26.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 354/52

Tužba podnesena 10. rujna 2015. – CCPL i dr. protiv Komisije

(Predmet T-522/15)

(2015/C 354/63)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: CCPL – Consorzio Cooperative di Produzione e Lavoro SC (Reggio Emilia, Italija), Coopbox group SpA (Reggio Emilia, Italija), Poliemme Srl (Reggio Emilia, Italija), Coopbox Hispania, SL (Lorca, Španjolska), Coopbox Eastern s.r.o. (Nové Mesto nad Váhom, Slovačka) (zastupnici: S. Bariatti, odvjetnik, E. Cucchiara, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi novčanu kaznu koja je izrečena tužiteljima ili,

—

podredno, smanji njezinu visinu i, u svakom slučaju,

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova je tužba podnesena protiv odluke Europske komisije br. C(2015) 4336 final od 24. lipnja 2015. donesene u predmetu AT.39563 – Prehrambena ambalaža za maloprodaju, u kojemu se raspravlja o povredi članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

U potporu svoje tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na prekoračenju ovlasti zbog propusta provođenja pravilne istrage i obveze obrazlaganja u odnosu na postojanje učinaka povrede.

—

U tom se pogledu ističe da su sporna postupanja ostala gotovo neizvršena, što proizlazi iz dokumenata istrage i što je Komisija priznala u pobijanoj odluci. Takvu okolnost je valjalo uzeti ozbiljno u obzir prilikom općenite ocjene težine povreda te, stoga, prilikom određivanje visine primjenjivih novčanih kazni. Pobijana odluka ne poznaje taj aspekt niti sadrži obrazloženje o tome.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti i svrhovitosti prilikom određivanja visine osnovnog iznosa sankcije.

—

U tom se pogledu navodi da je u pobijanoj odluci za izračun osnovnog iznosa novčane kazne uzeta u obzir vrijednost prodaja koja je ostvarena u posljednjoj godini sudjelovanja u povredi, iako takva vrijednost nema uporišta u stvarnoj tržišnoj snazi tužitelja i drugih stranaka postupka.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 23. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

—

U tom se pogledu ističe da je vrijednost koju je Komisija uzela u obzir za izračun gornje granice od 10 % iz članka 23. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003 očito pogrešna, s obzirom na to da je prilikom izračuna te veličine:

—

uključen cjelokupni prihod Grupe CCPL, iako Komisija nije uopće dokazala tzv. parental liability matičnog društva Grupe,

—

uključen prihod koji su ostvarili subjekti koji u vrijeme donošenja odluke nisu više bili članovi Grupe CCPL, te

—

nisu uzete u obzir neke posebne okolnosti sastava prihoda koji je pripisan Grupi CCPL.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti i jednakog postupanja prilikom utvrđenja težine sankcije.

—

U tom se pogledu ističe da u pobijanoj odluci nije uopće uzeta u obzir teška kriza u kojoj se nalazi ambalažni sektor, te je novčana kazna koja je izrečena tužiteljima očito i neopravdano neproporcionalna u odnosu na one koje su izrečene drugim strankama.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na tome da je Europska komisija povrijedila obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a, jer je samo djelomično uzela u obzir elemente koji se odnose na pomanjkanje platežne sposobnosti Grupe CCPL.

—

U pobijanoj se odluci, iako se priznaje vrlo teška kriza u kojoj se nalaze tužitelji, prilikom stupnjevanja sankcije o tome nije vodilo dovoljno računa.