1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. stavka 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999. (u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum), sadržanog u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL 1999., L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.).

2

Taj zahtjev podnesen je u okviru spora između Rodice Popescu i njezina poslodavca Direcţije Sanitar Veterinară şi pentru Siguranţa Alimentelor Gorj (Uprava za zdravlje životinja i sigurnost opskrbe hranom u Gorju, Rumunjska, u daljnjem tekstu: Uprava za zdravlje životinja) o kvalifikaciji ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i te ustanove.

3

Iz uvodne izjave 14. Direktive 1999/70, temeljene na članku 139. stavku 2. UEZ‑a, proizlazi da su stranke potpisnice Okvirnog sporazuma njegovim sklapanjem željele poboljšati kvalitetu rada na određeno vrijeme jamčeći primjenu načela nediskriminacije i uspostaviti okvir za sprečavanje zlouporaba koje proizlaze iz uzastopne primjene radnih odnosa ili ugovora o radu na određeno vrijeme.

4

Drugi i treći podstavak preambule Okvirnog sporazuma glase kako slijedi:

„Stranke ovog Sporazuma priznaju da ugovori o radu na neodređeno vrijeme predstavljaju i da će i nadalje predstavljati osnovni oblik radnog odnosa između poslodavaca i radnika. One također priznaju da ugovori o radu na određeno vrijeme, u određenim okolnostima, odgovaraju potrebama i poslodavaca i radnika.

U ovom Sporazumu utvrđuju se opća načela i minimalni zahtjevi u vezi s radom na određeno vrijeme, pri čemu se prilikom njihove detaljne primjene mora voditi računa o posebnim nacionalnim, sektorskim i sezonskim uvjetima. [...]”

5

Točke 6., 8. i 10. Općih razmatranja Okvirnog sporazuma određuju:

[...]

[...]

6

Na temelju članka 1. Okvirnog sporazuma, naslovljenog „Svrha”, svrha je tog sporazuma, s jedne strane, poboljšati kvalitetu rada na određeno vrijeme osiguranjem primjene načela nediskriminacije i, s druge strane, ustanoviti okvir za sprečavanje zlouporaba koje proizlaze iz primjene uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme.

7

Članak 2. Okvirnog sporazuma, naslovljen „Područje primjene”, u stavku 1. određuje da se on primjenjuje na radnike koji rade na određeno vrijeme, koji su sklopili ugovor o radu ili se nalaze u radnom odnosu na način utvrđen zakonom, kolektivnim ugovorima ili praksom u svakoj pojedinoj državi članici.

8

Članak 3. Okvirnog sporazuma, naslovljen „Definicije”, glasi kako slijedi:

„U smislu ovog Sporazuma pojam:

[...]”

9

Članak 5. Okvirnog sporazuma, naslovljen „Mjere za sprečavanje zlouporaba”, određuje:

10

U skladu s člankom 12. Legee nr. 53/2003 privind Codul muncii (Zakon br. 53/2003 o Zakoniku o radu, ponovno objavljen u Monitorul Oficial al României, I. dio, br. 345/18. svibnja 2011.), ugovor o radu u načelu se sklapa na neodređeno vrijeme. Iznimno, u uvjetima izričito predviđenima zakonom on može biti sklopljen na određeno vrijeme.

11

Sukladno članku 82. Zakona br. 53/2003, ugovor o radu na određeno vrijeme može se pod određenim uvjetima produljiti pisanim sporazumom strana za trajanje izvođenja projekta, programa ili poslova. Međutim, iste strane mogu sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme, a svaki od njih može trajati najdulje dvanaest mjeseci.

12

Na temelju članka 83. točke (h) Zakona br. 53/2003, dopušteno je sklapanje ugovorâ o radu na određeno vrijeme u slučajevima izričito predviđenima posebnim zakonom ili za izvršenje poslova, projekata ili programa.

13

U skladu s člankom 84. Zakona br. 53/2003, trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme ne može biti dulje od 36 mjeseci.

