Predmet C-404/16: Presuda Suda (šesto vijeće) od 12. listopada 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság – Mađarska) – Lombard Ingatlan Lízing Zrt. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatóság (Zahtjev za prethodnu odluku — PDV — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 90. stavak 1. — Izravan učinak — Oporezivi iznos — Smanjenje u slučaju otkaza ili odbijanja — Smanjenje u slučaju potpunog ili djelomičnog neplaćanja — Razlikovanje — Raskid ugovora o leasingu zbog neplaćanja naknade)
Presuda Suda (šesto vijeće) od 12. listopada 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság – Mađarska) – Lombard Ingatlan Lízing Zrt. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatóság
(Predmet C-404/16) ( 1 )
„(Zahtjev za prethodnu odluku — PDV — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 90. stavak 1. — Izravan učinak — Oporezivi iznos — Smanjenje u slučaju otkaza ili odbijanja — Smanjenje u slučaju potpunog ili djelomičnog neplaćanja — Razlikovanje — Raskid ugovora o leasingu zbog neplaćanja naknade)“
2017/C 412/17Jezik postupka: mađarskiSud koji je uputio zahtjev
Szegedi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Lombard Ingatlan Lízing Zrt.
Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatóság
Izreka
1. |
Pojmove „otkaz” i „odbijanje” iz članka 90. stavka 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da obuhvaćaju slučaj u kojem, u okviru ugovora o zatvorenom financijskom leasingu, davatelj leasinga od njegova primatelja više ne može zahtijevati plaćanje naknade za leasing jer je prvonavedeni raskinuo ugovor o leasingu zbog toga što ga drugonavedeni nije izvršavao. |
2. |
Davatelj leasinga, u slučaju u kojem je on konačno raskinuo ugovor o leasingu zbog neplaćanja dospjelih obroka koje je dugovao primatelj leasinga, može se pozvati na članak 90. stavak 1. Direktive 2006/112 protiv države članice kako bi ostvario smanjenje iznosa oporezivog porezom na dodanu vrijednost, iako primjenjivo nacionalno pravo, s jedne strane, kvalificira taj slučaj kao „neplaćanje” u smislu stavka 2. tog članka i, s druge strane, ne dopušta smanjenje oporezivog iznosa u slučaju neplaćanja. |