koje sporni žig obuhvaća ( 14 ).

62.

Može se dakle vrlo dobro slijediti zaključivanje Općeg suda prema kojemu samo stavljanje neopisnog znaka „NEUSCHWANSTEIN” (koji prema mišljenju zainteresiranih osoba nikako nije povezan s dotičnim proizvodima i uslugama, osim što ih se komercijalizira u krugu istoimenog dvorca) omogućuje relevantnoj javnosti da razlikuje dotične proizvode i usluge od onih koji pripadaju drugim poduzetnicima.

63.

U točki 43. pobijane presude Opći je sud odbio argumente BSGE‑a i petog žalbenog vijeća EUIPO‑a prema kojima je znak „NEUSCHWANSTEIN” način oglašavanja ili slogan. S druge strane je zaključio da on relevantnoj javnosti omogućuje i da razlikuje komercijalno podrijetlo proizvoda i usluga koje sporni žig obuhvaća i da se pozove na posjet dvorcu. Naime, ta dvostruka funkcija neizbježna je posljedica odabira vlasnika muzejskog mjesta da naziv potonjeg registrira kao žig Europske unije, a što uopće nije zabranjeno. U tom je smislu Opći sud potkrijepio razlikovni karakter znaka „NEUSCHWANSTEIN” time što on relevantnoj javnosti omogućava da proizvode i usluge koje sporni žig obuhvaća poveže sa Slobodnom državom Bavarskom.

64.

Zbog tih razloga smatram da treba odbiti prvi dio drugog žalbenog razloga.

65.

Zbog tih razloga i ne dovodeći u pitanje ispitivanje ostalih žalbenih razloga, predlažem Sudu da odbije drugi dio prvog žalbenog razloga i prvi dio drugog žalbenog razloga.