14

Članak 19. Ordonante de Guvernului nr. 42/2004 privind organizarea activitatii sanitar‑veterinare si pentru siguranta alimentelor (Odluka vlade br. 42/2004 o organizaciji sanitarnih i veterinarskih djelatnosti i za sigurnost opskrbe hranom, objavljena u Monitorul Oficial al României, parti I, br. 94/31. siječnja 2004., u daljnjem tekstu: OG br. 42/2004) u stavcima 1. i 2. određuje da je djelovanje objekata za prikupljanje, proizvodnju, obradu i upotrebu proizvoda životinjskog i neživotinjskog porijekla dopušteno pod uvjetom da su ti objekti ovlašteni za to u skladu s važećim sanitarnim i veterinarskim zakonodavstvom i da je nad njima provedena službena inspekcija.

15

Na temelju članka 19. stavka 3. OG‑a br. 42/2004, službenu inspekciju obavlja specijalizirano osoblje s kojim su sanitarne i veterinarske uprave sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme.

16

Iz članka 19. stavka 4. OG‑a br. 42/2004 proizlazi da ugovori o radu iz stavka 3. koji su sklopljeni u najduljem trajanju određenom radnim zakonodavstvom mogu biti dodatno produljeni sporazumom strana sve dok postoje uvjeti zbog kojih su oni sklopljeni, ako su za to osigurana predviđena financijska sredstva, do sklapanja novih ugovora o radu na temelju rezultata organiziranog natječaja.

17

R. Popescu bila je zaposlena u Upravi za zdravlje životinja kao veterinarska inspektorica na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme koji je trajao od 14. svibnja 2007. do 31. prosinca 2007.

18

Taj je ugovor produljen sedam uzastopnih puta, svaki put po godinu dana. Na temelju navedenog ugovora R. Popescu bila je neprekinuto zaposlena na istom radnom mjestu na kojem je obavljala iste zadaće.

19

U predmetnom ugovoru o radu bilo je navedeno da je njegov predmet obavljanje službene inspekcije objekata koji obavljaju djelatnosti klanja životinja, prikupljanja, proizvodnje, prethodne obrade, prerade, skladištenja, prijevoza i upotrebe proizvoda i nusproizvoda životinjskog porijekla kao i objekata koji obavljaju djelatnosti prikupljanja, proizvodnje, prethodne obrade, prerade, skladištenja, prijevoza i upotrebe proizvoda i nusproizvoda neživotinjskog porijekla.

20

Osim toga, u predmetnom ugovoru o radu bilo je navedeno da je on usko vezan za trajanje djelovanja objekata nad kojima se provodi inspekcija.

21

Taj je ugovor posljednji put produljen 30. prosinca 2014. Tada je ugovoreno njegovo produljenje nakon 1. siječnja 2015. do završetka postupaka natječaja radi konačnog popunjavanja predmetnog radnog mjesta. U njemu je također bilo pojašnjeno da poslodavac može u svakom trenutku jednostrano raskinuti ugovor o radu.

22

R. Popescu 29. siječnja 2015. pred Tribunalulom Gorj (Sud u Gorju, Rumunjska) pokrenula je postupak protiv Uprave za zdravlje životinja radi utvrđenja ništavosti različitih produljenja njezina ugovora i njegove prekvalifikacije u „ugovor na neodređeno vrijeme”.

23

Tribunalul Gorj (Sud u Gorju) odbio je njezin zahtjev presudom od 30. travnja 2015.

24

Ona je tada podnijela žalbu protiv navedene presude pred Curteom de Appel Craiova (Žalbeni sud u Craiovi, Rumunjska).

25

Prema mišljenju Uprave za zdravlje životinja, zapošljavanje osoblja na određeno vrijeme u okviru službenih inspekcija zdravlja životinja u skladu je s rumunjskim zakonodavstvom. Naime, uprave za zdravlje životinja su područne javne ustanove, podređene Autoritatei Națională Sanitar Veterinară (državno tijelo za zdravlje životinja), koje su zbog prirode svojih radnih mjesta ovlaštene sklapati ugovore o radu na određeno vrijeme.

