25.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 27/58

—

naloži Vijeću Europske unije tužitelju naknaditi materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio time što je Vijeće protiv njega nezakonito odredilo mjere ograničavanja sukladno sljedećim nezakonitim aktima Vijeća: i) Odlukom Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (1); ii) Uredbom Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. (2); iii) Odlukom Vijeća 2011/783/ZVSP od 1. prosinca 2011. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (3); iv) Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 1245/2011 od 1. prosinca 2011. o provedbi Uredbe br. 961/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana (4); v) Uredbom Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (5);

—

naloži plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu od: i) 84 767,66 britanskih funti plus; ii) 4 774 187,07 eura plus; iii) 1 532,688 američkih dolara plus iv) bilo koji drugi iznos koji može biti utvrđen tijekom postupka, koji obuhvaća nematerijalnu i materijalnu štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu nezakonitih akata Vijeća;

—

naloži Vijeću snošenje tužiteljevih troškova vezanih uz ovaj postupak.

1.

Tužitelj tvrdi da, sukladno članku 340. UFEU-a, osoba kojoj je institucija EU-a prouzročila štetu od te institucije može zahtijevati naknadu štete. Sudska praksa odredila je uvjete za postavljanje takvog zahtjeva, koji su navedeni u presudi Općeg suda od 25. studenoga 2014. u predmetu Safa Nicu Sepahan protiv Vijeća (T-384/11, Zb., EU:T:2014:986) kako slijedi: a) postupanje institucije mora biti nezakonito; b) tužitelj mora pretrpjeti stvarnu štetu; i c) mora postojati uzročna veza između postupanja o kojem je riječ i štete na koju se poziva.

2.

Tužitelj tvrdi da su u odnosu na njegovu situaciju ispunjena gore navedena tri uvjeta: Vijeće je počinilo „ozbiljnu povredu pravnog pravila koje ima za cilj dodijeliti prava pojedincima u smislu sudske prakse”, kao što je to Opći sud presudio svojoj presudi od 6. rujna 2013. u predmetu Iran Insurance protiv Vijeća (T-12/11, EU:T:2013:401); tužitelj je pretrpio značajnu nematerijalnu i materijalnu štetu; a takva je šteta izravna posljedica nezakonitih sankcija.

3.

Tužitelj također navodi da je – kao što je to u nastavku detaljnije određeno u obrazloženju tužbe – nematerijalna šteta koju je pretrpio određena u iznosu 1 000 000 eura; a da materijalna šteta koju su izračunali neovisni revizori, iznosi 84 767,66 britanskih funti, plus 3 774 187,07 eura plus 1 532,688 američkih dolara, bez dovođenja u pitanje bilo kojeg dodatnog iznosa koji može biti utvrđen tijekom postupka. Stoga, ukupan iznos koji tužitelj potražuje na ime naknade štete je 84 767,66 britanskih funti plus 4 774 187,07 eura plus 1 532 697,01 američkih dolara kao i bilo koji drugi iznos koji može biti utvrđen tijekom postupka.