22.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 68/22

—

ukine pobijanu presudu Općeg suda od 24. rujna 2015. u predmetu T-211/14,

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

1.

Nesporno je da se sporni žig koristio isključivo zajedno s dodatnim verbalnim elementom „Bullerjan”. Žalitelj tvrdi da su prilikom ocjene razlikovnog karaktera dodanog elementa „Bullerjan” iskrivljeni dokazi. Opći sud je razlikovni karakter dodanog elementa kvalificirao (samo) normalnim. Podneseni dokazi ne podupiru kvalifikaciju razlikovnog karaktera (samo) normalnim, jer ne pružaju podatke o opsegu, trajanju i intenzitetu elementa „Bullerjan”, koji je sam registriran kao žig.

2.

U drugom žalbenom razlogu, žalitelj ističe da je obrazloženje Općeg suda u pogledu utvrđenja da sporni žig ima visoki razlikovni karakter kontradiktorno. Opći sud je u svojem obrazloženju naveo, s jedne strane, da sporni žig ima „neobičan oblik”, a s druge strane da drugi proizvođači prodaju peći koje imaju vrlo sličan oblik. Daljnja kontradiktornost leži u pretpostavki Općeg suda, s jedne strane, da je visoki razlikovni karakter spornog žiga neovisan od njezine eventualne funkcionalnosti i, s druge strane, da vrlo sličan oblik drugih peći ne dovodi u pitanje taj visoki razlikovni karakter, jer to može biti posljedica želje da se postigne određeni tehnički rezultat. Slijedom toga, obrazloženje Općeg suda kontradiktorno je u dva pogleda te stoga sadrži pogrešku koja se tiče prava.

3.

U trećem žalbenom razlogu, žalitelj tvrdi da je u nekoliko pogleda počinjena pogreška koja se tiče prava prilikom tumačenja i primjene članka 15. stavka 1. točke (a) Uredbe o žigu (1). Kao prvo, Opći sud prilikom obveznog ispitivanja razlikovnog karaktera na temelju članka 15. stavka 1. točke (a) Uredbe o žigu, nije postupio u skladu sa sudskom praksom Suda o ocjeni razlikovnog karaktera trodimenzionalnog žiga u obliku proizvoda. Protivno sudskoj praksi Suda, Opći sud nije obavio usporedbu, koja je u tom pogledu potrebna, spornog žiga s oblicima peći koji se obično koriste u tom sektoru. Kao drugo, Opći sud je pretpostavio da eventualna funkcionalnost oblika spornog žiga nije relevantna za ocjenu njegovog razlikovnog karaktera. Opći sud je time povrijedio priznato načelo da se prilikom ocjene razlikovnog karaktera trebaju uzeti u obzir sve relevantne okolnosti pojedinog slučaja. Kao treće, Opći sud nije postupio u skladu sa sudskom praksom Suda o uporabi u svrhu očuvanja prava na temelju registriranog žiga kao dijela složenog žiga. Opći sud je u tom pogledu smatrao dovoljnim da se žig koji se koristi kao dio složenog žiga još uvijek priznaje kao oznaka podrijetla. On je stoga zanemario činjenicu da se prema nedvosmislenom sadržaju članka 15. stavka 1. Uredbe o žigu i sudskoj praksi Suda uvijek mora ispitati postoji li utjecaj na razlikovni karakter registriranog žiga. Opći sud nije proveo takvo ispitivanje.