Spojeni predmeti C-331/16 i C-366/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 2. svibnja 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Middelburg, Raad voor Vreemdelingenbetwistingen – Nizozemska, Belgija) – K. protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie (C-331/16), H. F. protiv Belgische Staat (C-366/16) (Zahtjev za prethodnu odluku — Građanstvo Europske unije — Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica — Direktiva 2004/38/EZ — Članak 27. stavak 2. drugi podstavak — Ograničenja prava na ulazak i prava na boravak zbog razloga javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja — Protjerivanje s državnog područja zbog razloga javnog poretka ili javne sigurnosti — Ponašanje koje predstavlja stvarnu, trenutačnu i dostatno ozbiljnu prijetnju koja utječe na neki od temeljnih interesa društva — Osoba čiji je zahtjev za azil odbijen zbog razloga iz članka 1. stavka F Ženevske konvencije ili članka 12. stavka 2. Direktive 2011/95/EU — Članak 28. stavak 1. — Članak 28. stavak 3. točka (a) — Zaštita od protjerivanja — Boravak u državi članici domaćinu tijekom prethodnih deset godina — Važni razlozi javne sigurnosti — Pojam)
Presuda Suda (veliko vijeće) od 2. svibnja 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Middelburg, Raad voor Vreemdelingenbetwistingen – Nizozemska, Belgija) – K. protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie (C-331/16), H. F. protiv Belgische Staat (C-366/16)
(Spojeni predmeti C-331/16 i C-366/16) ( 1 )
„(Zahtjev za prethodnu odluku — Građanstvo Europske unije — Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica — Direktiva 2004/38/EZ — Članak 27. stavak 2. drugi podstavak — Ograničenja prava na ulazak i prava na boravak zbog razloga javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja — Protjerivanje s državnog područja zbog razloga javnog poretka ili javne sigurnosti — Ponašanje koje predstavlja stvarnu, trenutačnu i dostatno ozbiljnu prijetnju koja utječe na neki od temeljnih interesa društva — Osoba čiji je zahtjev za azil odbijen zbog razloga iz članka 1. stavka F Ženevske konvencije ili članka 12. stavka 2. Direktive 2011/95/EU — Članak 28. stavak 1. — Članak 28. stavak 3. točka (a) — Zaštita od protjerivanja — Boravak u državi članici domaćinu tijekom prethodnih deset godina — Važni razlozi javne sigurnosti — Pojam)“
2018/C 231/04Jezik postupka: nizozemskiSud koji je uputio zahtjev
Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Middelburg, Raad voor Vreemdelingenbetwistingen
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: K. (C-331/16), H.F. (C-366/16)
Tuženici: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie (C-331/16,), Belgische Staat (C-366/16)
Izreka
|
1. |
Članak 27. stavak 2. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ treba tumačiti na način da činjenica da je u odnosu na građanina Europske unije ili državljanina treće zemlje, člana obitelji takvog građanina, koji traži da mu se dodijeli pravo na boravak na državnom području države članice u prošlosti donesena odluka kojom mu se odbija priznanje statusa izbjeglice na temelju članka 1. stavka F Konvencije o statusu izbjeglica, koja je potpisana u Ženevi 28. srpnja 1951. i dopunjena Protokolom o statusu izbjeglica, sklopljenim u New Yorku 31. siječnja 1967., ili članka 12. stavka 2. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite ne omogućuje nadležnim tijelima te države članice da automatski smatraju da sama njegova prisutnost na tom državnom području, neovisno o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, predstavlja stvarnu, trenutačnu i dostatno ozbiljnu prijetnju za neki od temeljnih interesa društva, koja može opravdati donošenje mjera javnog poretka ili javne sigurnosti. Utvrđenje postojanja takve prijetnje mora se temeljiti na ocjeni nadležnih tijela države članice domaćina osobnog ponašanja dotičnog pojedinca, pri kojoj se u obzir uzimaju utvrđenja iz odluke kojom se odbija priznanje statusa izbjeglice i elementi na kojima se ona temelji, osobito narav i težina zločina ili ponašanja koji mu se stavljaju na teret, razina njegova osobnog sudjelovanja u njima, eventualno postojanje razloga za oslobođenje od kaznene odgovornosti i, ovisno o slučaju, postojanje osuđujuće kaznene presude. Pri toj ukupnoj ocjeni također se mora uzeti u obzir protek vremena od navodnog počinjenja tih zločina ili ponašanja te naknadno ponašanje tog pojedinca, osobito pokazuje li to ponašanje kod njega postojanje stava kojim se ugrožavaju temeljne vrijednosti iz članaka 2. i 3. UEU-a na način koji bi mogao remetiti mir i fizičku sigurnost stanovništva. Sama činjenica da je to ponašanje u prošlosti nastalo u posebnom povijesno-društvenom kontekstu u njegovoj državi podrijetla, koji ne može nastati u državi članici domaćinu, ne dovodi u pitanje to utvrđenje. Osim toga, nadležna tijela države članice domaćina moraju, u skladu s načelom proporcionalnosti, odvagnuti, s jedne strane, zaštitu temeljnog interesa predmetnog društva i, s druge strane, interese dotičnog pojedinca u vezi s izvršavanjem njegove slobode kretanja i boravka kao građanina Unije i njegova prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života. |
|
2. |
Članak 28. stavak 1. Direktive 2004/38 treba tumačiti na način da, kada predviđene mjere podrazumijevaju protjerivanje dotičnog pojedinca iz države članice domaćina, ona mora uzeti u obzir narav i težinu ponašanja tog pojedinca, zakonitost njegova boravka u državi članici, razdoblje koje je proteklo od ponašanja koje mu se stavlja na teret, njegovo ponašanje tijekom tog razdoblja, stupanj trenutačne opasnosti za društvo te opseg socijalnih, kulturnih i obiteljskih veza s navedenom državom članicom. Članak 28. stavak 3. točku (a) Direktive 2004/38 treba tumačiti na način da se ne primjenjuje na građanina Europske unije koji nema pravo na stalni boravak u državi članici domaćinu u smislu članka 16. i članka 28. stavka 2. te direktive. |