Predmet C-191/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 10. travnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Berlin – Njemačka) – Romano Pisciotti protiv Bundesrepublik Deutschland (Zahtjev za prethodnu odluku — Građanstvo Unije — Članci 18. i 21. UFEU-a — Izručenje u Sjedinjene Američke Države državljanina države članice koji je koristio svoje pravo na slobodno kretanje — Sporazum o izručenju između Europske unije i te treće države — Područje primjene prava Unije — Zabrana izručenja koja se primjenjuje samo na domaće državljane — Ograničenje slobodnog kretanja — Opravdanje koje se temelji na sprečavanju nekažnjivosti — Proporcionalnost — Informacija države članice čiji je građanin Unije državljanin)
Presuda Suda (veliko vijeće) od 10. travnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Berlin – Njemačka) – Romano Pisciotti protiv Bundesrepublik Deutschland
(Predmet C-191/16) ( 1 )
„(Zahtjev za prethodnu odluku — Građanstvo Unije — Članci 18. i 21. UFEU-a — Izručenje u Sjedinjene Američke Države državljanina države članice koji je koristio svoje pravo na slobodno kretanje — Sporazum o izručenju između Europske unije i te treće države — Područje primjene prava Unije — Zabrana izručenja koja se primjenjuje samo na domaće državljane — Ograničenje slobodnog kretanja — Opravdanje koje se temelji na sprečavanju nekažnjivosti — Proporcionalnost — Informacija države članice čiji je građanin Unije državljanin)“
2018/C 200/02Jezik postupka: njemačkiSud koji je uputio zahtjev
Landgericht Berlin
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Romano Pisciotti
Tuženik: Bundesrepublik Deutschland
Izreka
|
1. |
Pravo Unije mora se tumačiti na način da područje primjene tog prava obuhvaća slučaj poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, u kojem je građanin Unije protiv kojeg je izdan zahtjev za izručenje u Sjedinjene Američke Države uhićen u državi članici koja nije država njegova državljanstva radi mogućeg izvršenja tog zahtjeva, ako je navedeni građanin koristio svoje pravo na slobodno kretanje u Europskoj uniji i ako je navedeni zahtjev za izručenje izdan u okviru Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država od 25. lipnja 2003. |
|
2. |
U slučaju poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, u kojem je građanin Unije protiv kojeg je u okviru Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država od 25. lipnja 2003. izdan zahtjev za izručenje u Sjedinjene Američke Države uhićen u državi članici koja nije država njegova državljanstva radi mogućeg izvršenja tog zahtjeva, članke 18. i 21. UFEU-a mora se tumačiti na način da im nije protivno to da država članica kojoj je podnesen zahtjev uspostavi na temelju ustavnopravne norme razliku između vlastitih državljana i državljana drugih država članica te da dopusti to izručenje, ali ne i izručenje vlastitih državljana, pod uvjetom da je nadležnim tijelima države članice čiji je taj građanin državljanin prethodno omogućila da zatraže njegovu predaju u okviru europskog uhidbenog naloga i da potonja država članica nije poduzela nikakvu mjeru u tom smislu. |