RJEŠENJE POTPREDSJEDNIKA SUDA

6. listopada 2015. ( * )

„Žalba — Intervencija — Pravni interes za ishod postupka“

U predmetu C‑410/15 P(I),

povodom žalbe na temelju članka 57. Statuta Suda Europske unije podnesene 27. srpnja 2015.,

Comité d’entreprise de la Société nationale maritime Corse Méditerranée (SNCM), sa sjedištem u Marseilleu (Francuska), koji zastupa C. Bonnefoi, avocate,

žalitelj,

druge stranke u postupku su

Société nationale maritime Corse Méditerranée (SNCM), sa sjedištem u Marseilleu,

tužitelj u prvostupanjskom postupku,

Europska komisija, koju zastupaju V. Di Bucci i B. Stromsky, u svojstvu agenata,

tuženik u prvostupanjskom postupku,

POTPREDSJEDNIK SUDA,

nakon što je saslušao prvog nezavisnog odvjetnika M. Watheleta,

donosi sljedeće

Rješenje

Svojom žalbom Comité d’entreprise de la Société nationale maritime Corse Méditerranée (SNCM) (Radničko vijeće društva SNCM, u daljnjem tekstu: radničko vijeće) zahtijeva ukidanje rješenja Općeg suda Europske unije od 7. srpnja 2015., SNCM/Komisija (T‑1/15, EU:T:2015:488, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje) kojim je odbijen zahtjev za intervenciju u potporu zahtjevu tužitelja u prvostupanjskom postupku u predmetu T‑1/15 koji se odnosi na poništenje Odluke Komisije 2014/882/EU od 20. studenoga 2013. u vezi s državnim potporama SA 16237 (C 58/2002) (ex N 118/2002) koje je Francuska provela u korist SNCM‑a (SL 2014., L 357, str. 1., u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2	Usto, radničko vijeće od Suda zahtijeva da prihvati njegov zahtjev za intervenciju.

3	Europska komisija podnijela je očitovanje na žalbu 7. rujna 2015.

O žalbi

4	U skladu s člankom 40. drugim stavkom Statuta Suda Europske unije, svatko može intervenirati u postupak pred sudovima Europske unije ako može dokazati svoj pravni interes za ishod postupka koji se vodi pred tim sudovima.

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pojam „pravnog interesa za ishod postupka“ u smislu navedenog članka 40. drugog stavka treba definirati prema samom predmetu postupka i pod njim valja razumjeti izravan i stvaran interes isključivo u odnosu na sudbinu samog zahtjeva, a ne u odnosu na istaknute razloge ili argumente. Naime, pojam „ishod postupka“ upućuje na konačnu odluku koja se traži u onom obliku u kojem bi se izrazila u izreci presude koju treba donijeti (vidjeti rješenje predsjednika Suda, Komisija/EnBW, C‑365/12 P, EU:C:2013:83, t. 7. i navedenu sudsku praksu).

U tom pogledu osobito treba provjeriti utječe li pobijani akt izravno na podnositelja zahtjeva za intervenciju i je li njegov pravni interes za ishod postupka određen (vidjeti rješenje predsjednika Suda, Mory i dr./Komisija, C‑33/14 P, EU:C:2015:135, t. 7. i navedenu sudsku praksu). Načelno se može smatrati da je pravni interes za ishod postupka dovoljno izravan samo ako ishod postupka može izmijeniti pravni položaj podnositelja zahtjeva za intervenciju (vidjeti u tom smislu rješenja predsjednika Suda, National Power i PowerGen/Komisija, C‑151/97 P(I) i C‑157/97 P(I), EU:C:1997:307, t. 61.; Schenker/Air France i Komisija, C‑589/11 P(I), EU:C:2012:332, t. 14. i 15., kao i Mory i dr./Komisija, C‑33/14 P, EU:C:2015:135, t. 4. i 11.).

