Predmet C‑13/15

Kazneni postupak

protiv

Cdiscount SA

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation (Francuska))

„Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Direktiva 2005/29/EZ — Zaštita potrošača — Nepoštena poslovna praksa — Snižavanje cijena — Označavanje ili isticanje referentne cijene“

Sažetak – Rješenje Suda (šesto vijeće) od 8. rujna 2015.

1. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Tumačenje nacionalnog prava – Isključenje

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Zaštita potrošača – Nepoštena poslovna praksa poslovnih subjekata prema potrošačima – Direktiva 2005/29 – Područje primjene – Snižavanje cijena kojemu je cilj potaknuti potrošače da proizvode kupuju na stranici elektroničke trgovine – Uključenost

   (Direktiva 2005/29 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. t. (d))

3. Zaštita potrošača – Nepoštena poslovna praksa poslovnih subjekata prema potrošačima – Direktiva 2005/29 – Nepoštena poslovna praksa – Pojam – Nacionalni propis kojim se propisuje opća zabrana najava sniženja cijena u kojima se ne navodi referentna cijena – Neispitivanje nepoštenog karaktera tih oglašavanja od slučaja do slučaja – Nedopuštenost

   (Direktiva 2005/29 Europskog parlamenta i Vijeća)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 28., 29.)

2.  Snižavanje cijena čiji je cilj potaknuti potrošače da kupuju proizvode na stranici elektroničke trgovine predstavlja poslovnu praksu u smislu članka 2. točke (d) Direktive 2005/29 o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i posljedično spada u njezino materijalno područje primjene.

   Naime, takvo snižavanje cijena jasno spada u okvir poslovne strategije trgovca i izravno se odnosi na promociju i prodaju tih proizvoda.

   (t. 32.)

3.  Direktivu 2005/29 o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu treba tumačiti na način da se protivi nacionalnim odredbama koje propisuju opću zabranu bez ocjenjivanja svakog pojedinog slučaja kako bi se mogao ustanoviti nepošten karakter najava sniženja cijena u kojima se ne pojavljuje referentna cijena kod označavanja ili isticanja cijena, pod uvjetom da im je svrha zaštita potrošača, što mora provjeriti nacionalni sud koji je uputio zahtjev.

   U tom pogledu, Direktiva 2005/29 provodi potpuno usklađivanje pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnih subjekata prema potrošačima, pa države članice ne mogu donijeti, kao što to izričito propisuje njezin članak 4., strože mjere nego što su to one definirane navedenom direktivom, čak ni u svrhu da se osigura viši stupanj zaštite potrošača.

   Ista direktiva u svojem Prilogu I. utvrđuje iscrpan popis 31 poslovne prakse koja se, sukladno članku 5. stavku 5. te direktive, smatra nepoštenom u svim okolnostima. Posljedično, kao što to izričito pojašnjava uvodna izjava 17. navedene direktive, to su jedina poslovna postupanja koja se mogu smatrati nepoštenima a da se ne poduzima ocjenjivanje svakog pojedinog slučaja s obzirom na odredbe članaka 5. do 9. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi.

   Međutim, praksa koja se sastoji u najavi sniženja cijena potrošačima u kojoj se ne pojavljuje referentna cijena kod označavanja ili isticanja cijena nije navedena u Prilogu I. Direktivi. Stoga se ne može zabraniti u svim okolnostima, nego samo nakon posebne analize koja omogućuje da se ustanovi njezin nepošten karakter.

   (t. 34., 38., 39., 41. i izreka)