5.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 328/11

Tužba podnesena 2. srpnja 2015. – Allergopharma protiv Komisije

(Predmet T-354/15)

(2015/C 328/10)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Allergopharma GmbH & Co. KG (Reinbek, Njemačka) (zastupnici: T. Müller-Ibold i F.-C. Laprévote, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Komisije od 27. ožujka 2015. o odobrenju programa potpore njemačkim farmaceutskim poduzećima u financijskim poteškoćama u obliku izuzeća od obveznih rabata (SA.34881 (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2012/CP));

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava i povredi Ugovora, zabrane diskriminacije i načela zaštite legitimnih očekivanja zbog nepoštovanja Smjernica za sanaciju i restrukturiranje (1)

—

Prvim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da je odlukom počinjena povreda načela jednakog postupanja i zaštite legitimnih očekivanja kao i pogreška koja se tiče prava jer nedopušteno odstupa od obvezujućih Smjernica za sanaciju i restrukturiranje iako takvo odstupanje nije predviđeno u tim smjernicama. Obrazloženje prema kojem izuzećima nije cilj umjetno zadržati neučinkovita poduzeća na tržištu je pogrešno jer (i) pravi razliku između učinkovitih i neučinkovitih poduzeća iako toga nema u Smjernicama i (ii) Komisijino shvaćanje „učinkovitosti” koje je poslužilo kao osnova za odluku nije spojivo s temeljnim načelima prava u području potpora.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava, pogrešci koja se tiče činjenica i očitoj pogrešci u ocjeni prilikom primjene članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a

—

Drugim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da odluka, čak pod pretpostavkom da Komisija može ocijeniti izuzeća izravno na temelju mjerila iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a, sadržava cijeli niz pogrešaka koje se tiču prava i očitih pogrešaka u ocjeni jer njome nije jasno određen cilj potpora pa onda nije objašnjeno ni zašto su te potpore nužne za postizanje tog cilja. Prema tužiteljevom mišljenju, Komisija je posebno propustila uzeti u obzir da su prema sudskoj praksi potpore za poslovanje odobrene poduzećima u poteškoćama načelno neprikladne za postizanje ciljeva u općem interesu i da izuzećima nedostaje bilo kakav poticajan učinak.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi bitnih postupovnih jamstava kao i prava na saslušanje

—

Trećim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da pobijana odluka uz povredu prava na saslušanje i postupovnih jamstava prema članku 6. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 (2) prelazi znatno više od razjašnjenja pitanja koja su bila postavljena u odluci o pokretanju postupka. S jedne strane, u pobijanoj odluci dolazi se do zaključka prema kojem potpore nije prikladno ocjenjivati prema mjerilu iz Smjernica za sanaciju i restrukturiranje dok se u odluci o pokretanju postupka naglašava da je u tom pogledu riječ o „jedinoj pravnoj osnovi za spojivost s unutarnjim tržištem.” S druge strane, u pobijanoj odluci dolazi se i do zaključka prema kojem je iznimno prikladno ocjenjivati spojivost potpora izravno prema mjerilu iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a, iako odluka o pokretanju postupka ne sadržava nikakvo upućivanje na tu mogućnost. To je tužitelju onemogućilo da se izjasni o tim pitanjima koja su Komisiji u konačnici bila presudna.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

—

Četvrtim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da pobijana odluka ima ozbiljne nedostatke u obrazloženju jer Komisija u pogledu brojnih točaka nije pružila razumljive razloge. Razumljivi razlozi osobito nedostaju u pogledu (i) primjene iznimke iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a te (ii) izvanrednih okolnosti koje bi opravdale odobrenje potpora za poslovanje kao u predmetnom slučaju.

(1)  Smjernice Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (SL 2004, C 244, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 121.).

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.).