26

Mišljenje većine sudaca Curtee de Appel Craiova (Žalbeni sud u Craiovi) jest da je djelatnost službene inspekcije zdravlja životinja, koja je uređena posebnim normativnim aktom, odnosno člankom 19. stavcima 3. i 4. OG‑a br. 42/2004, obuhvaćena iznimkom iz članka 83. stavka 1. točke (h) rumunjskog Zakonika o radu. Budući da odredba ugovora o radu, kojoj tužiteljica ni na koji način nije prigovorila, uvjetuje trajanje navedenog ugovora trajanjem djelovanja objekata nad kojima se provodi inspekcija, svaka izmjena u raspodjeli tih objekata podrazumijeva prestanak predmetnog i posljedično sklapanje novog ugovora o radu.

27

Suprotno tomu, u skladu s mišljenjem manjine sudaca, valjalo bi primijeniti pravilo prema kojem bi nakon triju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme sa zaposlenikom trebalo sklopiti ugovor na neodređeno vrijeme, neovisno o prirodi predmetne djelatnosti.

28

Osim toga, sud koji je uputio zahtjev ističe da je u tijeku mnogo sporova koji imaju isti predmet kao i onaj o kojem je riječ u glavnom postupku.

29

U tim je okolnostima Curtea de Appel Craiova (Žalbeni sud u Craiovi) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

30

Svojim dvama pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojeg je produljenje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru opravdano „objektivnim razlozima” u smislu te odredbe samo ako inspekcijske zadaće osoblja zaposlenog u području zdravlja životinja nisu trajne zbog varijacija u opsegu djelatnosti objekata nad kojima se provodi inspekcija.

31

Na temelju članka 99. Poslovnika Suda, kad se odgovor na prethodno pitanje može jasno izvesti iz sudske prakse ili kad odgovor ne ostavlja mjesta nikakvoj razumnoj sumnji, Sud može, u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja te nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti obrazloženim rješenjem.

32

U ovom predmetu valja primijeniti tu odredbu. Naime, odgovor na prethodna pitanja, kako su preoblikovana, može se jasno izvesti iz sudske prakse Suda, osobito iz presuda od 4. srpnja 2006., Adeneler i dr. (C‑212/04, EU:C:2006:443), od 23. travnja 2009., Angelidaki i dr. (C‑378/07 do C‑380/07, EU:C:2009:250), od 26. siječnja 2012., Kücük (C‑586/10, EU:C:2012:39), od 13. ožujka 2014., Márquez Samohano (C‑190/13, EU:C:2014:146), od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr. (C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044) i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr. (C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401).

33

Uvodno valja podsjetiti da iz teksta članka 2. stavka 1. Okvirnog sporazuma proizlazi da je njegovo područje primjene široko određeno, s obzirom na to da se odnosi općenito na „radnike na određeno vrijeme koji imaju ugovor ili radni odnos uređen zakonom, kolektivnim ugovorom ili praksom na snazi u svakoj državi članici”. Osim toga, definicija pojma „radnici na određeno vrijeme” u smislu Okvirnog sporazuma, navedena u njegovu članku 3. stavku 1., obuhvaća sve radnike, neovisno o tome radi li se o poslodavcu iz javnog ili privatnog sektora za kojeg su vezani (presude od 4. srpnja 2006., Adeneler i dr., C‑212/04, EU:C:2006:443, t. 56.; od 13 ožujka 2014., Márquez Samohano, C‑190/13, EU:C:2014:146, t. 38. i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 67.).

34

Budući da Okvirni sporazum ne isključuje nijedan određeni sektor iz svojeg područja primjene, on se stoga isto tako primjenjuje i na područje inspekcije zdravlja životinja (vidjeti u tom smislu presudu od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 69.).

