11.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/36


Tužba podnesena 26. ožujka 2015. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-135/15)

(2015/C 155/43)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: C. Colelli, avvocato dello Stato, i G. Palmieri, agent)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi, u dijelu koji se pobija u ovom postupku, Provedbenu odluku Europske komisije od 16. siječnja 2015. br. 2015/103 [priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 53 final], o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR);

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj osobito pobija:

(a)

dio odluke u kojem je, uslijed istrage EX/2010/010 koja se tiče industrije šećera, izvršen financijski ispravak za 9 0 4 98  735,16 eura koji se odnosi na financijske godine 2007., 2008. i 2009. na temelju prihvaćene „pogrešne procjene proizvodnje šećera”;

(b)

dio odluke u kojem je, uslijed istrage CEB/2011/090 koja se tiče promotivnih mjera, izvršen, između ostalog, financijski ispravak za 1 6 07  275,90 eura radi „zakašnjelog plaćanja” vezano za financijsku godinu 2010.;

(c)

dio odluke u kojem je, uslijed istrage LA/2009/006 koja se tiče mjere „djelatnosti informiranja i promoviranja poljoprivrednih proizvoda na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama”, izvršen, između ostalog, financijski ispravak od 1 1 98  831,03 eura radi „zakašnjelog plaćanja”.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 31. stavka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 209, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 1., str. 44.), kao i prava na obranu države članice.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 11. Uredbe Komisije (EZ) br. 885/2006 od 21. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u pogledu akreditacije agencija za plaćanja i drugih tijela te poravnanja računa EFJP-a i EPFRR-a (SL L 171, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 2., str. 88.), povredi Uredbe Vijeća (EZ) br. 320/2006 od 20. veljače 2006. o utvrđivanju privremenog sustava za restrukturiranje industrije šećera u Zajednici i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1290/2005 o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 58, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 68., str. 54.) i Uredbe Komisije (EZ) 968/2006 od 27. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 320/2006 o utvrđivanju privremenog plana za restrukturiranje industrije šećera u Zajednici (SL L 176, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 20., str. 31.) i na povredi presude Suda od 14. studenoga 2013., donesene u spojenim predmetima C-187/12, C-188/12 i C-189/12, SFIR i dr. (EU:C:2013:737).

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi načelâ legitimnog očekivanja, ne bis in idem i obveze lojalne suradnje.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi članka 31. stavka 3. točke 2. Uredbe br. 1290/2005, povredi članka 11. stavka 3. točke 2. i poglavlja 3. Uredbe br. 885/2006, te povredi smjernica Komisije iz dokumenta br. VI/5330/97.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na povredi članka 9. točke 3. Uredbe br. 883/2006 i na postojanju neravnopravnog postupanja i iskrivljavanja činjenica u konkretnom slučaju.

6.

Šesti tužbeni razlog temelji se na povredi članka 20. Uredbe br. 501/2008, legitimnog očekivanja i načela da se financijski ispravci pripisuju državama članicama.