14.3.2016

Službeni list Europske unije

C 98/17

Tužba podnesena 20. studenoga 2015. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke

(Predmet C-616/15)

(2016/C 098/22)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Owsiany-Hornung i B.-R. Killmann, punomoćnici)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

utvrdi da je Savezna Republika Njemačka povrijedila obveze koje ima na temelju članka 132. stavka 1. točke (f) Direktive o porezu na dodanu vrijednost (1), jer je izuzeće od plaćanja poreza na isporuke usluga od strane nezavisnih grupa osoba koje obavljaju aktivnost koja je izuzeta od poreza ili u pogledu koje oni nisu porezni obveznici, kako bi svojim članovima izravno omogućila obavljanje te aktivnosti, kada takve grupe od svojih članova potražuju samo točnu nadoknadu njihovog udjela u zajedničkim troškovima, ograničila na grupe čiji članovi imaju ograničen broj zanimanja;

2.	naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe slijedeće tužbene razloge:

Njemačka je izuzeće od poreza na dodanu vrijednost za usluge, koje pružaju nezavisne grupe osoba koje obavljaju aktivnost koja je izuzeta od poreza ili pogledu koje oni nisu porezni obveznici, kako bi svojim članovima izravno omogućila obavljanje te aktivnosti ograničila na točno određene skupine poslova. Izuzeće se prema njemačkim propisima o porezu na dodanu vrijednost odnosi samo na grupe čiji su pripadnici liječnici ili medicinsko osoblje, te na bolnice i zdravstvene ustanove.

Navedeno nije u skladu s člankom 132. stavkom 1. točkom (f) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost. Ni tekst ni cilj, a niti povijest nastanka članka 132. stavka 1. točke (f) Direktive 2006/112/EZ ne opravdavaju takvo ograničavanje izuzeća od poreza na dodanu vrijednost na određene skupine poslova. Izuzeće se mora primjenjivati na sve vrste zanimanja, ako obavljaju aktivnost koja je izuzeta od poreza.

Ograničenja iz njemačkih propisa o porezu na dodanu vrijednost ne mogu se opravdati mogućim narušavanjem tržišnog natjecanja. Postojanje ili izostanak narušavanja tržišnog natjecanja kod primjene izuzeća od poreza može se ocijeniti isključivo na temelju okolnosti pojedinačnog slučaja. Nije moguće na apstraktan način donijeti odluku o postojanju narušavanja tržišnog natjecanja za usluge koje je isporučila određena skupina zanimanja i s time izravno povezanim uslugama jedne skupine.

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)