21.9.2015

Službeni list Europske unije

C 311/51

Žalba koju je 9. srpnja 2015. podnio CJ protiv presude Službeničkog suda od 29. travnja 2015. u spojenim predmetima F-159/12 i F-161/12, CJ protiv ECDC-a

(Predmet T-370/15 P)

(2015/C 311/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: CJ (Agios Stefanos, Grčka) (zastupnik: V. Kolias, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Službeničkog suda Europske unije od 29. travnja 2015. u spojenim predmetima F-159/12 i F-161/12, CJ protiv ECDC-a s obzirom na to da je tom presudom:

—	djelomično odbijena tužba u predmetu F-159/12 te je žalitelju naloženo snošenje vlastitih troškova;

—	u cijelosti odbijena tužba u predmetu F-161/12 te je žalitelju naloženo snošenje vlastitih troškova i troškova ECDC-a;

—	žalitelju naloženo da Službeničkom sudu plati iznos od 2 000 eura radi naknade neopravdanih troškova koje je Službenički sud morao snositi;

—

posljedično, u slučaju proglašenja osnovanosti žalbe:

—	poništi pobijanu odluku od 24. veljače 2012.;

—	naloži ECDC-u plaćanje ex aequo et bono naknade u iznosu od 80 000 eura za nematerijalnu štetu koju je pretrpio žalitelj, a koja se navodi u prvom poglavlju tužbenog zahtjeva u predmetu F-161/12;

—	naloži ECDC-u plaćanje ex aequo et bono naknade u iznosu od 56 800 eura za nematerijalnu štetu koju je pretrpio žalitelj, koja se navodi u podrednim tužbenim zahtjevima za naknadu štete istaknutima tijekom prvostupanjskog postupka;

—	naloži ECDC-u snošenje svih troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe sedam žalbenih razloga.

Prvim žalbenim razlogom navodi se da je Službenički sud povrijedio načelo audi et alteram partem time što je kao nedopuštenu odbacio žaliteljevu repliku jer se njezin tekst i prilozi nisu izravno odnosili na određene priloge ECDC-ovog odgovora na tužbu;

Drugim žalbenim razlogom navodi se da je Službenički sud propustio presuditi o podrednim tužbenim zahtjevima koji su prvi puta istaknuti tijekom postupka, a odnosili su se na naknadu štete za nematerijalnu štetu koju su uzrokovale određene izjave iz ECDC-ova odgovora na tužbu;

Trećim žalbenim razlogom navodi se da je Službenički sud povrijedio članak 91. stavak 1. Pravilnika o osoblju time što je smatrao da nije u mogućnosti ispitati istinitost navoda o lošem financijskom upravljanju u ECDC-u s obzirom na to je te navode već istražio OLAF;

Četvrtim žalbenim razlogom navodi se da je Službenički sud pogrešno protumačio;

—	članak 47. točku (b) podtočku (ii), u vezi s člankom 86., Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije („CEOS”) smatrajući da je žalitelju moguće otkazati po skraćenom postupku zbog neposluha bez provođenja stegovnog postupka;

—	članak 41. stavak 2. točku (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s vremenom tijekom kojega je žalitelj mogao istaknuti svoje stajalište prije otkaza;

—	članak 48. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima time što su kao dokazane usvojene optužbe da je žalitelj bio uključen u kazneno djelovanje, iako nije bio ni optužen ni osuđen za takvo ponašanje pred kaznenim sudom;

—	dužnu pažnju poslodavca smatrajući da ECDC nije morao osigurati određena prava na obranu žalitelju tijekom upravne istrage prema Prilogu IX. Pravilnika o osoblju;

Petim žalbenim razlogom navodi se da je Službenički sud pogrešno protumačio prvi, peti i osmi tužbeni razlog te tužbeni zahtjev;

Šestim žalbenim razlogom navodi se da je Službenički sud pogrešno pravno kvalificirao određene činjenice;

Sedmim žalbenim razlogom navodi se da je Službenički sud iskrivio određene dokaze.