materigcjeRješenje Suda (šesto vijeće) od 26. listopada 2016. – Siderúrgica Sevillana i dr. protiv Administración del Estado

(spojeni predmeti C‑369/15 do C‑372/15) ( *1 )

„Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Europske unije — Direktiva 2003/87/EZ — Članak 10.a — Metoda besplatne dodjele jedinica — Izračun jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije — Odluka 2013/448/EU — Članak 4. — Prilog II. — Valjanost — Primjena jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije na postrojenja u sektorima u kojima postoji značajan rizik od istjecanja ugljika — Odluka 2011/278/EU — Članak 10. stavak 9. — Valjanost“

1. 

Okoliš — Zagađenje zraka — Direktiva 2003/87 — Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova — Prijelazno uređenje besplatne dodjele jedinica — Metoda dodjele — Izračun na temelju maksimalne godišnje količine takvih jedinica za dodjelu — Uzimanje u obzir emisija proizvođača električne energije prilikom određivanja te količine — Nedopuštenost (Direktiva 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10.a st. 3. i 5.; Odluka Komisije 2011/278, čl. 15. st 3. i Odluka Komisije 2013/448) (t. 23.‑27., 30., 31., 34., 35. i t. 1. izreke)

2. 

Prethodna pitanja — Nadležnost Suda — Utvrđivanje relevantnih elemenata prava Unije — Preoblikovanje pitanjâ (čl. 267. UFEU‑a) (t. 29., 39.)

3. 

Okoliš — Zagađenje zraka — Direktiva 2003/87 — Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova — Prijelazno uređenje besplatne dodjele jedinica — Metoda dodjele — Izračun na temelju maksimalne godišnje količine takvih jedinica za dodjelu — Faktor korekcije — Primjena na sva postrojenja na koja se ne primjenjuje članak 10.a stavak 3. Direktive 2003/87 — Dopuštenost (Direktiva 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10.a st. 1., 5. i 12.; Odluka Komisije 2011/278, čl. 10. st. 9. podst. 1.) (t. 43.‑46.)

4. 

Okoliš — Zagađenje zraka — Direktiva 2003/87 — Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova — Prijelazno uređenje besplatne dodjele jedinica — Metoda dodjele — Izračun na temelju maksimalne godišnje količine takvih jedinica za dodjelu — Uzimanje u obzir emisija postrojenja uključenih u sustav trgovanja jedinicama prije 2013. prilikom određivanja te količine — Nedopuštenost (Direktiva 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10.a st. 5. podst. 1. t. (b) i Prilog I.; Odluka Komisije 2013/448, čl. 4. Prilog II.) (t. 49., 50. i t. 4. izreke)

5. 

Prethodna pitanja — Ocjena valjanosti — Proglašenje nevaljanosti odredaba Komisijine odluke koje se odnose na faktor korekcije koji su države članice primijenile radi određivanja količine emisijskih jedinica stakleničkih plinova za besplatnu dodjelu — Učinci — Vremensko ograničenje (čl. 264. st. 2. UFEU‑a i čl. 267. UFEU‑a; Odluka Komisije 2013/448, čl. 4. i Prilog II.) (t. 51. i t. 5. izreke)

Izreka

1. 

Ni iz odredaba Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009., u vezi s člankom 15. stavkom 3. Odluke Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, ni iz Odluke Komisije 2013/448/EU оd 5. rujna 2013. o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ne proizlazi da je Europska komisija prilikom određivanja maksimalne godišnje količine emisijskih jedinica stakleničkih plinova isključila emisije različite od onih koje se mogu pripisati proizvođačima električne energije.

2. 

Ispitivanjem trećeg pitanja pod (b) nije utvrđen nijedan element koji bi utjecao na valjanost članka 15. stavka 3. Odluke 2011/278.

3. 

Ispitivanjem četvrtog pitanja nije utvrđen nijedan element koji bi utjecao na valjanost članka 10. stavka 9. prvog podstavka Odluke 2011/278.

4. 

Nevaljani su članak 4. i Prilog II. Odluci Komisije 2013/448.

5. 

Učinci proglašenja članka 4. Odluke 2013/448 i njezina Priloga II. nevaljanima vremenski su ograničeni tako da, s jedne strane, to proglašenje stvara učinke tek protekom razdoblja od deset mjeseci počevši od datuma objave presude od 28. travnja 2016., Borealis Polyolefine i dr. (C‑191/14, C‑192/14, C‑295/14, C‑389/14 i C‑391/14 do C‑393/14, EU:C:2016:311), kako bi se Europskoj komisiji omogućilo da poduzme potrebne mjere, te da se, s druge strane, mjere donesene do isteka tog razdoblja na temelju poništenih odredaba ne mogu dovesti u pitanje.


( *1 ) SL C 311 od 21. 9. 2015.