Svojom žalbom radničko vijeće prigovara Općem sudu da je pogrešno protumačio članak 40. drugi stavak Statuta Suda. Žalba je podijeljena na sljedeća četiri žalbena razloga:

—

pogreška koja se tiče prava koju je Opći sud počinio kada je u točki 13. pobijanog rješenja zauzeo stajalište prema kojemu kolektivni interes radnika SNCM‑a koje zastupa radničko vijeće ne može sam po sebi predstavljati osnovu za izravan i stvaran pravni interes SNCM‑a za ishod postupka koji se vodi pred tim sudom, u smislu članka 40. drugog stavka Statuta Suda;

—

pogreška koja se tiče prava koju je Opći sud počinio kada je u točki 14. pobijanog rješenja zauzeo stajalište prema kojemu to što se radničko vijeće eventualno može smatrati zainteresiranom osobom u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a nije dovoljno kako bi se opravdao izravan i stvaran pravni interes za ishod postupka koji se vodi pred Općim sudom, u smislu navedenog članka 40. drugog stavka;

—

pogreške u ocjeni koje je Opći sud počinio kada je u točki 15. pobijanog rješenja zauzeo stajalište prema kojem, kao prvo, radničko vijeće nije pružilo nijedan konkretan element koji može dokazati osobitu važnost predmeta koji se vodi pred Općim sudom za aktualne zakonodavne inicijative ili pak to da taj predmet podrazumijeva načelne poteškoće koje posebno mogu utjecati na njegove interese i, kao drugo, da radničko vijeće nije dokazalo da bi u slučaju poništenja sporne odluke došlo do obustave predstečajnog postupka koji je u tijeku na nacionalnoj razini, i

—

pogreška u ocjeni koju je Opći sud počinio kada je u točkama 16. do 18. pobijanog rješenja smatrao da se pravni interes radničkog vijeća za ishod postupka pred tim sudom ne razlikuje od SNCM‑ova interesa iako ima zasebnu pravnu osobnost, premda vezanu uz tog poduzetnika, znatnu imovinu i proračun s obvezama i ugovorima koji se izvršavaju, a na koje izravno utječe predstečajni postupak u kojem prema francuskom pravu može ostvariti pravo na saslušanje.

8	Najprije valja razmotriti drugi žalbeni razlog.

Ovim žalbenim razlogom radničko vijeće tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točki 14. pobijanog rješenja u biti zauzeo stajalište prema kojem to što se radničko vijeće eventualno može smatrati zainteresiranom osobom u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a nije dovoljno kako bi se opravdao izravan i stvaran pravni interes za ishod postupka koji se vodi pred Općim sudom, u smislu članka 40. drugog stavka Statuta Suda. Nadalje, radničko vijeće smatra da mu je oduzeta mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku s obzirom na to da Komisija, nakon što je Opći sud presudom Corsica Ferries France/Komisija (T‑565/08, EU:T:2012:415) poništio Odluku Komisije 2009/611/EZ od 8. srpnja 2008. u vezi s mjerama C 58/02 (ex N 118/02) koje je Francuska provela u korist [SNCM‑a] (SL 2009., L 225, str. 180.), nije ponovno pokrenula postupak predviđen u članku 108. stavku 2. UFEU‑a prije nego što je donijela spornu odluku.

U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da je zainteresiranoj osobi u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a dopušteno tražiti poništenje Komisijine odluke o državnoj potpori ako ta osoba podnošenjem tužbe za poništenje protiv te odluke želi sačuvati svoja postupovna prava koja joj pripadaju na temelju te odredbe (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 47. kao i navedenu sudsku praksu).

Međutim, zainteresirana osoba u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a, koja želi intervenirati u postupak povodom takve tužbe za poništenje u potporu tužiteljevu zahtjevu dokazuje pravni interes za ishod predmetnog postupka u smislu članka 40. drugog stavka Statuta Suda. Naime, konačna odluka koju traži, u onom obliku u kojem bi se izrazila u izreci presude koju treba donijeti, može izmijeniti pravni položaj takvog podnositelja zahtjeva za intervenciju jer, s jedne strane, podrazumijeva obvezu Komisije da pokrene ili, ovisno o okolnostima, ponovno pokrene službeni istražni postupak na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a i, s druge strane, tom podnositelju zahtjeva daje pravo da u svojstvu zainteresirane osobe sudjeluje u navedenom službenom istražnom postupku.

