Predmet C-565/16: Presuda Suda (šesto vijeće) od 19. travnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Eirinodikeio Lerou Leros – Grčka) – postupak koji su pokrenuli Alessandro Saponaro, Kalliopi-Chloi Xylina (Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Sud države članice kojem je podnesen zahtjev za sudsko odobrenje odricanja od nasljedstva u ime maloljetnog djeteta — Nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću — Prorogacija nadležnosti — Članak 12. stavak 3. točka (b) — Prihvaćanje nadležnosti — Pretpostavke)
Presuda Suda (šesto vijeće) od 19. travnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Eirinodikeio Lerou Leros – Grčka) – postupak koji su pokrenuli Alessandro Saponaro, Kalliopi-Chloi Xylina
(Predmet C-565/16) ( 1 )
„(Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Sud države članice kojem je podnesen zahtjev za sudsko odobrenje odricanja od nasljedstva u ime maloljetnog djeteta — Nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću — Prorogacija nadležnosti — Članak 12. stavak 3. točka (b) — Prihvaćanje nadležnosti — Pretpostavke)“
2018/C 200/12Jezik postupka: grčkiSud koji je uputio zahtjev
Eirinodikeio Lerou Leros
Stranke glavnog postupka
Alessandro Saponaro, Kalliopi-Chloi Xylina
Izreka
U situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj su roditelji maloljetnog djeteta, koji s potonjim uobičajeno borave u državi članici, u ime tog djeteta podnijeli zahtjev za odobrenje odricanja od nasljedstva pred sudom druge države članice, članak 12. stavak 3. točku (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, treba tumačiti na način da:
|
— |
zajedničko podnošenje zahtjeva od strane roditelja djeteta sudu koji su odabrali predstavlja njihov nedvosmisleni izbor tog suda; |
|
— |
je državni odvjetnik koji je u skladu s nacionalnim pravom po zakonu stranka u postupku koji su roditelji pokrenuli, stranka u postupku, u smislu članka 12. stavka 3. točke (b) Uredbe br. 2201/2003. Protivljenje te stranke izboru suda koji su izvršili roditelji djeteta nakon trenutka u kojemu je pokrenut postupak pred sudom prepreka je za priznavanje prihvaćanja prorogacije nadležnosti od strane svih stranaka u postupku u tom trenutku. Ako nema takvog protivljenja, pristanak te stranke može se smatrati prešutnim i pretpostavka nedvosmislenog prihvaćanja prorogacije nadležnosti od strane svih stranaka u postupku u trenutku u kojem je postupak pred tim sudom pokrenut može se smatrati ispunjenom i |
|
— |
na temelju okolnosti da su se boravište pokojnika u trenutku njegove smrti, njegova imovina, koja je predmet nasljeđivanja, i obveze na temelju nasljedstva nalazili u državi članici odabranog suda, u nedostatku čimbenika kojima bi se moglo dokazati da bi prorogacija nadležnosti mogla štetno utjecati na djetetov položaj, treba zaključiti da je takva prorogacija nadležnosti u interesu djeteta. |