28.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 320/19

Žalba koju je 27. srpnja 2015. podnio Timab Industries, Cie financière et de participations Roullier (CFPR) protiv presude Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 20. svibnja 2015. u predmetu T-456/10, Timab Industries i CFPR protiv Komisije

(Predmet C-411/15 P)

(2015/C 320/27)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Timab Industries i Cie financière et de participations Roullier (CFPR) (zastupnik: N. Lenoir, avocate)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Stranke od Suda zahtijevaju da:

—

ukine presudu Općeg suda od 20. svibnja 2015. donesenu u predmetu T-456/10;

—

vrati predmet na ponovno suđenje Općem sudu radi smanjenja na odgovarajući način iznosa novčane kazne;

—

podredno, utvrdi da je Opći sud povrijedio pravo na pravično suđenje zbog nerazumno dugog trajanja sudskog postupka;

—

naloži Komisiji snošenje svih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelji ističu pet žalbenih razloga za ukidanje presude.

Kao prvo, Opći sud nije poštovao pravila o teretu dokazivanja te je povrijedio prava na obranu time što je smatrao da je na žaliteljima da, u postupku nagodbe, dokažu da prije 1993.godine nisu sudjelovali u zabranjenom sporazumu.

Kao drugo, žalitelji prigovaraju Općem sudu da je povrijedio privilegij protiv samooptuživanja kao i prava na obranu. Opći sud nije primijenio svoju neograničenu nadležnost time što nije provjerio Komisijinu obvezu pružanja dokaza u prilog njezinoj kvalifikaciji navodnih „priznanja” žalitelja, a ta je kvalifikacija imala značajan utjecaj na određivanje iznosa novčane kazne.

Kao treće, Opći sud nije poštovao opseg svoje neograničene nadležnosti time što je priznanje Komisije, nakon povlačenja žalitelja iz postupka nagodbe, da žalitelji nisu sudjelovali u zabranjenom sporazumu između 1978. i 1992., smatrao „novim elementima” kako bi opravdao izricanje znatno povećane novčane kazne za povredu koja je bitno manje trajala.

Kao četvrto, Opći sud nije poštovao svoju neograničenu nadležnost, njegova presuda sadržava kontradiktorno obrazloženje, počinio je pogreške koje se tiču prava prilikom primjene postupka nagodbe te je povrijedio načelo legitimnih očekivanja i jednakosti postupanja time što je potvrdio gotovo potpuno ukidanje smanjenja za suradnju dodijeljenih tijekom postupka nagodbe, što žalitelji nisu razumno mogli predvidjeti u takvim razmjerima.

Naposljetku, žalitelji prigovaraju Općem sudu da nije poštovao svoju neograničenu nadležnost te da je povrijedio načelo jednakosti postupanja i individualizacije kazne.

Podredno, žalitelji od Suda naposljetku zahtijevaju da utvrdi da Opći sud nije poštovao pravo na pravičan postupak time što je povrijedio članak 47. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, zbog nerazumno dugog trajanja postupka.