35

Iz toga slijedi da je radnik kao što je tužiteljica u glavnom postupku – koja je u Upravi za zdravlje životinja zaposlena kao veterinarska inspektorica u području inspekcije zdravlja životinja i čiji je ugovor o radu, u skladu s odredbama rumunjskog prava, s tom upravom nužno sklopljen na određeno vrijeme – obuhvaćen područjem primjene Okvirnog sporazuma.

36

Kad je riječ o tumačenju članka 5. Okvirnog sporazuma, valja podsjetiti da je svrha tog članka provedba jednog od njegovih ciljeva, odnosno ograničenje uzastopne primjene ugovora ili radnih odnosa na određeno vrijeme, koji se smatraju potencijalnim izvorom zlouporaba na štetu radnika, pružajući minimalni broj zaštitnih odredaba namijenjenih sprečavanju nestabilnosti za zaposlenike (presude od 4. srpnja 2006., Adeneler i dr., C‑212/04, EU:C:2006:443, t. 63.; od 23. travnja 2009., Angelidaki i dr., C‑378/07 do C‑380/07, EU:C:2009:250, t. 73.; od 26. siječnja 2012., Kücük, C‑586/10, EU:C:2012:39, t. 25.; od 13. ožujka 2014., Márquez Samohano, C‑190/13, EU:C:2014:146, t. 41.; od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 54. i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 72.).

37

Naime, kao što to proizlazi iz drugog podstavka preambule Okvirnog sporazuma kao i iz točaka 6. i 8. njegovih Općih razmatranja, stabilnost zaposlenja smatra se glavnim elementom zaštite radnika, dok samo u određenim okolnostima ugovori o radu na određeno vrijeme mogu zadovoljiti potrebe i poslodavaca i radnika (presude od 4. srpnja 2006., Adeneler i dr., C‑212/04, EU:C:2006:443, t. 62.; od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 55. i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 73.).

38

U skladu s tim, članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma zahtijeva od država članica, u cilju sprečavanja zlouporaba uzastopnih ugovora ili radnih odnosa na određeno vrijeme, učinkovito i obvezujuće usvajanje barem jedne od mjera koje navodi, jer njihovo domaće pravo ne sadrži jednake zakonske mjere. Tri mjere navedene u stavku 1. točkama (a) do (c) navedenog članka odnose se na objektivne razloge koji opravdavaju obnavljanje takvih ugovora ili radnih odnosa, maksimalno ukupno trajanje tih uzastopnih ugovora ili radnih odnosa i broj njihovih obnavljanja (vidjeti osobito presude od 23. travnja 2009., Angelidaki i dr., C‑378/07 do C‑380/07, EU:C:2009:250, t. 64.; od 26. siječnja 2012., Kücük, C‑586/10, EU:C:2012:39, t. 26.; od 13. ožujka 2014., Márquez Samohano, C‑190/13, EU:C:2014:146, t. 42.; od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 56. i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 74.).

39

U tom smislu države članice raspolažu marginom prosudbe zato što mogu izabrati koristiti se jednom ili s više mjera navedenih u stavku 1. točkama (a) do (c) tog članka ili postojećim jednakovrijednim zakonskim mjerama, a uzimajući u obzir potrebe pojedinih sektora i/ili kategorija radnika (presude od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 59. i navedena sudska praksa i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 75.).

40

Pritom članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma zadaje državama članicama opći cilj koji se sastoji u prevenciji takve zlouporabe, ostavljajući im na izbor sredstva za njegovo postizanje, pod uvjetom da ne dovedu u pitanje cilj ili koristan učinak Okvirnog sporazuma (presude od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 60. i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 76.).

41

Usto, kada, kao u ovom slučaju, pravo Unije ne predviđa određene sankcije za slučajeve u kojima bi se ipak utvrdile zlouporabe, zadaća je tijela nacionalnih vlasti da usvoje mjere koje moraju biti ne samo razmjerne nego i dovoljno učinkovite i odvraćajuće, kako bi se osigurala puna djelotvornost standarda utvrđenih na temelju Okvirnog sporazuma (presude od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 62. i navedena sudska praksa i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 77.).

