25.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 27/25


Žalba koju je 19. studenoga 2015. podnio Koninklijke Philips Electronics NV protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2015. u predmetu T-92/13: Koninklijke Philips Electronics NV protiv Europske komisije

(Predmet C-622/15 P)

(2016/C 027/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Koninklijke Philips Electronics NV (zastupnici: E. Pijnacker Hordijk, J. K. de Pree, S. Molin, advocaten)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda u predmetu T-92/13;

u cijelosti ili djelomično poništi članak 1. stavak 1. točku (c) i stavak 2. točku (f), članak 2. stavak 1. točke (c) i (e) i članak 2. stavak 2. točke (c) i (e) Komisijine odluke od 5. prosinca 2012. u predmetu COMP/39437 – Cijevi za TV i kompjuterske zaslone (u daljnjem tekstu: odluka), u dijelu u kojem se odnose na KPNV; i/ili da smanji kazne izrečene KPNV-u u članku 2. stavku 1. točkama (c) i (e) i članku 2. stavku 2. točkama (c) i (e) odluke;

naloži Komisiji snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svoje žalbe, žalitelj se oslanja na sljedeće glavne žalbene razloge i argumente:

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom primjene članka 101. UFEU-a i članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003 (1) smatrajući da je Komisija mogla kvalificirati prodaje katodnih cijevi (u daljnjem tekstu: CRT) društva LPD Group društvu Philips Group (i LGE Group) kao prodaje unutar grupe i smatrajući da je Komisija smjela uvrstiti vrijednost izravnih prodaja unutar EGP-a putem prerađenih proizvoda (u daljnjem tekstu: DSTP) u izračun KPNV-ove kazne, prilikom razmatranja nizvodnih prodaja, od strane podružnica KPNV-a, kompjuterskih zaslona i televizora u boji koji uključuju CRT-ove koje dobavlja LPD Group.

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da Komisija nije povrijedila KPNV-ova prava na obranu kad je, unatoč okolnostima ovog slučaja, odlučila da neće uključiti LPD Group u upravni postupak i dostaviti mu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama na temelju toga da KPNV ima opću dužnost vođenja evidencije u svojim poslovnim knjigama i dokumentaciji o aktivnostima LPD Groupa, čak i u slučaju stečaja LPD-a.

Opći sud je počinio pogrešku u ocjeni time što je pogrešno protumačio KPNV-ov tužbeni razlog u vezi s tretmanom DTSP-a i tako propustio razmotriti jedan od glavnih tužbenih razloga KPNV-a protiv odluke. Žalitelj nadalje ističe da mu je uskraćena zaštita temeljnog načela jednakog postupanja tako što je Opći sud propustio prepoznati da su različiti pravni standardi primijenjeni na različita poduzeća prilikom utvrđivanja osnovice za izračun kazne. Diskriminirajuće postupanje dovelo je do znatno više kazne za KPNV.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)