|
13.11.2017 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 382/21 |
Presuda Suda (drugo vijeće) od 20. rujna 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Oradea – Rumunjska) – Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Românească SA
(Predmet C-186/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Članak 3. stavak 1. i članak 4. stavak 2. - Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi - Ugovor o kreditu sklopljen u stranoj valuti - Tečajni rizik koji u potpunosti snosi potrošač - Znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, proizašlima iz ugovora - Vrijeme u koje se mora ocijeniti neravnoteža - Doseg pojma odredbi koje su, jasno i razumljivo sastavljene’ - Razina informiranja koju mora pružiti banka))
(2017/C 382/24)
Jezik postupka: rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Curtea de Apel Oradea
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Ruxandra Paula Andriciuc i dr.
Tuženik: Banca Românească SA
Izreka
|
1. |
Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da pojam „glavni predmet ugovora” u smislu te odredbe obuhvaća ugovornu odredbu, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, sadržanu u ugovoru o zajmu u stranoj valuti, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i u skladu s kojom se zajam mora vratiti u istoj stranoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen s obzirom na to da se tom odredbom utvrđuje bitna obveza koja određuje taj ugovor. Slijedom toga, ta odredba ne može se smatrati nepoštenom ako je jasno i razumljivo sastavljena. |
|
2. |
Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva da, u slučajevima ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu prema kojoj se zajam mora vratiti u istoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti aprecijacije ili deprecijacije strane valute u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, već može i procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Na nacionalnom sudu je da s tim u vezi izvrši potrebne provjere. |
|
3. |
Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora. Na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni, s obzirom na sve okolnosti glavnog postupka i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja pružatelja usluga, u ovom slučaju banke, u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o zajmu u stranoj valuti, postojanje eventualne neravnoteže u smislu spomenute odredbe. |