42

Iako, u nedostatku propisa Unije o tom pitanju, načini provedbe tih odredaba pripadaju u unutarnji pravni poredak država članica prema načelu njihove procesne autonomije, oni ne smiju biti manje povoljni od onih koji uređuju slične domaće situacije (načelo jednakovrijednosti) ni praktično onemogućiti ili pretjerano otežati ostvarivanje prava dodijeljenih pravnim poretkom Unije (načelo učinkovitosti) (presude od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 63. i navedena sudska praksa i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 78.).

43

Iz toga slijedi da se, u slučaju zlouporabe uzastopnih ugovora ili radnih odnosa na određeno vrijeme, mjera koja daje učinkovita i istovjetna jamstva za zaštitu radnika mora moći primijeniti za pravilno kažnjavanje zlouporaba i poništavanje posljedica povrede prava Unije (presude od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 64. i navedena sudska praksa i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 79.).

44

Osim toga, valja podsjetiti da nije zadaća Suda donijeti odluku o tumačenju odredaba domaćeg prava, nego isključivo nadležnih nacionalnih sudova, koji moraju utvrditi ispunjavaju li odredbe važećih nacionalnih propisa zahtjeve iz članka 5. Okvirnog sporazuma (presude od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 66. i navedena sudska praksa i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 81.).

45

Stoga je zadaća suda koji je uputio zahtjev procijeniti u kojoj mjeri uvjeti za primjenu i učinkovitu provedbu odgovarajućih odredaba domaćeg prava predstavljaju odgovarajuću mjeru za sprečavanje i, u slučaju potrebe, sankcioniranje zlouporabe uzastopnih ugovora ili radnih odnosa na određeno vrijeme (presude od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 67. i navedena sudska praksa i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 82.).

46

Sud, međutim, prilikom odlučivanja o zahtjevu za prethodnu odluku može, u slučaju potrebe, dati pojašnjenja koja će služiti kao nit vodilja navedenom sudu prilikom donošenja odluke (presude od 3. srpnja 2014., Fiamingo i dr., C‑362/13, C‑363/13 i C‑407/13, EU:C:2014:2044, t. 68. i navedena sudska praksa i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 83.).

47

U predmetnom slučaju, kao što to proizlazi iz spisa podnesenog Sudu, Zakon br. 53/2003 sadržava odredbe o kumulativnoj primjeni različitih mjera iz članka 5. stavka 1. točaka (a) do (c) Okvirnog sporazuma. Međutim, OG br. 42/2004 u području inspekcije zdravlja životinja iznimno dopušta zapošljavanje radnika sklapanjem uzastopnih ugovora na određeno vrijeme i pritom ne određuje nikakvo ograničenje trajanja tih ugovora ili broja njihovih produljenja u smislu stavka 1. točaka (b) i (c) navedenog članka.

48

Budući da OG br. 42/2004 ne sadržava mjeru koja je istovjetna onima iz članka 5. stavka 1. Okvirnog sporazuma, produljenje ugovora o radu na određeno vrijeme u okviru inspekcije zdravlja životinja može se dopustiti samo ako je to opravdano „objektivnim razlogom” u smislu članka 5. stavka 1. točke (a) Okvirnog sporazuma.

49

Prema sudskoj praksi, pojam „objektivni razlog” treba shvatiti tako da se odnosi na precizne i konkretne okolnosti koje karakteriziraju neku djelatnost i koje, stoga, mogu u tom konkretnom kontekstu opravdati uporabu uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Te okolnosti mogu proizlaziti ponajprije iz osobite naravi zadaća za izvršenje kojih su takvi ugovori sklopljeni i iz značajki svojstvenih takvim zadaćama ili, ovisno o slučaju, iz provođenja nekog legitimnog cilja socijalne politike jedne države članice (presude od 23. travnja 2009., Angelidaki i dr., C‑378/07 do C‑380/07, EU:C:2009:250, t. 96. i navedena sudska praksa; od 26. siječnja 2012., Kücük, C‑586/10, EU:C:2012:39, t. 27. i od 13. ožujka 2014., Márquez Samohano, C‑190/13, EU:C:2014:146, t. 45.).