U konkretnom slučaju, iz točke 13. pobijanog rješenja proizlazi da radničko vijeće predstavlja kolektivni interes svih SNCM‑ovih radnika. Budući da Komisija u svoju ocjenu spojivosti državne potpore u sektoru pomorskog prijevoza uključuje velik broj raznovrsnih elemenata koji se, među ostalim, odnose na zaštitu tržišnog natjecanja, Unijinu pomorsku politiku, poticanje pomorskog prijevoza u Uniji ili pak poticanje zapošljavanja, ne može se isključiti mogućnost da radničko vijeće podnese Komisiji primjedbe od socijalnog značaja koji se ovisno o okolnostima mogu uzeti u obzir tijekom službenog istražnog postupka iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu 3F/Komisija, C‑319/07 P, EU:C:2009:435, t. 64. i 70.).

13	U tim okolnostima, treba smatrati da je radničko vijeće zainteresirana osoba u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a.

14	Također valja naglasiti da je SNCM u svojoj tužbi istaknuo tužbeni razlog koji se temelji na povredi postupovnih prava koja ima prema članku 108. stavku 2. UFEU‑a jer Komisija, nakon što je Opći sud poništio Odluku 2009/611, nije ponovno pokrenula službeni istražni postupak.

Stoga iz razloga navedenih u točki 11. ovoga rješenja treba zaključiti da je radničko vijeće, kao zainteresirana osoba u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a koja želi poduprijeti zahtjev druge zainteresirane osobe koja se također poziva na povredu postupovnih prava koja joj pripadaju na temelju te odredbe, dokazalo izravan i stvaran pravni interes za ishod postupka koji se vodi pred Općim sudom, u smislu članka 40. drugog stavka Statuta Suda.

16	Opći sud je dakle počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točki 19. pobijanog rješenja zaključio da valja odbiti zahtjev za intervenciju radničkog vijeća u potporu SNCM‑ovu tužbenom zahtjevu.

17	Stoga valja prihvatiti ovaj žalbeni razlog i ukinuti pobijano rješenje, bez potrebe za ispitivanjem ostalih žalbenih razloga.

18	Prema članku 61. prvom stavku Statuta Suda, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda Sud može konačno odlučiti u sporu ako stanje postupka to dopušta.

19	U konkretnom slučaju Sud raspolaže svim elementima koji su potrebni za konačno odlučivanje o zahtjevu za intervenciju radničkog vijeća.

20	Kako proizlazi iz točaka 12. do 15. ovog rješenja, radničko vijeće dokazalo je izravan i stvaran pravni interes za ishod postupka koji se vodi pred Općim sudom, u smislu članka 40. drugog stavka Statuta Suda.

21	Stoga valja prihvatiti njegov zahtjev za intervenciju u potporu SNCM‑ovu tužbenom zahtjevu u predmetu T‑1/15.

Troškovi

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad je žalba osnovana i Sud sâm konačno odluči u sporu, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog Poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog Poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je radničko vijeće, međutim, propustilo podnijeti zahtjev za naknadu troškova, valja odlučiti da će svaka stranka snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog, potpredsjednik Suda rješava:

1.	Ukida se rješenje Općeg suda Europske unije od 7. srpnja 2015., SNCM/Komisija (T‑1/15, EU:T:2015:488).

2.	Dopušta se intervencija Comité d’entreprise de la Société nationale maritime Corse Méditerranée (SNCM) u predmet T‑1/15 u potporu tužiteljevu zahtjevu.

3.	Svaka stranka snosi vlastite troškove.

Potpisi

( * ) Jezik postupka: francuski