Predmet C‑552/15

Europska komisija

protiv

Irske

„Povreda obveze države članice – Sloboda pružanja usluga – Automobili – Najam ili leasing automobila osobe koja je rezident u jednoj državi članici od dobavljača sa sjedištem u drugoj državi članici – Porez na registraciju – Plaćanje cjelokupnog poreza u trenutku registracije – Pretpostavke za povrat poreza – Proporcionalnost”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 19. rujna 2017.

1. Tužba zbog povrede obveze–Predsudski postupak–Predmet–Razgraničenje predmeta spora

   (čl. 258. UFEU‑a)

2. Tužba zbog povrede obveze–Komisijino pravo na podnošenje tužbe–Rok za podnošenje–Nepostojanje–Diskrecijsko pravo odabira trenutka podnošenja tužbe

   (čl. 258. UFEU‑a)

3. Tužba zbog povrede obveze–Ispitivanje osnovanosti koje provodi Sud–Situacija koju treba uzeti u obzir–Situacija u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju

   (čl. 258. UFEU‑a)

4. Tužba zbog povrede obveze–Akt kojim se pokreće postupak–Navođenje prigovora i tužbenih razloga–Formalni zahtjevi–Nedvosmisleno formulirani zahtjevi tužitelja

   (čl. 258. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 21. st. 1.; Poslovnik Suda, čl. 120. t. (c))

5. Slobodno pružanje usluga–Ograničenja–Nacionalni propis kojim se rezidentima nameće plaćanje unaprijed punog iznosa registracijske pristojbe primjenjive u slučaju konačne registracije, bez obzira na namjeravano stvarno trajanje uporabe vozila uvezenog u odnosnu državu članicu–Nedopuštenost–Opravdanje–Zaštita okoliša–Nepostojanje–Povreda načela proporcionalnosti

   (čl. 56. UFEU‑a)

6. Slobodno pružanje usluga–Ograničenja–Nacionalni propis kojim se rezidentima nameće plaćanje unaprijed punog iznosa registracijske pristojbe primjenjive u slučaju konačne registracije, bez obzira na namjeravano stvarno trajanje uporabe vozila uvezenog u odnosnu državu članicu–Kasniji povrat registracijske pristojbe bez plaćanja kamata, uz odbitak od 500 eura–Nedopuštenost

   (čl. 56. UFEU‑a)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 28. i 29.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 34. i 36.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 35. i 63.)

4.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 38.)

5.  Nametanjem obveze plaćanja unaprijed punog iznosa registracijske pristojbe za vozila primjenjive u slučaju konačne registracije, bez obzira na stvarno ograničeno trajanje namjeravane uporabe u toj državi članici vozila koje je u nju uvezeno i kada je privremeno trajanje leasinga ili najma točno određeno i unaprijed poznato, država članica povrjeđuje obveze iz članka 56. UFEU‑a.

   Naime, takva obveza može uzimanje vozila u najam ili leasing od društva sa sjedištem u drugoj državi članici učiniti skupljim nego kada se ugovor o najmu ili leasingu sklapa s društvom sa sjedištem u odnosnoj državi članici, posebice uzimajući u obzir diskriminirajuću narav takve obveze glede amortizacije pristojbe na štetu poduzeća za najam ili leasing sa sjedištem u drugoj državi članici.

   U stvari, ta obveza plaćanja unaprijed punog iznosa registracijske pristojbe može stoga odvratiti rezidente od toga da se koriste uslugama najma ili leasinga vozila koje nude pružatelji sa sjedištem u drugim državama članicama, a te pružatelje da nude usluge najma ili leasinga vozila rezidentima. Takva obveza stoga predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga, načelno zabranjeno člankom 56. UFEU‑a.

   Glede pitanja je li takvo ograničenje opravdano, ciljevi koji se odnose na naknadu troškova povezanih s cestovnom infrastrukturom, kontrolom prometa, hitnom službom i uslugama registracije, uzrokovanih uporabom vozila, ipak ne mogu opravdati obvezu plaćanja unaprijed punog iznosa registracijske pristojbe, bez obzira na trajanje uporabe vozila u odnosnoj državi članici.

   Naime, strogo ekonomski ciljevi ne mogu predstavljati važan razlog u općem interesu koji opravdava ograničenje slobode pružanja usluga.

   Suprotno tomu, jedan od važnih razloga u općem interesu koje Sud priznaje jest zaštita okoliša. Posebice činjenica da se obeshrabruje uzimanje u najam ili leasing vozila s visokom potrošnjom goriva može biti u općem interesu.

   Glede poštovanja načela proporcionalnosti od strane takvog nacionalnog sustava, uvođenje dodatnog čimbenika koji odgovara predviđenom trajanju uporabe na državnom području odnosne države članice u trenutku početnog plaćanja registracijske pristojbe omogućilo bi ostvarivanje cilja zaštite okoliša primjenom manje restriktivne mjere a da se ne dovede u pitanje porezna osnovica koju čine vrijednost vozila na slobodnom tržištu i njegova razina emisija ugljikova dioksida.

   (t. 78., 82., 88.‑90., 102., 108. i t. 1. izreke)

6.  Nametanjem obveze plaćanja unaprijed punog iznosa registracijske pristojbe za vozila primjenjive u slučaju konačne registracije, bez obzira na stvarno ograničeno trajanje namjeravane uporabe u toj državi članici vozila koje je u nju uvezeno i kada je privremeno trajanje leasinga ili najma točno određeno i unaprijed poznato, te propuštanjem da predvidi plaćanje kamata prilikom povrata registracijske pristojbe za vozila i odbijanjem iznosa od 500 eura od iznosa registracijske pristojbe koji treba vratiti na ime upravnih troškova država članica povrjeđuje obveze iz članka 56. UFEU‑a.

   Naime, kada je predviđen postupak povrata takve pristojbe, propisivanje neproporcionalnih pretpostavki za taj povrat samo je po sebi takvo da će proizvesti odvraćajući učinak, neovisno o tome može li se privremeno trajanje leasinga ili najma točno odrediti i unaprijed znati.

   Sustavom koji se temelji na pretpostavci da će dio registracijske pristojbe koji je početno plaćen predstavljati preplaćeni iznos za koji će trebati izvršiti povrat, pri čemu nije predviđeno plaćanje kamata na te iznose, ne ublažava se nedostatak za likvidnosnu situaciju uzrokovanu plaćanjem unaprijed pristojbe u punom iznosu. Neplaćanje kamata stoga ne poštuje načelo proporcionalnosti.

   Osim toga, obveza plaćanja upravnih troškova u iznosu od 500 eura može odvratiti obveznika od pokretanja postupka povrata i stoga je protivna cilju takvog postupka. S tim u svezi, kada država članica organizira naplatu registracijske pristojbe tako da je povrat njezina dijela u nekim slučajevima neizbježan, troškovi vezani uz organizaciju tog sustava ne mogu se financirati odbijanjem od iznosa koji se duguju osobama koje imaju pravo na povrat. Slijedom toga, s obzirom na to da se od iznosa registracijske pristojbe koji treba vratiti odbija iznos od 500 eura na ime upravnih troškova, ne poštuje se ni načelo proporcionalnosti.

   (t. 108., 112., 117., 120., 122.‑124. i t. 1. i 2. izreke)