50

S druge strane, nacionalna odredba kojom se zakonom ili drugim propisom na općenit i apstraktan način samo dopušta uporaba uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme nije u skladu sa zahtjevima navedenima u prethodnoj točki ovog rješenja (presude od 23. travnja 2009, Angelidaki i dr., C‑378/07 do C‑380/07, EU:C:2009:250, t. 97. i navedena sudska praksa; od 26. siječnja 2012., Kücük, C‑586/10, EU:C:2012:39, t. 28. i od 13. ožujka 2014., Márquez Samohano, C‑190/13, EU:C:2014:146, t. 46.).

51

Takva odredba, koja je čisto formalne prirode, ne omogućuje utvrđivanje objektivnih i transparentnih kriterija radi provjere odgovara li obnavljanje takvih ugovora stvarnoj potrebi, je li primjereno za postizanje traženog cilja i potrebno u tu svrhu. Takva odredba sadrži dakle stvarnu opasnost od mogućih zlouporaba te vrste ugovora i stoga nije u skladu s ciljem i korisnim učinkom Okvirnog sporazum (vidjeti u tom smislu presude od 23. travnja 2009., Angelidaki i dr., C‑378/07 do C‑380/07, EU:C:2009:250, t. 98. i 100. i navedenu sudsku praksu; od 26. siječnja 2012., Kücük, C‑586/10, EU:C:2012:39, t. 29. i od 13. ožujka 2014., Márquez Samohano, C‑190/13, EU:C:2014:146, t. 47.).

52

U predmetu o kojem je riječ u glavnom postupku, u skladu s OG‑om br. 42/2004, sklapanje i produljenje ugovora o radu na određeno vrijeme od strane uprava za zdravlje životinja podvrgnuti su poštovanju određenih uvjeta zbog kojih su sklopljeni, a koji se odnose na posebnost popunjenog radnog mjesta, koje je usko vezano uz djelovanje objekata nad kojima se provodi inspekcija, ako su dostupna javna financijska sredstva, do sklapanja novih ugovora o radu na temelju rezultata organiziranog natječaja.

53

Budući da takav nacionalni propis, dakle, ne sadržava odredbu koja na općenit i apstraktan način omogućuje primjenu uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, već njihovo sklapanje podvrgava poštovanju određenih uvjeta, treba provjeriti ispunjavaju li potonji objektivne i transparentne kriterije koji su u skladu s ciljem i korisnim učinkom Okvirnog sporazuma.

54

S tim u vezi, Sud je već presudio da nacionalni propis koji dopušta produljenje ugovora o radu na određeno vrijeme radi zamjene zaposlenika koji trenutačno nisu u mogućnosti obavljati svoje zadaće ili radi ispunjenja poduzetnikovih dodatnih potreba nije sam po sebi protivan Okvirnom sporazumu. Naime, privremena zamjena radnika radi zadovoljenja privremenih potreba poslodavca za osobljem može u načelu predstavljati „objektivan razlog” u smislu članka 5. stavka 1. točke (a) tog Okvirnog sporazuma (vidjeti u tom smislu presude od 23. travnja 2009., Angelidaki i dr., C‑378/07 do C‑380/07, EU:C:2009:250, t. 101. i 102. i navedenu sudsku praksu i od 26. siječnja 2012., Kücük, C‑586/10, EU:C:2012:39, t. 30.).

55

Takav objektivni razlog može također biti okolnost da nacionalni propis sklapanje i produljenje ugovora o radu na određeno vrijeme opravdava potrebom povjeravanja obavljanja posebnih zadaća u nepunom radnom vremenu priznatim stručnjacima koji obavljaju drugu profesionalnu djelatnosti izvan tog ugovora o radu na određeno vrijeme (vidjeti u tom smislu presudu od 13. ožujka 2014., Márquez Samohano, C‑190/13, EU:C:2014:146, t. 48. i 49.).

