|
30.11.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 398/18 |
Žalba koju je 25. rujna 2015. podnio HIT Groep BV protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015. u predmetu T-436/10, Hit Groep protiv Komisije
(Predmet C-514/15 P)
(2015/C 398/24)
Jezik postupka: nizozemski
Stranke
Žalitelj: HIT Groep BV (zastupnici: G. van der Wal i L. Parret, advocaten)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
|
— |
proglasi osnovanim žalbene razloge koje je istaknuo, ukine pobijanu presudu, njegovu tužbu protiv sporne odluke (1) (naknadno) proglasi osnovanom i poništi spornu odluku u dijelu u kojem se na njega odnosi i to osobito članak 1. točku 9. podtočku (b), članak 2. točku 9. i članak 4. točku 22., podredno ukine novčanu kaznu koja mu je izrečena u članku 2. točki 9. sporne odluke ili da je smanji u opsegu koji Sud smatra primjerenim, ili da barem ukine pobijanu presudu te predmet vrati Općem sudu na ponovno odlučivanje uzimajući u obzir presudu koju Sud donese; |
|
— |
Komisiji naloži snošenje troškova koji su žalitelju nastali u prvostupanjskom i žalbenom postupku, uključivo troškove za njegove pravne zastupnike. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
|
a) |
U točkama 174.-188. i 224. pobijane presude Opći sud je pogrešno presudio, počinio pogrešku koja se tiče prava, nepotpuno ili nelogično obrazložio i počinio povredu članka 296. stavka 2. UFEU-a, članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2) (u daljnjem tekstu: Povelja), članka 23. stavka 2. podstavka 2. Uredbe br. 1/2003, članka 7. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP), članka 49. Povelje i općih pravnih načela, osobito načela proporcionalnosti te je u pobijanoj presudi odlučio da se Komisija prilikom primjene gornje granice za novčanu kaznu koja se na žalitelja primjenjuje u skladu s člankom 23. stavkom 2. podstavkom 2. Uredbe br. 1/2003 (3) smjela temeljiti na prometu žalitelja u (poslovnoj) godini 2003. te da temeljenjem na toj poslovnoj godini nije povrijedila načelo proporcionalnosti; Opći sud je zbog toga odbio tužbu (sadašnjeg) žalitelja te mu naložio snošenje troškova. |
|
b) |
Opći sud je pogrešno presudio, počinivši pogrešku koja se tiče prava i povredu članka 296. stavka 2. UFEU-a, članka 41. stavka 2. točke (c) i članka 49. stavka 3. Povelje i općih pravnih načela, osobito načela proporcionalnosti, time što je propustio ocijeniti proporcionalnost novčane kazne koju je Komisija izrekla žalitelju; (barem) u tom dijelu je presuda Općeg suda neobrazložena ili nedovoljno (logično) obrazložena; Opći sud je zbog toga odbio tužbu (sadašnjeg) žalitelja te mu naložio snošenje troškova. |
Protivno odluci Općeg suda, odstupanje od članka 23. stavka 2. podstavka 2. Uredbe br. 1/2003 (u ovom predmetu) nije dopušteno i zahvaćeno je pogreškom koja se tiče prava. Takvo odstupanje – prilikom kojeg je umjesto prethodne poslovne godine (2009.) primijenjena poslovna godina 2003. u okviru te odredbe – protivno je toj odredbi i njezinoj svrsi. Članak 23. stavak 2. podstavak 2. Uredbe br. 1/2003 treba spriječiti da novčana kazna bude izrečena u iznosu koji prelazi platežnu sposobnost poduzetnika u trenutku u kojem mu se pripiše povreda i za koji mu je Komisija izrekla financijsku sankciju. Ova odredba predstavlja jamstvo načela proporcionalnosti koje više nije zajamčeno ako se odstupa od njegova teksta.
Odstupanje od te odredbe (njezina teksta) povređuje (u ovom predmetu) i članak 7. stavak 1. EKLJP-a, članak 49. Povelje i načelo proporcionalnosti (načelo zakonitosti i određenosti).
Presude Suda u kojima je dopušteno odstupanje od izričitog teksta članka 23. stavka 2. podstavka 2. Uredbe br. 1/2003 (presude od 7. lipnja 2007., Britannia Alloys & Chemicals/Komisija, C-76/06 P, EU:C:2007:326, i od 14. svibnja 2014., 1.garantovaná/Komisija, C-90/13 P, EU:C:2014:326), donesene su (dugo) nakon stvarnih događaja zbog kojih je žalitelju izrečena novčana kazna. Stoga retroaktivna primjena te sudske prakse povređuje članak 7. stavak 1. EKLJP-a i članak 49. Povelje.
Ako bi odstupanje od teksta članka 23. stavka 2. druge rečenice Uredbe br. 1/2003 u iznimnim slučajevima (moglo) biti pravno dopušteno, to bi ipak zahtijevalo detaljno obrazloženje; u pobijanoj presudi međutim ne postoji takvo obrazloženje, protivno članku 7. stavku 1. EKLJP-a i članku 41. stavku 2. točki (c) Povelje odnosno ono je nedovoljno.
Jamstvo načela proporcionalnosti zahtijeva da sud Unije (u svakom slučaju), kada je provedeno odstupanje od članka 23. stavka 2. druge rečenice Uredbe br. 1/2003, (naknadno) ispita odgovara li novčana kazna cilju te odredbe i načelu proporcionalnosti, što je Opći sud propustio učiniti u pobijanoj presudi (i Komisija u spornoj odluci), te je barem nije ili ju je nedovoljno obrazložio.
(1) Odluka C(2010) 4387 final Komisije od 30. lipnja 2010. u vezi s postupkom primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje), izmijenjena Odlukom C (2010) 6676 final Komisije od 30. rujna 2010. i Odlukom C(2011) 2269 final Komisije od 4. travnja 2011.
(3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101.] i [102. UFEU-a] (SL 2003, L 1, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)