1.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 38/27

—

ukinuti presudu Općeg suda Europske unije kojom je odbijena tužba koju je ista stranka podnijela protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 19. svibnja 2014. (predmet R 1118/2013-2) i, slijedom toga, poništiti spornu odluku, kao i raniju odluku Odjela za poništaje OHIM-a od 30. travnja 2014., kojom je prihvaćen zahtjev za opoziv registracije žiga Zajednice ZARA br. 112.755 za usluge iz razreda 39.

—

naložiti OHIM-u snošenje troškova.

1.

U ovoj se žalbi u okviru šest žalbenih razloga pobijaju pravni razlozi izneseni u točkama 32. do 37. pobijane presude.

2.

U okviru prvog žalbenog razloga navodi se da je Opći sud povrijedio članak 65. stavak 3. Uredbe o žigu Zajednice br. 207/2009 (1), s obzirom na to da je u točki 37. pobijane presude prekoračio tužbeni zahtjev koji mu je podnesen, dovodeći u pitanje samu uporabu žiga ZARA br. 112755 za usluge iz razreda 39, iako to pitanje nije bilo sporno niti je navedeno u tužbi.

3.

Predmet žalbe podnesene žalbenom vijeću odnosio se jedino na utvrđenje može li se Inditexova uporaba žiga ZARA za usluge prijevoza i distribucije proizvoda koje to društvo nudi korisnicima franšize smatrati javnom uporabom koja se razlikuje od privatne uporabe u okviru samog poduzetnika i, stoga, stvarnom uporabom. Zato je postojanje same uporabe žiga ZARA za usluge prijevoza i distribucije koje nudi nositelj žiga nesporna činjenica o kojoj se nije raspravljalo u upravnom postupku.

4.

U okviru drugog žalbenog razloga Inditex navodi da je Opći sud u točkama 32. i 33. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom primjene članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe o žigu Zajednice br. 207/2009, brkajući pojam „poslovne integracije”, svojstven poduzetniku korisniku franšize koji se uključuje u model poslovanja davatelja franšize s pojmom „gospodarske integracije” ili „gospodarske jedinice” u smislu razine gospodarske ovisnosti.

5.

Opći sud je u točki 33. pobijane presude ocijenio da to što Inditexovi korisnici franšize slijede model poslovanja koji je integriran u onaj davatelja franšize podrazumijeva gubitak statusa neovisnih gospodarskih jedinica, to jest trećih osoba koje su izvan unutarnje organizacije davatelja franšize. Prema mišljenju žalitelja, takva je ocjena nepravilna jer je protivna pravu.

6.

U okviru trećeg žalbenog razloga navodi se da je Opći sud u točki 33. pobijane presude iskrivljeno prenio tekst izjave pod prisegom Antonia Abrila od 7. svibnja 2012. (prilog 4. žalbi), parcijalno prenoseći dio njegovih stvarnih izjava, što je Opći sud navelo na pogrešno tumačenje spomenutog dokumenta i utjecalo na njegov zaključak u pogledu javne uporabe žiga ZARA.

7.

U okviru četvrtog žalbenog razloga navodi se pogreška Općeg suda koja se tiče prava prilikom primjene članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe o žigu Zajednice br. 207/2009 jer su u točki 35. pobijane presude povrijeđena pravila prema kojima se ocjena o stvarnoj uporabi žiga treba provesti uzimajući u obzir sve relevantne činjenice i okolnosti radi utvrđivanja rabi li se on doista u gospodarskom prometu. Konkretno, navodi se da je Opći sud zanijekao prisutnost Inditexa sa svojim žigom ZARA na tržištu usluga prijevoza robe jer to društvo nije ostvarivalo prihode pružanjem usluga iz razreda 39.

8.

Opći sud je ocijenio da Inditex ne pruža usluga prijevoza robe trećim osobama izvan svoje gospodarske jedinice, s obzirom na to da je riječ o poduzetniku koji se bavi konfekcijom i prodajom modnih artikala, a ne o prijevozniku. Prema mišljenju žalitelja, takvo je stajalište Općeg suda pogrešno i protivno pravu i sudskoj praksi na koje se upućuje u tom žalbenom razlogu.

9.

U okviru petog žalbenog razloga Inditex navodi da je Opći sud u točki 35. pobijane presude iskrivljeno prenio tekst izjave pod prisegom Antonia Abrila od 7. svibnja 2012., tumačeći brojčane podatke iz točke 18. izjave kao dokaz stvarne uporabe spornog žiga u gospodarskom prometu, kad je riječ o prodaji proizvoda, iako se zapravo iznosi iz spomenutog dokumenta tiču isključivo prihoda koje je Inditex ostvario od svojih korisnika franšize za usluge prijevoza koje im je pružao.

10.

Naposljetku, u okviru šestog žalbenog razloga navodi se pogreška koja se tiče prava počinjena povredom članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe o žigu Zajednice br. 207/2009, u vezi s Pravilom 22. Uredbe br. 2868/1995 (2), s obzirom na to da je u točki 36. pobijane presude Opći sud zatražio od Inditexa da podnese probatio diabólica, negirajući da su mu podneseni dokazi o ostvarenim prihodima jer mu nije prikazan nijedan račun, unatoč tome što je bio svjestan da Inditex takve račune ne može prikazati jer je riječ o dokumentima koji ne postoje zbog onog što je navedeno u okviru tog žalbenog razloga.