56

U predmetnom slučaju valja istaknuti da se, kao što proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, na službene inspekcije u području zaštite zdravlja životinja primjenjuju posebni propisi te da one mogu ispuniti obveze koje im je nacionalni zakonodavac nametnuo ne samo kad je riječ o uzgoju životinja i objektima za proizvodnju, skladištenje, prijevoz, preradu i stavljanje na tržište proizvoda životinjskog porijekla za prehranu ljudi već isto tako kad je riječ o životinjama u karanteni, divljači iz uzgoja, životinjama u parkovima, prirodnim rezervatima, zoološkim vrtovima i mrjestilištima.

57

Kako to proizlazi iz članka 5. stavka 1. Okvirnog sporazuma i u skladu s trećim stavkom preambule kao i točkama 8. i 10. uvodnih izjava tog sporazuma, države članice u okviru njegove provedbe imaju mogućnost, pod uvjetom da je ona objektivno opravdana, uzeti u obzir posebne potrebe koje se odnose na sektore s posebnim djelatnostima (presuda od 26. veljače 2015., Komisija/Luksemburg, C‑238/14, EU:C:2015:128, t. 40.).

58

Međutim, točno je da se učestalost i opseg inspekcija koje se trebaju provesti mogu razlikovati ovisno o funkciji djelatnosti objekata nad kojima se provodi inspekcija, koji su i sami podložni određenim varijacijama.

59

Ostaje činjenica da spis podnesen Sudu ne sadržava nijedan element na temelju kojeg se može zaključiti po čemu su te kategorije specifične za predmetni sektor i zašto je njima potrebno samo privremeno osoblje, čime je opravdana netrajnost inspekcijskih zadaća.

60

Naime, takve su varijacije svojstvene situacijama u kojima jedna djelatnost proizlazi iz druge, osobito kod inspekcija, te se one usto mogu očitovati i kao povećanje i kao smanjenje radnog opterećenja ovisno o nepredvidljivim okolnostima.

61

Osim toga, navodnoj netrajnosti inspekcijskih zadaća proturječi okolnost da su produljenja ugovora o radu na određeno vrijeme tužiteljice u glavnom postupku dovela do toga da je ona pružala usluge u neprekidnom trajanju od 6 godina i 7 mjeseci pa je radni odnos ispunio ne samo privremenu već i trajnu potrebu za osobljem.

62

Iako je, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 45. ovog rješenja, u konačnici zadaća suda koji je uputio zahtjev utvrditi postojanje posebne potrebe koja s obzirom na članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma može objektivno opravdati primjenu uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme radi primjerenog odgovora na potrebu za sanitarnom inspekcijom, valja istaknuti da se takva potreba ipak ne može izvesti iz pokušaja izbjegavanja izlaganja države, kao poslodavca u predmetnom sektoru, bilo kakvom financijskom riziku.

63

Naime, iako proračunski razlozi mogu biti temelj izbora socijalne politike države članice i mogu utjecati na karakter i doseg mjera socijalne zaštite koje država želi donijeti, oni međutim nisu sami za sebe cilj takve politike i stoga ne mogu opravdati nepostojanje bilo kakve mjere koja sprječava zlouporabu uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme u smislu članka 5. stavka 1. Okvirnog sporazuma (vidjeti presude od 24. listopada 2013., Thiele Meneses, C‑220/12, EU:C:2013:683, t. 43. i navedenu sudsku praksu i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 110.).

64

Osim toga, kad je riječ o navodu o uvjetu dovršetka postupaka natječaja za zapošljavanje stalnog osoblja u zadnjem dodatku ugovoru o radu tužiteljice u glavnom postupku, valja naglasiti da, iako nacionalni propis koji dopušta produljenje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme radi zamjene osoblja do završetka postupaka natječaja može biti opravdan objektivnim razlogom, konkretna primjena tog razloga, uzimajući u obzir osobitosti predmetne djelatnosti i uvjete njezina obavljanja, treba biti u skladu sa zahtjevima iz Okvirnog sporazuma. (vidjeti u tom smislu presude od 26. siječnja 2012., Kücük, C‑586/10, EU:C:2012:39, t. 34. i navedenu sudsku praksu i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 99.).

