25.1.2016

Službeni list Europske unije

C 27/2

Žalba koju je 18. rujna 2015. podnio Rainer Typke protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 2. srpnja 2015. u predmetu T-214/13: Rainer Typke protiv Europske komisije

(Predmet C-491/15 P)

(2016/C 027/03)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Rainer Typke (zastupnik: C. Cortese, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine točke 2. i 3. izreke presude Općeg suda od 2. srpnja 2015. u predmetu T-214/13, Typke/Europska komisija;

—	poništi odluku koju je donio Glavni tajnik Europske komisije u postupku Gestdem 2012/3258

—	naloži Komisiji snošenje troškova žalitelja u prvostupanjskom i u drugostupanjskom sudskom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu žalbe, žalitelj ističe jedan žalbeni razlog, iznesen u dva glavna dijela.

Prvo, Opći sud je pogrešno tumačio Uredbu br. 1049/2001 (1), posebno njezin članak 3. točku (a) te članak 4. stavak 6., pretpostavljajući da primjena navedenih članaka na normalizirane relacijske baze podataka zahtijeva razlikovanje između djelomičnog pristupa dokumentima pohranjenim u relacijskoj bazi podataka, i temeljnog pristupa podacima koje sadrži. Zadnje navedeni nije obuhvaćen odredbama uredbe o pristupu, budući da bi navodno doveo do izrade novog dokumenta. Posebice, Opći sud je u bitnome pogriješio kada je zaključio da Uredba 1049/2001 iz svog opsega primjene isključuje zahtjev za pristup normaliziranoj relacijskoj bazi podataka koji zahtjeva stvaranje zahtjeva za SQL pretragu kojeg institucija od koje se podaci traže prije nije koristila „na više ili manje uobičajen način za baze podataka o kojima je riječ u ovom slučaju” i „unaprijed programiranih” jer to navodno ne uključuje pretraživanje koje se može provesti pomoću alata za pretraživanje koji su na raspolaganju za tu bazu podataka, te bi stoga značilo izradu novog dokumenta.

Drugo, Opći sud je pogrešno utvrdio da se podnositeljev zahtjev nije odnosio na postojeći dokument, te da ni na koji način nije bio uključen u područje primjene Uredbe br. 1049/2001, temeljem slijedećih pogrešnih pretpostavki:

—

institucija kojoj je podnesen zahtjev ne bi mogla pozitivno riješiti zahtjev za pristupom jer bi postojeći dokumenti bili neprikladni za rješavanje zahtjeva (prvostupanjska presuda, točka 73.) ili zato što pristup tim dokumentima podnositelj navodno nije ni zatražio (prvostupanjska presuda, točka 67.)

—	podnositeljev zahtjev bio bi podveden pod kvalifikaciju koju ne podržava relevantna baza podataka, posebice zbog radnji obrade podataka koje bi to zahtijevalo (prvostupanjska presuda, točke 58., 66., 68.; 62., 63.)

—	to bi podrazumijevalo izradu novog dokumenta koji sadrži podatke u novom obliku i u skladu s kriterijima odabira koje je podnositelj precizno naveo (prvostupanjska presuda, točke 61., 67.)

S obzirom da su mu sva utvrđenja kritizirana u ovoj točki, štoviše, Opći sud je utvrđenjima, koja se osporavaju u ovoj točki, iskrivio jasnu logiku dokaza koji su mu podneseni i dostupni. Isto vrijedi i za utvrđenje Općeg suda da se pretpostavka zakonitosti primjenjuje u ovom slučaju i na izjavu institucije o nepostojanju traženih dokumenata (prvostupanjska presuda, točka 66.).

(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)