Žalba koju je 17. veljače 2015. podnio Sud Europske unije protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 6. siječnja 2015. u predmetu T-479/14, Kendrion protiv Europske unije

(Predmet C-71/15 P)

(2015/C 107/29)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Žalitelj: Sud Europske unije (zastupnici: A. V. Placco i E. Beysen)

Druga stranka u postupku: Kendrion NV

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine rješenje Općeg suda (treće vijeće) od 6. siječnja 2015. u predmetu Kendrion/Europska unija;

—	usvoji zahtjeve koje je Sud Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud EU) podnio Općem sudu u skladu s člankom 114. Poslovnika Općeg suda, te

—	donese konačnu odluku u ovom predmetu i zahtjev za naknadu štete koji je postavio Kendrion NV proglasi nedopuštenim, iz razloga što je usmjeren prema Sudu EU (kao zastupniku Unije),

—

podredno, ako Sud smatra da činjenica što je tužba usmjerena protiv Suda EU, a ne protiv Komisije (kao zastupnice Unije) nije relevantna za dopuštenost ove tužbe, ali smatra da je Opći sud u svojoj odluci o prethodnom postupovnom pitanju trebao odrediti zamjenu Suda EU Komisijom u svojstvu tuženika, vrati predmet Općem sudu, kako bi ovaj, pridržavajući se pravnih ocjena Suda, mogao donijeti odluku o tužbi za naknadu štete koju je podnio Kendrion NV;

—	Kendrionu NV naloži snošenje troškova koji su Sudu EU nastali u prvostupanjskom postupku kao i u žalbenom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći je sud svojim rješenjem od 6. siječnja 2015. odbio zahtjev koji je sukladno članku 114. Poslovnika Općeg suda podnio Sud EU u predmetu T-479/14, Kendrion/Sud EU. Tim se zahtjevom zahtijevalo proglašenje tužbe Kendriona NV podnesene protiv Suda EU nedopuštenom, a kojom je Kendrion NV želio ostvariti zahtjev po osnovi izvanugovorne odgovornosti Unije za štetu, s ciljem naknade štete koja mu je nastala time što Opći sud u predmetu T-54/06, Kendrion/Komisija nije donio odluku u razumnom roku. Podredno, Sud EU je navedenim zahtjevom uputio prethodno postupovno pitanje, kojim je zahtijevao da ga se kao tuženika zamijeni Europskom komisijom. U tom je kontekstu Sud EU naveo da je Kendrion NV svoju tužbu trebao podnijeti protiv Europske unije, zastupane po Komisiji, a ne protiv Suda EU. Opći se sud u svojem rješenju od 6. siječnja 2015. nije složio s tim mišljenjem Suda EU.

Ovime Sud EU podnosi žalbu Sudu u skladu s člankom 56. Poslovnika Suda te zahtijeva ukidanje rješenja. U potporu svojoj žalbi, Sud EU navodi povredu pravila o zastupanju Unije pred sudovima Unije kao i povredu obveze obrazlaganja.

U okviru prvog žalbenog razloga koji se odnosi na povredu pravila o zastupanju Unije pred njezinim sudovima , Sud EU navodi da se – u nedostatku izričitog propisa koji bi uređivao zastupanje Unije pred njezinim sudovima u tužbama kojima se ostvaruje izvanugovorna odgovornost za štetu temeljem čl. 268. UEU-a – pravila o takvom zastupanju moraju izvesti iz općih načela koja se primjenjuju na izvršavanje pravosudne djelatnosti, a osobito načela dobrog sudovanja i načela sudačke neovisnosti i nepristranosti.

Ovaj se prvi žalbeni razlog Suda EU sastoji od dva dijela, naime povrede načela dobrog sudovanja i povrede načela sudačke neovisnosti i nepristranosti.

U okviru prvog dijela prvog žalbenog razloga, Sud EU navodi da se zaključak do kojeg je došao Opći sud, naime da Sud EU može zastupati Uniju u okviru navedenog postupka za naknadu štete, očito temelji na sudskoj praksi iz presude Werhahn Hansamühle i dr./Vijeće i Komisija (63/72 do 69/72, EU:C:1973:121, u daljnjem tekstu: presuda Werhahn i dr.). Iz odluke donesene u tom predmetu proizlazi da tadašnju Zajednicu, a današnju Uniju – kada nastane njezina odgovornost zbog ponašanja njezinih tijela – pred sudom Unije zastupa tijelo ili tijela kojima se stavlja na teret ponašanje koje je dovelo do odgovornosti. Prema mišljenju Suda EU ta se presuda ne može primijeniti u ovom predmetu, jer bi to iz različitih razloga dovelo do situacije koja bi bila u suprotnosti s dobrim sudovanjem, koje je pak prema izričitom navodu presude Werhahn i dr. predstavljalo razlog za njezino donošenje. U vezi s time, Sud EU se usputno poziva na nepoštivanje domašaja čl. 317. st. 1. UFEU-a i čl. 53. st. 1. Uredbe br. 966/2012 (1), prema kojima je Opći sud morao priznati načelo prema kojem naknada štete kakva se traži u ovom postupku u konačnici pada na teret Komisijinog dijela proračuna Unije.

U okviru drugog dijela prvog žalbenog razloga, Sud EU – pozivajući se na presudu Europskog suda za ljudska prava od 10. srpnja 2008., Mihalkov/Bugarska (predmet br. 67719/01) – ističe da Opći sud, prilikom utvrđivanja da Sud EU treba zastupati Uniju u okviru tužbe za naknadu štete koju je podnio Kendrion, nije poštivao zahtjeve sudačke neovisnosti i nepristranosti. Budući da je u ovom predmetu, kao prvo, činjenično stanje na kojem se temelji navodna odgovornost nastalo obavljanjem pravosudne djelatnosti od strane nadležnog sudskog sastava, i kao drugo, da sastav koji mora rješavati predmet, (i) pripada istom sudu (Općem sudu), kao i sastav kojem se stavlja na teret činjenično stanje na kojem se temelji odgovornost, te (ii) predstavlja dio tuženika u ovom predmetu (Suda EU), s kojem su sutkinje i suci tog sastava profesionalno povezani, gore navedeni zahtjevi nisu ispunjeni. Ovo vrijedi u još i većoj mjeri kada – kako je odlučio Opći sud – naknada štete kakva se zahtjeva u ovom postupku u konačnici mora biti isplaćena iz dijela proračuna Unije koji se odnosi na Sud EU.

U okviru svojeg drugog žalbenog razloga Sud EU ističe da se pobijanim rješenjem povrjeđuje obveza obrazlaganja , jer isto ne sadrži konkretno odbijanje argumenata Suda EU iznesenih pred Općim sudom u pogledu dosega presude Kendrion/Komisija (C-50/12, EU:C:2013:771).

(1) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.).