65

Naime, poštovanje članka 5. stavka 1. točke (a) Okvirnog sporazuma stoga zahtijeva konkretnu provjeru je li obnavljanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme ili uzastopnih radnih odnosa na određeno vrijeme namijenjeno zadovoljavanju privremenih potreba i ne upotrebljava li se nacionalna odredba poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku zapravo za zadovoljavanje stalnih i trajnih potreba poslodavca glede osoblja (vidjeti u tom smislu presude od 26. siječnja 2012., Kücük, C‑586/10, EU:C:2012:39, t. 39. i navedenu sudsku praksu i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 101.).

66

U tu svrhu potrebno je u svakom pojedinom slučaju ispitati sve okolnosti, uzimajući u obzir ponajprije broj navedenih uzastopnih ugovora sklopljenih s istom osobom ili radi izvršenja istog posla, kako bi se isključila mogućnost sklapanja onih ugovora o radu na određeno vrijeme ili radnih odnosa na određeno vrijeme koji, iako su naizgled sklopljeni radi zadovoljenja potrebe zamjene osoblja, predstavljaju zlouporabu od strane poslodavaca (vidjeti u tom smislu presude od 26. siječnja 2012., Kücük, C‑586/10, EU:C:2012:39, t. 40. i navedenu sudsku praksu i od 26. studenoga 2014., Mascolo i dr., C‑22/13, C‑61/13, C‑63/13 i C‑418/13, EU:C:2014:2401, t. 102.).

67

Međutim, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da na dan upućivanja ovog zahtjeva za prethodnu odluku tužiteljica nije raspolagala nijednom informacijom o samom odvijanju postupaka natječaja, zbog čega je njihov ishod bio više nego nesiguran

68

U konačnici je zadaća nacionalnog suda da utvrdi može li se smatrati da je nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji ograničava primjenu ugovora o radu na određeno vrijeme radi zamjena na slobodnim radnim mjestima do dovršetka postupaka natječaja, usklađen s člankom 5. stavkom 1. Okvirnog sporazuma tako da provjeri sprečava li konkretna primjena tog objektivnog razloga zlouporabu ugovora o radu na određeno vrijeme.

69

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma valja tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojeg je produljenje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru opravdano „objektivnim razlozima” u smislu tog članka samo ako inspekcijske zadaće osoblja zaposlenog u području zdravlja životinja nisu trajne zbog varijacija u opsegu djelatnosti objekata nad kojima se provodi inspekcija, osim ako je cilj produljenja ugovora zadovoljenje posebne potrebe predmetnog sektora, a u pozadini toga nisu proračunski razlozi, što mora provjeriti nacionalni sud. Osim toga, okolnost da se uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme produljuju do dovršetka postupaka natječaja nije dostatna da uskladi taj propis s navedenim člankom ako njegova konkretna primjena u biti dovodi do zlouporabe uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, što također treba provjeriti nacionalni sud.

70

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.

Slijedom navedenoga, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

Članak 5. stavak 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., sadržanog u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, valja tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojeg je produljenje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru opravdano „objektivnim razlozima” u smislu tog članka samo ako inspekcijske zadaće osoblja zaposlenog u području zdravlja životinja nisu trajne zbog varijacija u opsegu djelatnosti objekata nad kojima se provodi inspekcija, osim ako je cilj produljenja ugovora zadovoljenje posebne potrebe predmetnog sektora, a u pozadini toga nisu proračunski razlozi, što mora provjeriti nacionalni sud. Osim toga, okolnost da se uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme produljuju do dovršetka postupaka natječaja nije dostatna da uskladi taj propis s navedenim člankom ako njegova konkretna primjena u biti dovodi do zlouporabe uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, što također treba provjeriti nacionalni sud.